Pola sata prije pocetka utakmice preostalo:

SD: 1063
ZD: 264

Ukupno: 1327

1 sat prije pocetka utakmice preostalo:

SD: 1080
ZD: 308

Ukupno: 1388

1,5 sat prije pocetka utakmice preostalo:

SD: 1101
ZD: 352

Ukupno: 1453

2 sata prije pocetka utakmice preostalo:

SD: 1124
ZD: 386

Ukupno: 1510

Mislim da se ovdje više ne možemo vaditi na loš marketing. Nekada se to možda moglo reći, ali danas zaista teško. Klub vidljivo ulaže u promociju utakmica, društvene mreže su aktivne, najave su kvalitetne i općenito se vidi da se na tom području radi puno više nego prije. Naravno, uvijek postoji prostor za napredak, ali mislim da marketing danas nije glavni problem.

Bit ću direktan pa reći da je, po mom mišljenju, najveći problem zagrebačka publika. Čast BBB-u, koji su konstanta i koji godinama nose cijelu priču, ali bojim se da bez njih na tribinama ne bismo prelazili ni 6.000 gledatelja, bez obzira na protivnika i natjecanje.

Osobno poznajem više od 30 ljudi koji su i na utakmicu protiv Anderlechta i na večerašnju protiv NEC-a potegnuli više od 500 kilometara kako bi bili uz Dinamo. Među njima sam i ja. I to je samo krug ljudi za koji ja osobno znam. Koliko još ljudi poznajete koji prelaze iste ili slične udaljenosti kako bi gledali Dinamo? Ljudi koji moraju organizirati put, izdvojiti cijeli dan, platiti gorivo, cestarine i ulaznicu, a sve zbog ljubavi prema klubu.

A onda s druge strane imaš ljude kojima je Maksimir praktički pred nosom, koji ne moraju planirati putovanje niti izdvajati dodatno vrijeme i novac za dolazak, pa opet ne mogu pronaći motivaciju da dođu na europsku utakmicu.

Bez uvrede, ali mislim da je zagrebačka publika postala prilično razmažena. Kao da se dolazak na stadion počeo doživljavati kao opcija koja ovisi isključivo o tome odgovara li nekome baš sve, od protivnika i termina do rezultata i atmosfere oko kluba. Pritom ne govorim o ljudima koji objektivno ne mogu doći, nego o onima koji mogu, ali im uvijek nešto drugo ima prednost.

I ne mislim da je ovo problem samo jedne utakmice ili trenutačne situacije. Govorimo o obrascu koji se ponavlja. Dinamo je zagrebački klub, igra na svom stadionu, a nerijetko se stječe dojam da će više truda uložiti ljudi iz drugih dijelova Hrvatske, pa i iz inozemstva, nego dobar dio onih kojima je klub doslovno u vlastitom gradu.

Na kraju, ne može se stalno očekivati da klub stvori savršene uvjete, da momčad igra savršeno i da baš svaki detalj bude na razini, a da se pritom zaboravi kako i navijači imaju svoju ulogu. Podrška ne bi trebala ovisiti isključivo o tome je li sve idealno.

Još jednom, svaka čast BBB-u i svima koji su redoviti na tribinama. Ali mislim da bismo se kao zagrebačka publika trebali malo zapitati gdje smo izgubili tu naviku i želju da budemo uz Dinamo, pogotovo kada igra europske utakmice. Jer ako netko može prijeći 500 kilometara da bi bio na Maksimiru, onda je teško prihvatiti da nekome tko živi u Zagrebu predstavlja toliki problem doći na stadion.

Pitanje za sve na Zoni: gdje je nestao onaj hype i odbrojavanje ulaznica uoci utakmica, pogotovo europskih? Sto se dogada?

Osim sto se na Zoni osjeti pad interesa i uzbudenja, i posjecenost na tribinama trenutacno je na zabrinjavajuce niskoj razini. U posljednje vrijeme znali smo u HNL-u, cak i tijekom ljetnih godisnjih odmora, kada je Zagreb dobrim dijelom “prazan”, imati vise od 10.000 ljudi na tribinama. A sada, kada igramo europske utakmice, i protiv Anderlechta i sada protiv NEC-a, jedva prelazimo tu brojku.

Nekada smo imali i tzv. “europske” i “derbi” navijace, ljude koji mozda nisu dolazili na svaku utakmicu, ali su za takve susrete redovito punili tribine. Cini se da smo i njih izgubili. Kako je doslo do toga?

Bio sam na utakmici protiv Anderlechta, a veceras cu biti i protiv NEC-a. Ono sto mi je posebno upalo u oci jest cinjenica da se u Zagrebu, pa cak ni u neposrednoj blizini Maksimira, gotovo uopce nije osjecala atmosfera uoci utakmice. Sve do otprilike sat vremena prije pocetka nije se moglo steci dojam da Dinamo igra europsku utakmicu. Nije bilo one uobicajene uzurbanosti, iscekivanja i osjecaja da se cijeli grad polako okrece prema Maksimiru.

Znam da na posjecenost utjecu brojni cimbenici, od termina i cijena ulaznica do protivnika i rezultata, ali tesko mi je povjerovati da se sve moze svesti samo na to.

Je li rijec o zasicenju, razocaranju, padu interesa ili nesto cetvrto, peto, sesto? Gdje je nestala ona euforija koja se nekada osjecala danima prije europskih utakmica?

Nije dobro.

Karta je v žepu, hvala svima!

Ekipa, treba mi jedna karta za Sjever dolje za utakmicu protiv NEC-a. Ako netko planira prepustiti svoju godišnju, molim da mi se javi prije nego što je prepusti. Hvala!

Tko ce brojati koliko ljudi gleda utakmicu u fan zoni? :cool:

40

.

SG 845

[img]http://

Moze li netko objasniti poruku?

Ulaznice.hr kazu 5

5