Nisam baš siguran da je Osijek pravi primjer. Trenutno ih pere euforija iz razloga što su, umjesto da životare kao većina hrvatskih klubova, došli do love i čini im se da je nebo granica. Međutim, usprkos tome posjeta na stadionu nije baš ne znam kakva. Kad stadion bude dovršen (ako se ne varam u ljeto 2020.) naravno da će svi pohrliti vidjeti to čudo, ali pitanje je koliko će to trajati. Meštrović je već najavio znatno više cijene nego što su danas, a ljudi se i ovako žale da je previše.

Kad tome dodaš da je i sam Osijek i cijela Slavonija puna Dinamovih i Hajdukovih navijača, bojim se da bi na kraju mogli biti razočarani posjetom. Opet, dobro je što ne grade neki megalomanski stadion za nekoliko desetaka tisuća ljudi... — xavier

Vidis koliko je tu slicnosti:

1. Euforija - Bijeg necastivog + dobre igre u EL
2. Posjeta na stadionu uz ovo gore dosta losa, ako govorimo o HNL-u
3. Cijene na imaginarnom novom stadionu nebi bile ni blizu sadasnjih

Nije idealan za komparaciju, slazem se, ali za razliku od Rijeke grade stadion, pa se ipak moze podvuci neka crta.

Mozda ce nam Osijek biti najbolji pokazatelj kada (i ako) sagrade novi stadion.

Da li si mozda negdje naletio na podatak o prodanim godisnjim kartama navedenih klubova prije i poslije?
Po analizi, moglo bi se ocekivat da bi Dinamo u HNL-u mogao imati 5000-6000 gledatelja protiv Slavena, Gorice, Istre... 8000-12000 Rijeka i Osijek, te 15-25000 Hajduk i utakmice EL.

Zipa Lesickog bez komentara otraga :vomit:

Želim reći da još uvijek nemamo pojma što se uopće dogodilo odnosno što je "to". — xavier

Mislim da nikada neće ni isplivati prava istina iz ove septičke, vidiš koliko im je trebalo da izađu sa ovim beljezgarijama. Kao što znamo truth is out there...
Kad smo kod ugovora, svi potpisuju samo anekse, nikada nisam čuo za ovakav slučaj.

Nestor El Maestro. Zvuči kao umjetničko ime nekog mađioničara ili, kad je već riječ o nogometu, kao nadimak nekog nadobudnog klinca koji cijele dane na YouTubeu skida Messijeve ili Ronaldove poteze.

Ali to je zapravo ime trenera Spartaka iz Trnave koji je tom klubu lani donio naslov prvaka. Pravo ime, koje mu stoji na dokumentima!

Taj je Nestor osebujni 35-godišnji Britanac rođen u Srbiji, a da pritom njegovo ime ne otkriva ni jedno od toga. Priča seže u ratno doba...

El Maestro je rođen kao Nestor Jevtić u Beogradu 1983. godine i zaljubio se u nogomet kad ga je otac vodio na utakmice Crvene zvezde. Kad je navršio osam godina, obitelj ga je odvela u Veliku Britaniju zbog rata.

"Živio sam u Beogradu, išao u školu i igrao se s prijateljima na ulici, a mjesec dana kasnije postao sam učenik na West Sussexu. Nisam znao riječ engleskog jezika", sjetio se proljetos u intervjuu za Guardian.

Dakako, bio je okupiran nogometom.

"Odrastao sam u Engleskoj za vrijeme slavnih dana Premier lige. Ili je to samo činjenica da vam se sve čini romantičnije i posebnije dok ste dijete..."

Kad mu je bilo 16 godina, dobio je Uefinu B licenciju.

"Nisam imao jasnu viziju što želim raditi, znao sam samo da volim nogomet i da nisam dovoljno dobar da bih ostvario igračku karijeru."

U toj tinejdžerskoj dobi odlučio je promijeniti ime.

"Zapravo sam to učinio dvaput: prvi put kad mi je bilo 16 ili 17, htio sam se riješiti onoga 'ić'. Nakon toliko godina u Engleskoj osjećao sam se kao Britanac, a bilo me i malo sram što sam iz Srbije. Ona je tada bila opisivana kao agresor, a Slobodanu Miloševiću, čije je prezime završavalo kao moje, sudilo se za ratne zločine."

