Nogometni Podcast E sad su svi rekli svoje.
Mozda nisam bas najposteniji u svemu jer mi je Petko stvarno drag, al ono, vjerujem mu da je bio iskren.
Kad ti se zivot okrece zbog par recenica, ko bi od nas mogo sve pamtit i pazit sta prica?
Osim one glupe izjave o psihickom stanju, mislim da je bio korektan, dostojanstven, pravi covjek i igrac.
Al ajde, to je sad zavrsena prica, i nazalost obojica iz toga izlaze s nekom gorcinom.
Ono sta mene najvise smeta su neki ljudi.
Oni koji se sad prave da je Petko nista, ladni, bahati, kao da im je ne znam sta napravio.
Isto ko sta je Torcida bacila Periju pod bus.
A Boban, sad je za njih car, nedodirljiv, bog…
Kao sto su donedavno digli Zajeca u nebesa, ili sad Gattusa u Splitu.
A svi zaborave – niko nije veci od kluba.
Jel li Bruno trebao sutit, progutat sve i otic?
Ili rec ono sto osjeca, makar boli?
Ne znamo… svako bira svoj put.
Nije on Perisic, svako nosi svoje rane na svoj nacin.
Petko, legendo, fala ti na svemu.
Jedva cekam da te opet gledam nasmijanog, zdravog, jakog, i da igras za Hrvatsku ko pravi lav.
Jer Dinamo je veci od svakog.
Zivit ce i bez Brune i bez Bobana.
Al bez srca – nikad. :heart: