Pogledajte malo bolje utakmicu, pa će vam sve biti jasno, promrmljao je jedan od igrača napuštajući maksimirski stadion.
I u pravu je. Pogledate li utakmicu vrlo detaljno, primijetit ćete najmanje četiri, pet stvari koje mogu biti indikator da stvari u svlačionici i nisu baš najbolje. Odnosno, da je svađa u uredima itekako ostavila traga na momčadi.
REAKCIJE S MAKSIMIRA
Dario Špikić u nekoliko je navrata imao rješenja kao da ga nije briga za momčad, a u drugom dijelu je u jednoj od rijetkih dobrih Dinamovih situacija, gdje je mogao izabrati deset rješenja, izabrao "driblanje" do besvijesti umjesto dodavanja Arijanu Ademiju, koji je stajao sam na 16 metara. Špikić se radije zabio među trojicu. Umjesto da se ispriča kapetanu, jer je Ademi "poludio", Špikić je okrenuo glavu.
U 48. minuti Josip Šutalo neoprezno je stao i srušio se na travnjak. Nitko nije znao o čemu se radi, je li zadnja loža, mišić, gležanj... U takvom trenutku očekujete da suigrači dotrče, jer nitko ne zna koliko je ozbiljno. Ležao je Šutalo gotovo dvije minute, a nitko od igrača Dinama nije mu došao pomoći, pitati što mu je, može li ustati...
Stefan Ristovski stajao je pored njega, kao da ga ne poznaje... Dok je Šutalo ležao, Ristovski je držao loptu u rukama i gledao okolo.Takvo nešto teško možete vidjeti u bilo kojoj momčadi u kojoj su odnosi prijateljski. Uostalom, ako nije prijateljski, barem je kolegijalno pitati suigrača što mu je, treba li pozvati liječničku službu, može li nastaviti utakmicu...
U drugom poluvremenu, kod kornera za Dinamo, nitko nije pokazao niti najmanju inicijativu da ga izvede. Lopti je bio najbliži Luka Menalo, koji je pogledom pratio tko će doći izvesti korner, no nije bilo reakcije. Izveo ga je Menalo, ali samo zato jer nikoga nije bilo...
Igra je bila katastrofalna, od čega i Čačića boli glava, ali ona je samo odraz loših rovinjskih priprema, na kojima je Dinamo odigrao jednu prijateljsku utakmicu. I na toj utakmici protiv Celja izgledali su kao da su prvi put zajedno. O organizaciji druge utakmice, potpuno besmislene, i u nemogućim uvjetima, kad su se i suci čudili zašto se igra, teško je reći bilo što smisleno.
Izgubljeni bodovi nisu toliki problem, koliko mogući raspad odnosa unutar momčadi, koja je do jučer bila jedinstvena... Odmah se potegnulo i pitanje prijelaznog roka, odnosno, je li Dinamo doista ovako loš bez Mislava Oršića i Brune Petkovića? Treba li Ante Čačić nekoga dovesti i zašto se olako prešlo preko dolaska Diona Drene Belje, koji je do zadnjeg trenutka čekao Dinamov poziv.
Utakmica protiv Gorice bila je Dinamova najlošija u Maksimiru ove sezone. Ako je bio samo loš dan, pomaci će se vidjeti protiv Lokomotive. Ne pobijedi li Dinamo gradskog rivala, Hajduk bi mogao doći na bod, a tada bi se "modri" brod opasno narušio. Ako su odnosi u momčadi doista narušeni, kao što pokazuju pojedine situacije i kao što neki igrači mrmljaju, onda je to katastrofalan znak za Dinamo.
Za odgovor nećemo morati puno čekati. Dobit ćemo ga 28. siječnja oko 19 sati, kad bi trebao završiti susret Dinama i Lokomotive...