"Promijenio sam ime u John Smith ili nešto slično. No, nekoliko godina kasnije, kad mi je bilo oko 18, počeo sam se osjećati kao lažnjak i pomalo glupo s imenom John Smith. Roditelji su mi bili stranci i govorili su drugačijim naglaskom, pa sam se vratio svom izvornom imenu koje mi se oduvijek i dopadalo - Nestor. A u trenucima tinejdžerskog ludila, prezime sam promijenio u El Maestro, jer mi je zvučalo cool. Sad sam El Maestro dulje nego što sam bio Jevtić i naučio sam živjeti s tim."

Trenersku je karijeru počeo u amaterima, ali je radio video analize utakmica Premier lige, pisao planove treninga i slao ih diljem Europe. Na neke je dobio odgovor, među njima i od West Hamova direktora akademije Tonyja Carra.

“Nekako sam mu se dopao, rekao mi je da dođem na nekoliko treninga s najmlađima, dječacima od 8 ili 9 godina. To mi je bilo ostvarenje sna."

Uslijedio je poziv iz bečke Austrije.

"Možda su vidjeli da ne znam točno što radim, ali brzo učim, da sam inovativan i razmišljam izvan okvira."

Nakon Austrije, trenirao je mlade momčadi u Valenciji i 2006. počeo raditi kao pomoćni trener Schalkea, kao najmlađi asistent u Bundesligi.

“Bilo je čudno, ni jedan trener nije bio mlađi od 35 godina. Danas to nije čudno, posebno u Njemačkoj, gdje imate i trenere u 20-im godinama."

Nestor je radio u Hannoveru i Hamburgu, pa se vratio u bečku Austriju prije dvije godine kao pomoćnik Thorstenu Finku. I baš nakon utakmice protiv Spartaka iz Trnave, slovački ga je klub prošloga ljeta doveo na klupu.

"Ne znam gdje ću biti za deset godina, ali uvjeren sam da ću biti u većem klubu i ligi nego što sam sad. A ako me karijera odvede natrag u Englesku, u Premier ligu, bit ću najsretniji na svijetu!"
Zbog velikih emocija prilikom vođenja utakmice, engleski su ga mediji usporedili s Pepom Guardiolom.

"Razlika među nama je kao i između slovačke i njemačke lige. Jedina je sličnost što obojica imamo obrijane glave. Mi igramo posve drugačijim stilom: fokusirani smo na kontroliranje igre bez lopte, dok njegove momčadi teže posjedu."

Drugim riječima, kao što je Spartak pokazao u pretkolima Lige prvaka i u Europskoj ligi - Spartak igra dosadni, čvrsti, kompaktni bunker...

Nakon naslova otišao je u CSKA iz Sofije, a Spartak je ostao u rukama Radoslava Latala. Koji Dinamu stoji na putu do europskog proljeća.

https://www.goal.com/hr/vijesti/dinamo-spartak-trnava-nestor-el-maestro/y4lnuv1s48zg1uwyaso7uxjyl

U Maksimiru raste uzbuđenje, bliži se četvrtak i novi europski dvoboj Dinama. Nenad Bjelica i dalje priprema svoju momčad za gostovanje u Trnavi (četvrtak, 18.55), za dvoboj od kojih u modrom domu imaju velika očekivanja. Sve strukture hrvatskog prvaka vjeruju kako je Dinamo kvalitetniji od tamošnjeg Spartaka, te kako se u Slovačkoj nudi jedinstvena prilika za hvatanje nova tri boda, te prve dvije pozicije skupine koje vode u - europsko proljeće. A tako misli i Mario Gavranović.

"Atmosfera u svlačionici je odlična, svi smo spremni, maksimalno motivirani za ovako važan dvoboj. Znamo koliko nam toga može donijeti ova utakmica, svi želimo pobjedu u Slovačkoj. Dobro ćemo se pripremiti za još jedan kvalitetan europski rezultat, pobjeda u Slovačkoj bi nas odvela na prag nokaut faze Europske lige" rekao je u razgovoru za Goal Mario Gavranović, pa nastavio:

"Uh, nikada nisam igrao pred praznim tribinama, vidjet ćemo kako će to ispasti. Bilo je par utakmica na kojima sam sudjelovao da je tu bio zatvoren jedan dio stadiona, ali se baš nikada nisam susreo s potpuno praznim tribinama. Bit će teško, kako god okrenete gledatelji će nam nedostajati. Pa i kada igrate pred gostujućim navijačima, to vam daje neku dodatnu draž, može vas dodatno motivirati. Mislim da je puno nas prvi put u ovakvoj situaciji, ali moramo se brzo snaći i odmah biti pravi."

