TEMELJI DEMOKRACIJE
Priča o oslobođenju Dinama se zakotrljala 2010., svi su bili u strahu od Mamića, samo jedan igrač se usudio javno istupiti
Ono što je danas službeno, krenulo se graditi 2010. preko Inicijative ZZD, čiji članovi za Jutarnji otkrivaju dosad nepoznate detalje borbe za Dinamo
Kako ti uopće pada napamet kao uglednom novinaru baviti se tim zgubidanima, pijancima i narkomanima? To me pitanje dočekalo podno maksimirskog Zapada, negdje u jesen 2010. godine. Okružen kolegama, postavio ga je Zdravko Mamić, a tko drugi.
- Dopustite, ugledni kolege su Židak, Samovojska, Bertičević..., ja sigurno nisam dio tog društva - odgovorio sam i kao rijetko kad zabezeknuo maksimirskog patrona, koji je znao "gađati" novinarske taštine.
Postavljeno pitanje, pak, bilo je, pak, izazvano. U to olovno plavo doba pojavila se "tamo neka" Inicijativa, koja je umjesto baklji i vrijeđanja, udružila pamet. Nazvala se Zajedno za Dinamo (ZZD), i krenula je - čačkati. Ono što dotad nitko drugi nije. U SN je dan-dva prije objavljen intervju s četvoricom od 11 originalnih začetnika (Dragutin Srebak, Marko Labus, Dragutin Nemec i Kristijan Tuđa), koji su imenom i prezimenom krenuli u borbu. Za Statut, za pravdu, za Dinamo... Sada, 15 godina kasnije, dok Dinamo slavi demokraciju, koja se onomad činila potpunom utopijom, stiglo je vrijeme da kraj cijele priče okončamo - početkom. Društva koje je doista apsolutni temelj oslobođene dinamovštine...
Olovno plavo doba
- To ti je krenulo gotovo pa slučajno, na
Forum.hr . Tamo se krenula okupljati ekipica koja se kasnije prezentacijom predstavila u Kinu Mosor, nakon čega se počela graditi cijela priča - kaže mi jedan od utemeljitelja, Dragutin Srebak. - Krenuli smo pisati o biranju, članskim modelima, pa smo došli do Dinamova famoznog Statuta. Onog koji je bio čuvan, nimalo javan. Bili su tu Filip, Antonio, Marko, Kristijan, Deda, Thomas, Dinko, Matija, dvoje Nikole, još jedan Dragutin, kasnije i jedna Milka, Tomislav, Zrinko, Buco, Juraj... I kako nismo mogli doći do Statuta, onda smo - pazi, to je internet 2010.! - iščupali jedini dostupni. Bio je to Statut NK Visa...
Priča se pokrenula, grupa (BBB) je stala iza ovoga društva, bez Sine i Kvalea, kažu, ništa se ne bi dogodilo, a onda je lagano krenulo: kino Mosor, tribine, prosvjedi, humanitarke, prve prijave. Ono što je, u biti, krenulo otvarati Pandorinu kutiju. Stavimo, pritom, stvari u kontekst: na prvom predstavljanju Inicijative, našli su se bivši igrači Vlaović, Adžić, Kosić... mnogi nisu.
- U tom otkrivanju smo zapravo krenuli tjerati vraga na čistac. Svi ti mali koraci otkrivali su zapravo moć Zdravka Mamića, koja je bila ogromna, a nitko ju praktički nije propitkivao. Jest tribina, no s nekoliko pravnih ljudi, s naglaskom na Nemeca, priča postaje institucionalna - otkrivaju danas začetnici. - Kasnije su Inicijativi pristupila i četiri kapetana (Bišćan, Marić, Šokota, Šimić), ali od igrača jedino je javnu podršku iskazao Cufre. Logično, jer Mamićeva je moć tada bila na vrhuncu...
Samo za ilustraciju: klub, iako je bio dužan, nikad nije objavio Statut, pritom je članove i navijače zlostavljao na tribinama i izvan njih, a na webu je, recimo, tvrdio da ima 7.000 članova nekih, kao, 100 povjerenika, iako polovica njih nije s time imala veze. Krenule su prve prijave, ZZD je, konačno, zakopao priču da se Vlatko Marković mora maknuti iz Skupštine, a prijavama je uređeno i da Mamić svoj OPG mora prebaciti na Agenciju. Svoga sina, doduše... Ukupno, neki novi navijači imali su 10 konkretnih točaka s kojima su krenuli bušiti maticu.
Jeftini štosevi
- Vrbanović je pretpostavljen ispred Kluba za "razgovore". Kada je jedan od nas došao na prvi sastanak, pravno potkovan, Vrba ga je dočekao s "dva metra spisa", i kao ovlaš rekao: "Uh, da barem imam nekog mlađeg da mi pomogne..." Jeftini štosevi. Bilo je, pritom, i raznih sufliranja, ne samo nama, nego i nama dragim ljudima, ali jebiga, bili smo mladi i išli smo na glavu. Sjećam se itekako da smo Statut, napokon, "maznuli" iz Grada, te ga doslovce pretipkavali cijelu noć, takvo je to bilo vrijeme - otkrivaju.
Iz današnje perspektive stvar zvuči suludo, ali tako je bilo. Bez toga, tko zna bi li dinamovci danas slavili 13. rujna 2025., nadnevak koji će ostati vječno upisan u povijest Dinama. Dan kada je konačno dočekano da se Klub vrati onima kojima i pripada - svojim članovima. ZZD je kasnije naslijedila Udruga Dinamo to smo mi (DTSM), koja je nastavila "udarati" borbu, a preko koje danas živi i "Dinamovo proljeće", ispred koje, eto, stoji - Zvonimir Boban.
- Ma kaj si lud - smiju se kada ih pitam jesu li to uopće mogli zamisliti. - Od svih institucija jedino je bio hrabar bivši pravobranitelj Jurica Malčić, ostali, od Grada do države, vješto su šutjeli...
Više ne mogu. Dinamo je - oslobođen. Za što ključne zasluge idu (i) ovoj gomilici "luđaka"...