Hahhaha.. Navijač PSG-a iznajmio sobu u hotelu gdje su igrači Barcelone i u 4 ujutro dogovorio vatromet. Ajde da je samo to ne bi bilo neobično jer se događa često. No ovaj lik je u 5 ujutro upalio alarm za požar te je nakon toga priveden u policijsku stanicu :rofl:

https://www.google.com/amp/s/www.sportbible.com/football/football-news-psg-fan-arrested-for-setting-off-fireworks-in-barcelona-team-hotel-20210310.amp.html

Vodi Istra protiv Lokse :ok:
4 kluba u velikoj borbi za ostanak

Samo vi miksajte :wink:, novinari najavljuju
da bi bilo pametno odmoriti glavne igrača te i dalje doći do odličnog rezultata a glavno što imaju za napisati o Dinamu je Robbie Burton jer je bio kapetan najvećeg rivala Tottenhama :rofl:

Dinko Horkaš rođen je 10.3.1999. u Sisku. Branio je u 68 utakmica za Dinamo II, nakon toga 9 utakmica na posudbi u Zrinjskom a trenutno je na posudbi u Varaždinu, gdje standardno brani. Vidjeti ćemo hoće li dobiti priliku u Dinamu u budućnosti, ali u svakom slučaju puno sreće u nastavku karijere.

Sretan 22. rođendan Dinku :party:

Dražen Besek rođen je 10.3.1963. u Varaždinu.
Karijeru je započeo u podmlatku Varteksa, za čiju je prvu momčad odigrao 115 prvenstvenih utakmica i postigao 16 pogodaka. Bio je igrač ljubljanske Olimpije (1984.-1985.), igrač i kapetan Dinama (1985.–1990.); odigrao 149 službenih utakmica i postigao 23 pogotka. Kasnije igrao i za francuski Vallaurris, danski Ikast i austrijski Casino iz Salzburga. Karijeru je završio u Varteksu. Kao trener radio u brojnim hrvatski klubovima i inozemstvu. Igrajući za Dinamo bio je strijelac u dva derbija - 1987. protiv Hajduka i 1985. protiv Partizana.

Sretan 58. rođendan Draženu :party:

Ajmo Dinamooooo

Koliko ljudi na tribinama :gasp:

Uoči ogleda Dinama u Londonu protiv Tottenhama, podsjetimo se daleke 1936. godine, godine kad je Građanski po prvi put gostovao u Londonu.



Onih pet golova, koje su purgeri jednog svibanjskog dana na igralištu Tratinske ceste smjestili u mrežu jednog od najstarijih i najpopularnijih klubova Engleske, Liverpoola, odjeknuli su senzacionalno u redovima onih ljudi, koji se zanimaju za nogometnu loptu, što više i među onima, koji ne znaju što je to nogomet. To je bio uspjeh kojeg je inozemstvo obilno registriralo, uspjeh, sigurno jedan od najznačajnijih u životu plavog kluba, te jedan od najznačajnijih u našem nogometnom stvaranju.

Ne samo količina golova (1:5) nego i znanje nogometne vještine, koje su pokazali taj dan igrači purgera, pobudilo je vođe Liverpoola da odmah poslije utakmice pozovu pobjednike na revanš, koji bi se odigrao na njihovom travnjaku. Mnogi su shvatili poziv Liverpoola kao ponudu danu u poraženoj srdžbi, u efektu poslije izgubljene igre, ali se za neko vrijeme pokazalo, da je poziv bio realan. I ne samo stanovnici velike engleske luke Liverpoola, nego i navijači ostalih klubova po Engleskoj – do nedavna zatvorenom otoku za nogometnu komunikaciju – zaželjeli su vidjeti društvo daleke i nepoznate zemlje, koje je propisnom loptom namlatilo Liverpool.

Ta ekspedicija Građanskog, put u nepoznato, izazvala je uzbuđenje cjelokupne domaće sportske javnosti. Komentari, postave, prognoze, zle slutnje! Svaki kibic se našao pozvanim da daje savjete i lekcije. O svemu! Štoviše – kako kopačke moraju izgledati i kakve težine!



Na toj turneji odigrali su plavi 5 utakmica. Prvo su sredinom studenog u Liverpoolu izgubili sa 1:4, zatim protiv Doncaster Roversa 4:6, pa veliki rezultat protiv Heartsa (4:4) u Edinburghu. Uslijedio je još jedan poraz protiv Wolverhamptona (2:4) i naposljetku u Londonu nezasluženi poraz protiv West Ham Uniteda (0:1).

Nakon turneje glavni menadžer Građanskog, Jozo Jakopić dao je izjavu novinarima:

- Mislim da su ovi rezultati Građanskog u Engleskoj – fenomenalni! Rezultat u Liverpoolu 1:4 je mogao biti mnogo povoljniji za nas, da nismo izgubili centarhalfa Pogačnika. Rezultat u Doncasteru 4:6 je posljedica toga, što su naši igrači previše olako shvatili tu momčad iz druge lige. Rezultat u Edinbrughu je najveći uspjeh Građanskog otkad postoji, jer nijedna se kontinentalna momčad ne može pohvaliti, da je ovakav rezultat s kolosalnom igrom izvukla iz Edinburgha. Rezultat je morao biti po mom skromnom mišljenju 5:3 za nas, jer sudac, što je napravio protiv nas, više je nego skandal – pričao je Jozo Jakopić, tajnik kluba i vođa puta u Englesku.

