Uvjeren sam da kad bi tovari igrali Europu da bi im posjeta u HNLu drastično pala. — deda
Znas li koliko si upravu? Hajduk je igrao grupe EL prije devet sezona, a u prethodnih osam je cak sedam puta imao bolju posjetu nego te sezone. Samo jednom je imao losiju, a i to za 200 gledatelja. Te dvije sezone su bile 6.600-6.800, a sve ostalo je bilo debelo iznad 8.000.
I nije da im je lose krenulo te sezone. Istra 5.000, Sibenik 8.000, Zadar 10.000 i Dinamo 35.000. Iduca domaca je s Varazdinom pred 3.500 gledatelja, a par dana kasnije dolazi Anderlecht i doceka ga 33.000 gledatelja. Ocito da su mnogi vagali da li ce ovu subotu ici na utakmicu protiv Varazdina ili u cetvrtak na utakmicu protiv Anderlechta. Do kraja jeseni je Hajduk u HNL-u gledalo 2.500 do 4.500 gledatelja, a proljece se zapocelo s 5.000, 8.000, pa 6.000 i tad je uslijedio pad jer je Hajduk porazen na Maksimiru, pa je pred 6.000 (isto lagani pad) remizirao kuci protiv Rijeke, pa poraz u Varazdinu i u svakom slucaju totalni gubitak koraka za Dinamom koji je imao svega par bodova viska. Dakle, Hajduk je na jesen bio u par bodova s Dinamom, igrao je grupu EL i na HNL im je dolazilo par tisuca ljudi. Na proljece kad nije bilo Europe posjeta se podigla, a kad su izgubili korak za Dinamom opet je uslijedio pad. Oni da se iduce sezone bore za titulu i da izgube korak isto bi im uslijedio pad usljed razocarenja. Mislim da oni ovo stanje odrzavaju, jer je njima ovo postalo normalno stanje, nemaju nekih vecih ocekivanja. Dok se pojavi mrvica ocekivanja, cim dozive samar dozivjet ce i bolno prizemljenje.
Mislim da je to u prvom redu strah od nekog velikog dioničara odnosno vlasnika koji bi došao u priliku kontrolirati klub. — xavier
Ja se bojim upravo suprotnog. Bojim se da ce tu biti veliki broj manjih dionicara i veliko broj sitnih interesa. Kada bi Dinamo postao sdd volio bih da vecinski vlasnik bude jedan covjek, covjek koji je spreman uloziti veliki novac u Dinamo i podici Dinamo na visu razinu, jer bi time Dinamu porasla vrijednost, a njemu je to u interesu, jer ce on jednog dana prodati Dinamo i zaraditi novac na Dinamu. To je cilj svima koji kupuju klubove, osim mozda ludim seicima kojima je to igracka. Kada bi veliki broj ljudi bio vlasnik dionice, mislim da se nitko od njih ne bi usudio uloziti neki ozbiljan novac, jer on taj novac ne moze kontrolirati. Ja Dinamo sdd gledam kao klub s gazdom koji je ujedno glavni sponzor kluba i koji uveliko potpomaze Dinamo financijski i koji tim financijama gura Dinamo u smjeru da je iz godine u godinu sve manje potrebno njegovo ulaganje, tj. da Dinamo s nekim vremenom postane samoodrziv kroz druge sponzore, ali da on i dalje ostane tu, da i dalje bude glavni investitor, ali da njegov novac nije potreban u tolikoj kolicini. Dinamo je i sad samoodrziv, ali pricamo o nekoj visoj razini, jer nema smisla doci do ovdje i tapkati.
Sta se desilo s tovarima kad su se privatiziralo? Doslo je 5-6 ljudi s po 10tak posto dionica ili koliko vec i doveli su svatko po 1-2 igraca i za te igrace su davali place preko svojih firmi/agencija. To je bilo njihovo veliko ulaganje, njihov veliki spas. To s vecim brojem vlasnika za mene je cirkus. Moze to dobro funkcionirati, ali mislim da u Hrvatskoj tesko moze, pogotovo kad netko nad nekim prodje prosipat silu jer ima 1% vise dionica od njega, a zajedno nemaju 20% udio. Zato mislim da bi jedan vlasnik bio bolje rjesenje, jer i ako lose krene taj jedan vlasnik bi mogao uloziti neki veci novac da klub izvuce. Mogucnost je 50-50, ulozit ce ili otici. A da je njih 10, sta je tad mogucnost? Mogucnost je 90-10 da ce se javiti jedan koji nece htjeti dati novac, a sto bi onda htjeli dati i ostali pa da svojim novcem spasavaju njegov. Pogotovo nece htjeti dati ako se jave 2-3-4 takva jer im u tom slucaju to sigurno nece biti isplativo.
Po meni bi veci broj vlasnika funkcionirao ako bi ti vlasnici bili stranci, poslovni ljudi s vizijom, a ne ove nase propalice kakve sam naveo u primjeru Hajduka. Dovede u klub jednog igraca kao svoju investiciju i on je nesto pomogao. I to mislim da bi trebalo biti maksimalno njih 3-4 koji imaju udio barem 70% i bez problema kontroliraju cijeli klub.
Klub koji je u vlasnistvu 1.000 dionicara od kojih svatko ima neku sitnu dionicu i da nitko nema preko 1%? Po meni gubitak smisla privatizacije. Klub opet ostaje udruga, o njemu odlucuje tisuca ljudi od kojih nitko nije spreman uloziti nikakav novac u klub. Istina da Dinamo danas funkcionira puno drugacije nego sto bi trebao funkcionirati na principu udruge, ali mislim da je bolje ostati udruga nego postati sdd u kojem nema pravog vlasnika, pogotovo postatiti sdd u kojem ce biti toliki broj malih dionicara.