Upravljačka Tijela | Predsjednik | Uprava | IO | NO Pripadnik sam mlađe generacije, generacije koja u svom djetinjstvu nikad nije imala onaj Dinamo o kakvom su nam očevi i stariji na kvartu pričali. Generacije koja se nije mogla boriti u najgora vremena poput onih s one slike s istoka koju su kolege objavile ovdje. Generacije u kojoj je normalnije da dečki navijaju za Liverpool, Real ili Barcelonu nego za Dinamo. Nazvao bih taj neki period periodom "izgubljenih" generacija. Međutim, ima nas i sve je više onih iz takvih generacija koji se bude i prepoznaju da je Dinamo njihov klub, koji su im neki ljudi htjeli oduzeti i učiniti privatnim. I zato želim zahvaliti onima koji su stajali uspravno kad je bilo najteže. Onima koji su trpili zabrane, prijetnje i nepravde i koji su stavili svoje zdravlje, budućnost i druge stvari na kocku jer su vjerovali. Nikada nisu spustili zastavu i odustali od borbe. Vjerovali su da sve ovo vrijedi borbe, da se Dinamo ne prodaje i ne predaje nikome i nikada. Želim im reći hvala što su bili glas i srce i što su pokazali da je Dinamo puno više od nogometnog kluba - on je način života. Života u kojem se ideali nikada ne napuštaju i za njih se bori do posljednjeg čovjeka, posljednje kapi krvi i posljednje suze. Ovo je pobjeda svih nas, svih ljudi koji vole Dinamo. Za sve one koji su se borili, za sve buduće generacije i za sve nas kojima plavo teče kroz vene - Dinamo je naš i zauvijek će takav ostati. Hvala vam.