Dvije utakmice sa Spartakom čine se idealnom prilikom za hvatanje dva pozitivna rezultata i odlaska u drugi krug Europske lige. S koliko biste bodova iz ta dva dvoboja bili zadovoljni?
"Ne, ne razmišljam tako. Uopće me sada ne zanima uzvrat u Maksimiru, to je daleko. Sav fokus mi je na prvoj utakmici protiv tvrdog suparnika, momčadi koja je kompaktna u defenzivi, ali i koja vam daje jako malo prostora. Vidjeli smo kako su namučili Anderlecht i Fenerbahče, već imaju tri boda, sigurno i ozbiljnu kvalitetu. Neće nam biti lako, ali mi želimo pobjedu u Slovačkoj."

U posljednjem kolu odigranom u Puli prekinuli ste golgeterski post koji je trajao četiri utakmice. Dobra najava za Slovačku...
"Zadovoljan sam svojom formom, svjestan kako je na mom kontu trebao biti još koji gol više. U HNL-u su mi suci oduzeli dva čista gola, ja sam zabijao, suci mi poništavali te golove, a situacije pokazale kako tu nisam bio u zaleđu. To me malo i naljutilo, znao sam da nisam u nedozvoljenoj poziciji. No, moja je statistika definitivno trebala biti bolja, iz nekih sam prigoda morao zabiti. No, zadovoljan sam kako funkcionira momčad, odlično se osjećam na travnjaku i dajem sve što treba za uspjeh momčadi".

Mario Gavranović je nastavio...
"Bilo je tu utakmica na kojima sam pripremio dosta prilika, ali sam se nisam nalazio u njima. Svakom je napadaču važno zabijati u kontinuitetu, pa tako i meni. Srećom, nedavno sam postigao važan gol za reprezentaciju, sada poentirao u Puli i sada se odmah bolje osjećam, haha."

U nekim ste važnim utakmicama, poput one iz Bruxellesa, bili na klupi. Muče li vas takve stvari? Ipak ste vi po renomeu, igrali ste i na Svjetskom prvenstvu, najzvučnije napadačko ime Dinama...
"Ne, ne muče me i ne kopkaju takve stvari, pa zašto bi? Dinamo ima širinu, a to je važno za kvalitetne nastupe na sva tri fronta. Trener puno rotira momčad, svi dobivaju priliku, svi su u formi. A ako netko od nas ima manjih problema i nije 100% spreman, priliku će dobiti netko drugi, koji je također igrač visoke kvalitete. Ne muče me takve stvari, samo me dodatno motiviraju da zapnem još više na treninzima. Pa tako dokažem sebi i treneru da sam baš ja taj koji bi u sljedećoj utakmici trebao biti u početnoj postavi."

Kako je u reprezentaciji? Ispituju li vas suigrači o Dinamu?
"Više me ispituju kako je živjeti u Hrvatskoj, kakav je grad Zagreb, takve svari ih više zanimaju. Za Dinamo svi znaju, prate se naši rezultati u Europi, pa me oko toga i ne trebaju previše ispitivati."

A što je s igračima Young Boysa? Provociraju li vas otkada su izbacili Dinamo iz kvalifikacija za Ligu prvaka?
"Ma ne, to su mladi dečki koji su tek ušli u reprezentaciju, sada se pokušavaju dokazati izborniku i zadržati u tom društvu. Srećom, ne bave se takvim stvarima, niti jednom nismo pričali o utakmicama Dinama i Young Boysa. I bolje, haha."

Tko je najbolji igrač s kojim ste ikada dijelili svlačionicu?
"Tu nema dvojbe, to je Raul! Ma on je čudo, kod njega odmah vidite svjetsku klasu. Ja sam bio mlad igrač, a tada vam nije svejedno kada takav igrač uđe u svlačionicu i sjedne pored vas. Za mene je to bila specifična situacija, kao dječak sam gledao Raula kako osvaja Lige prvaka, za mnoge je bio jedan od najboljih igrača svijeta, a onda odjednom s njim igram u napadu Schalkea. Čudesan osjećaj. Ali, mene je fascinirao način na koji se on ponašao izvan terena, kolika je to bila razina profesionalnosti, na neki način mi je čak promijenio pogled na nogomet."

