Trener - Mario Kovačević Dobri čovječe, želim ti sve najbolje. Preživio si i neke stvari koje su veće od bilo kojeg kluba. Izašao si iz toga, nikad nisi pričao o tome. Nikad se nisi žalio što su te šikanirali u Varaždinu koji si dignuo na razinu na kojoj su sada. Da, ovaj Varaždin danas je tvojih ruku djelo.
Otišao si u Koprivnicu, sjećam se da si prije nego si preuzeo Slaven došao na tekmu Slaven - Varaždin i da si sjeo na tribinu kao najnormalniji gledatelj. Nitko te nije ni pozdravio. Sjedio si sam! I gledao tekmu.
Nakon toga si preuzeo Slaven i napravio čuda s njim. Svi su rekli da ste ekipa za ispadanje, na kraju si čitao lekcije svima po ligi. I nikad nisi poletio. Nikad nisi uzdignuo čelo i busao se u prsa. Hodao si pognute glave i radio. Nikad, kao neki, nisi rekao ružnu riječ o nikome. Smijali su ti se kako pričaš, al si uvijek bio ponosan. Imaš valjda najgori PR u povijesti nogometa. Bar našeg nogometa.
Onda je došao Zvone Boban, neopterećen time kako ti pričaš i svim ostalim stvarima kojima se mali čovjek opterećuje, i doveo te. Jer je znao. Jer si zaslužio.
I kad si došao u Dinamo, nikad nisi rekao - ja sam to zaslužio. Nikad nismo čuli od tebe jednu lošu riječ o bilo kome. Nikad. Nikad. Nestvarno. Dobri čovječe, zaslužio si sve što ti se događa. Nek ti dragi Bog da zdravlja, a onda uspjeha. Valjda smo i mi zaslužili nakon 15 godina otuđenog kluba sve ovo što se događa.
I, što god na kraju bilo, uživaj u ovome. Kao što i mi uživamo. Sreća su ovakvi momenti.
Zvone je znao, sad i mi polako shvaćamo...
P.S. Ipak, mogao si onu Rijeku u zadnjem kolu i dobiti...šalim se. Uživaj! I mi ćemo s tobom.
I, nikad se nemoj promijeniti.