Ako će se vodeći ljudi zadovoljavat porazima od Vikinga, kiksevima protiv Istre i Osijeka, bezidejnom igrom i stagnacijom onda će se navijači zadovoljit sjedenjem u fotelji i gledanjem Dinama na telki.
Ako će se vodeći ljudi i predsjednik zadovoljavat ovakvim trenerom na klupi Dinama, bez želje za napretkom i rastom, trenerom bez ambicija onda će navijači Dinama bit bez ambicija da dolaze na stadion. — Noel
Ovo je ključno. I zastrašujuće.
Kovačević vrti priču o Europi koja je iscrpila igrače kao da je protiv Vikinga ispao jučer. Slušaš i ne vjeruješ, jebote, odigralo se ne jedno, ne dva, nego tri (brojkom: 3) kola HNL-a od tada, ali naši igrači nisu pravi jer sa suzom u oku liježu u krevet dok im se u glavi vrti himna Lige prvaka.
Pomisliš da ne može gore, i onda pročitaš da se, ako je eto za vjerovati Olivariju, naša vrhuška
slaže s time. I pitaš se tko je tu lud.
Reda se nebuloza za nebulozom.
Igračima ne treba Kovačević da ih motivira? Tko je u životu taknuo, recimo, autobiografiju Alexa Fergusona ili Carla Ancelottija mogao je pročitati pravu malu doktorsku disertaciju o komunikaciji, psihologiji, motivaciji, man managementu. Tko je čuo kako, eto, igrači govore o Mourinhu, mogao je čuti koliko znači karizma. Jebemu pa Ćiro je 98' maltene na čistu emociju napravio to što je napravio. Ali nas se uvjerava da trener nije tu da motivira i komunicira.
Trenera ćemo dirati samo ako "izgubi velik broj utakmica u nizu"? Dakle, mora ozbiljno dovesti HNL u opasnost da bi ga netko propitkivao? Vrhuška je kao kriterij za smjenu postavila da govna dođu do grla? A na osnovu čega? Što to Kovačević ima?
Jedva se izrazi na materinjem jeziku, strani ne zna, uspjeha u karijeri nema, ima 50 godina i nula mjesta za napredak.
Spominju se procesi, tu su se povlačile usporedbe sa skandinavskim klubovima i njihovim trenerima. Da, ali njihovi su treneri mahom nogometni fanatici, taktičari koji prate trendove u igri, koji hiperanaliziraju sve moguće i dostupne podatke, ambiciozni, karakterni. Možete li Kovačevića zamisliti da igraču ili članu stožera iskomunicira neku kompleksniju taktičku ideju? Da uđe u svlačionicu i da vas nabrije kad gubite? Samo si probajte to zamisliti pa se zapitajte koliko vam to realno izgleda.
Okej, ima pomoćnike, recimo da znaju što rade. Ali ako uloga trenera nije da motivira jer je to na igračima, i nije da koncipira treninge i komunicira taktičke ideje, analize protivnika, jer je to na pomoćnicima, što će ti onda trener? Da nacrta 4-3-3 na ploču? Ako je uvjet za trenera da samo igra 4-3-3 ne moramo plaćati Kovačevića, vjerujem da bi nas dosta sa Zone uskočilo i besplatno.
Ali trener je nedodirljiv. Zašto? Odlično pitanje. Ako netko mora xy puta ući u svlačionicu ili doći na trening i reći da nije zadovoljan, a onda uporno održavati na životu uzrok svog nezadovoljstva, čovjek se mora zapitati zašto. Ne moram ponavljati Einsteinovu definiciju gluposti.
Ajmo dalje, nedavni kružok s novinarima, onda i intervju za onaj talijanski medij nedugo nakon toga, mislim da je Gazzetta bila u pitanju.
Ne gleda se Dinamove utakmice jer je to stresno? A navijačima nije? Nama nije puls na 200, nisu ljudi i srčane doživljavali uz Dinamo? Ali najodgovornijoj osobi u klubu je to, eto, prestresno. Bitno da se može gledati talijanska liga jer se mora "održavati ljubav prema Italiji". O izigravanju pundita da ne pričam, ponižavajuće da se šalje takva slika u javnost, da je to prioritet predsjedniku Dinama, da još i produžuje ugovor. Bit će da je ljubav prema Italiji u pitanju.
Dinamo neće mijenjati sustav i filozofiju pa makar izgubio 5-0? To su priče za nas obične birtijaše, kad nakon sedme pive shvatiš da ti je noć usrana nakon ružnog poraza, a da će ti jutro biti još usranije, pa kažeš "a jebiga bar smo igrali hrabro" ili tako neku glupost. Iz pozicije nekoga tko je odgovoran za rezultat i time opstanak kluba to je čista tvrdoglavost i egomanija nauštrb rezultata. Neka igra bude predvidiva, neka svi to znaju, neka te pune Celta, Betis, Lille, Genk, ali ti imaš sustav. I ne daš se. Spavaš snom pravednika i to je bitno.
Otvoreno se kaže da među našim mladim igračima nema potencijala? Na stranu koliko je to netaktična izjava, odlično oslikava trenutnu politiku kluba. Neka svi prođu juniore, pa Dinamo B, pa neku posudbu, pa će možda upisati 4-5 nastupa za prvu ekipu. I pritom imati 22 ili 23 godine. Ovisiš velikim dijelom i o stvaranju i prodaji igrača, a nijedan vlastiti mlađi igrač ti ne može prismrditi niti nekoj polurespektabilnoj rotaciji.
Bitno da ima mjesta za kojekakve Tabinase za koje nas predsjednik uvjerava da "ima tu nešto" i Rodrigueze koji se oporavljaju od oporavka od oporavka.
Dinamu ne treba čovjek koji će raditi na prekidima, ima tko će to raditi? Toliko o praćenju trendova i evolucije igre. Vidimo i kako nam se to dobrim vraća. Bitno da se znaju statistike o tome koliko je 4-3-3 uspješan sustav.
Prijelazni rok je zasebna priča. Od navlačenja s Livakovićem, do famozne "sportske kocke" sa nedovođenjem pojačanja, do toga da se kao nema para ali se ima para za Rodrigueza, ili za Stojakovića da eto tako dođe biti peti napadač Dinama. To je već prežvakano.
I sada da sažmemo.
Nebuloza na nebulozu na nebulozu, valjaju se jedna za drugom.
A i dalje se vrti priča da Boban sigurno ima rješenje, Boban sigurno zna. Naravno da si to želimo utvarati nakon godina i godina traume sa krimosima a onda i kaosa onog prijelaznog period prije Bobana. I naravno da smo svi, ja prvi, bili oduševljeni kad je Zvone Boban prvi dan kročio u klub.
Ali da ovo sve gore, ili samo trećinu toga, potpisuje itko tko nema to ime i prezime...nastavite misao sami.
A najgore od svega je što predsjednik i ostali donositelji odluka nisu uzbunjeni, nemaju osjećaj hitnosti, ili napravljene pogreške. Nekako bi bilo normalnije, ljudskije da jesu.
Oni su došli do Amerike, a i dalje su duboko uvjereni da su pronašli Indiju. I to je ono što me kao navijača duboko plaši. Jedino što me možda više plaši su ljudi koji su uvjereni da je sve u klubu u redu.