Trener - Mario Kovačević U posljednje vrijeme sve teže razumijem neke stvari u našem sustavu igre, posebno u formaciji 4-3-3. Nema igre 1 na 1, nema kombinacija 3 na 3, nema igre kroz sredinu. Kako vrijeme odmiče, naša igra izgleda sve lošije i bezidejnije.
Protiv Osijeka nismo uspjeli stvoriti ozbiljnu priliku – mislio sam, loš dan. Međutim, protiv Vukovara ista situacija. U te dvije utakmice priliku je dobilo čak 20 igrača, i ne mogu vjerovati da svi od njih mogu imati „loš dan“ istovremeno. To ukazuje da problem nije u pojedincima, nego negdje drugdje – u samom sustavu igre, pripremi utakmica ili možda u treninzima.
Kada na YouTubeu upišeš “4 pro patterns in the final third training”, vidiš kako se igra u tom sustavu – jednostavno, bez kompliciranja i bez potrebe za driblingom. Sve je jasno i lako primjenjivo.
Postavlja se pitanje – zašto naši igrači to ne mogu prenijeti na utakmicu? Je li problem u kvaliteti treninga, u načinu pripreme ili jednostavno u tome da naši igrači nisu profilirani za ovaj sustav igre?