Kako to mislite?
"Kada smo igrali zajedno, došao sam u situaciju gdje sam želio biti kao on, razmišljati poput njega. I odlučio živjeti što korektnije, živjeti sportski. Svatko ima svoj nogometni put, ali ne može svatko osvojiti tri Lige prvaka. Raul je bio pravi primjer velikog profesionalca, istinske nogometne klase, ali i velikog čovjek. I u tom je pogledu puno utjecao na mene i moj nogometni razvoj."

Matjaž Kek je nedavno napustio Rijeku, kakva budućnost sada čeka vaš bivši klub?
"Rijeka će uvijek biti veliki, ako ne i najveći konkurent Dinama, za naslov prvaka. Predsjednik kluba Damir Mišković odlično je posložio klub, a očito Kek više nije mogao svoje ideje prenijeti na igrače. Svi znamo koliko je on napravio za Rijeku, te kakve rezultate postigao sa svojom momčadi, no u ovakvoj se situaciji odlučio za odlazak. A promjene trenera u nogometu su normalna stvar" završio je Gavranović.

https://www.goal.com/hr/vijesti/mario-gavranovic-dinamo-spartak-trnava-europska-liga/1xyzsphfg38om1bchygme233yq

Što god bilo, imaju potpisan raskid ugovora.

https://www.zonadinamo.com/discussion/53/dinamo-zagreb-2018-2019-o-svemu-pomalo/p22

Tu je Blue postavio. Ne zna čovjek što bi mislio.

Nesreća se dogodila na stanici podzemne željeznice, urušile su se pokretne stepenice. Oko stadiona sukobi talijanskih i ruskih navijača

Tragičan uvod ima utakmica u Rimu između domaće Rome i moskovskog CSKA-a... Na stanici podzemne željeznice na Piazza della Repubblica došlo je do urušavanja pokretnih stepenica netom uoči početka utakmice Lige prvaka.

Prema informacijama iz Italije, dogodilo se kao posljedica skakanja ruskih navijača, od kojih su neki bili pijani, po njima. I stepenice nisu podnijele toliki teret i samo skakanje.

Na njima je u tom trenutku bilo dosta ljudi, a Goal doznaje da je 20 ljudi ozlijeđeno uslijed nesreće. Većina njih su navijači ruskog kluba, a 19 od njih prošlo je s lakšim povredama.

Prema jednim informacijama, jedan je navijač izgubio nogu. Prema drugim, prijeti mu amputacija noge.

Policija i vatrogasci su odmah intervenirali, a trebalo im je više od sat vremena da oslobode unesrećene ispod stepenica.

I kao da to nije dovoljno, izvještaji spominju i sukobe ruskih i talijanskih navijača oko stadiona. Jedan je navijač proboden, dvojica su pretučena, a još dvojicu je policija uhitila zbog nedoličnog ponašanja.

https://www.goal.com/hr/vijesti/roma-cska-moskva-liga-prvaka-tragedija-nesreca-rim-lift/1xgi7bz5giemn13b7yr8rieyaz

Odlicna analiza. Bjelica je svjestan vaznosti utakmice, i vjerujem da zna svaku sitnicu o njima, te da je shodno tome vrhunski spremio taktiku. Jedino me strah individualnih ispadanja. Samo sami sebi mozemo zakuhati. Na kraju krajeva ta Trnava se bori za opstanak u slovackoj ligi.

Gledam to sa pozitivne strane. Vise me nista ne moze iznenaditi sto se toga tice.
Vjerujem da klinci imaju odlicne uvjete za napredak u Dinamu, ali postoje stvari na koje se jednostavno ne moze utjecati.

Jurladzija je osmica? Dobar je, ne petlja previse, ne preskace igru, tocna dodavanja. Marin treba sigurno cijelu ovu i iducu sezonu u Dinamu II da izbaci te neke stvari iz glave.

Ma nema tu kalkuliranja, kad god smo isli na kalkulaciju popusili smo.
Odmah od pocetka pokazati ko je gazda.

Vjerujete li da u Trnavi danas ima igrača koji bi mogli osnažiti ovakav Dinamo?
"Teško pitanje, čak bih rekao da nema. Ne mogu ovdje izdvojiti nikoga tko bi odmah bio pojačanje za Dinamo, mi smo ipak puno drugačija momčad. Naš glavni adut je kolektiv, puno se na travnjaku uzdamo jedni u druge, nismo samo skup individualaca. A to je u nogometu nekada i puno bitnije" završio je Dangubić.

Pricao sa par ljudi koji bi mogli znati, nitko nema pojma, svi se cesu po glavi.