Dinamo Zagreb - nepopularna mišljenja Koliko je nepopularno ili ne, ne znam, ali ovo mic-po-mic spuštanje standarda će nas dovesti do situacija u kojima smo bili prije 10-15 godina, a to, osobno, ne želim, a vjerujem niti većina nas.
Malo su mi osjećaji pomiješani, i dalje vjerujem u ovu ekipu, i dalje vjerujem u ovaj proces sa svim amplitudama, ali bojim se da ovo nisu amplitude. Ovo je, baš ono...ružno. Eto, da se tako izrazim. Nisam očekivao dominaciju, ma nisam očekivao niti pobjedu, na Predictoru sam prognozirao poraze i od Celte i od Lillea, ali ovo nisu porazi, ovo su skoro pa sramote. Bile bi sramote da nismo proživljavali razdoblje 2005.-2017., pa je u tom kontekstu riječ sramota doživjela novo značenje. Ali u dvije utakmice Europa Lige izgubiti s gol razlikom 0:7...jbg, sramota je.
Nije smak svijeta ispasti iz Europa lige. Ma nije smak svijeta i drugu zaredom ne osvojit prvenstvo. Ali pod ovakvim trenerom ćemo samo izgubiti još godinu dana procesa, prilagodbe, odrastanja. A u veoma važnom razdoblju smo. Oslobodili se okova kriminala, klub svaki danom postaje sve više i više navijački, građanski, zagrebački, hrvatski. Šteta bi bila da u tom okruženju rezultati postanu dijametralna suprotnost rasta kluba u svim drugim segmentima. Jer se može. Nitko ništa ne bi rekao da se krenulo od nule, sa 20 novih igrača koji imaju maksimalno 100.000 eur godišnje, pa hajde, idemo polako i iz početka. Ali, iako se krenulo s novom ekipom, ta ekipa je sve samo ne mlada, neiskusna, jeftina.
I dalje vjerujem u ovu ekipu, i dalje vjerujem u ovu upravu, vjerujem u kontinuitet koji donosi stabilnost, ali ne vjerujem treneru, niti sam ikada vjerovao. Vjerujem u kontinuitet kad vidiš da taj kontinuitet nešto donosi. Ovaj kontinuitet držanja ovoga trenera ne donosi ništa dobro, osim što produžuje agoniju.
Što prije to pojedinci shvate, bit će nam bolje. Mnogi su shvatili. Ali nažalost, oni ili onaj koji je trebao, još nije. Nadam se da će uskoro.