Te nastavio:

- Zadovoljan sam ovim časnim rezultatima, jer ovo što smo vidjeli u Engleskoj i Škotskoj, kako njihovi igrači imaju sva moguća sredstva, kako su igrališta snabdjevena sa svim mogućim komforima…

Dr. Manzoni, jedan od mecena Građanskog:

- Malo je bilo ljudi u našoj zemlji, koji su vjerovali da će uopće doći do turneje u Englesku. Ali Građanskom je opet uspjelo nešto što nije napravila ne samo nijedna momčad u domovini, nego ni jedna momčad na kontinentu.



Engleski su listovi hvalili igru purgera, istakli da je Građanski igrao tipičnu englesku igru u WM sistemu. Prilikom posjeta Londonu, osim što su igrali protiv West Hama, plavi su posjetili i Arsenal. Kod pregledavanja Aresnalovog stadiona, sa svim onim uređajima, rezultatima tehnike i bogatstvom, svi iz plave delegacije ostali su zabezbeknuti! Arsenal je bio pravi arsenal engleskog nogometa. Pri tom pregledu stadiona, vidjeli su na treningu sve zvijezde Arsenala, pa i čuvenog centarfora Draka, netko je zapitao:

- Koja je razlika između Arsenala i Građanskog? Arsenalov se centarfor zove Drake (na engleskom Patka), a Građanskog – Lešnik.

Kad su čuvenom menadžeru Arsenala Allissonu predali dar (čuturicu) i zapjevali jednu 'horvatsku pjesmu', zahvalio se Arsenalov Jakopić, i smiješeći se rekao:

- Vi ćete naše igrače učiti pjevanju, a naši vaše – igranju nogometa…

Zaključak je bio da bi purgeri više naučili, nego oni, jer su Englezi – što se tiče pjesme i pjevanja – lopata.

Igrači su u Londonu bili na pasjim utrkama, kladili se, ali ozbiljno, kao pravi Englezi… Svi su gubili! Jedino je golman Urch dobio svih pet puta. Na jedan šiling dobivao je po šest šilinga, u svemu 30 šilinga. Stalno se kladio na 'cucka' broj 4 i to četiri puta.

- Zašto baš broj 4. Urch?

-To je moj broj: skoro na svim utakmicama dobio sam po četiri gola…

- Ne kladi se na broj pet – za Boga.

I zbilja, peti put okladi se Urec na broj 1 i dobi – okladu.

Sutradan na utakmici s West Hamom mimoišao je plave broj 4, a došao Urchov 'broj 1'.



- Prijem u Londonu bio je kolosalan – istakle su novine nakon londonske utakmice, a trener Bukovi opisao je utakmicu:

- London! Picadilly, šetnja Oxford Streetom, Hyde Park, Temza i sve ostale znamenitosti grada zadivili su nas. Prolazeći gradom, ljudi bi nas prepoznali i predviđali nam visok poraz. Djeca su se okupljala oko nas, tražila autograme, a sve to je unijelo u našu ekipu jedno ugodno raspoloženje. Više nismo nogometna nepoznanica, eto, ljudi nas znaju, otimaju se za naše potpise – započeo je Bukovi.

- Londonski nastup je protekao u dobroj igri u polju, ali smo posve zakazali u završnici. Izgubili smo sa 0:1. Mogli smo barem izjednačiti. Prilika je bilo, ali su šeprtljavo upropaštene. Koliko školskih promašaja!! Sjećam se, Pleše je imao divnu priliku. Prodro je po lijevoj strani i kad su engleski igrači, naviknuti 'da se drže reda' očekivali centaršut, Branko je koristio svoju duhovitost, improvizirao dribling, otarasio se braniča i došao sve do 3-4 metara od gola. Bio je sam pred vratarom, svi su čekali da Pleše obavi ostatak lakog posla. Branko je htio efektno završiti svoj podvig i fintirao vratara: jako zamahnuo, kao da će raspaliti svom snagom. Vratar je ostao miran, pomiren sa sudbinom, a onda je raskolačio oči; Pleše je nakon varljivog zamaha, htio plasirati loptu u drugi ugao. Nije gledao loptu, nego onako 's visoka', tek toliko da udari, poslao je hitac u – aut.

Zaključio je:

- Ništa izgubili smo, ali je barem dojam ostao povoljan. Neka utjeha se mora naći.

Po povratku se te povijesne turneje, trener Marton Bukovi detaljnije je izlagao nekolicini prijatelja i članova kluba za stolom u kavani Splendid svoje dojmove u tog interesantnog puta. Bio je impresioniran onim što je vidio u Engleskoj.

- Za 100 godina još neće Jugoslavija imati tako uređena igrališta kao što su ona u Engleskoj! Niti Austrija, Mađarska i Čehoslovačka neće za dugo imati tako nešto – uzviknuo je simpatični mađarski trener.

- Njihova su igrališta pravi sanatoriji. Tu su sve tekovine moderne medicine. Njihovi igrači ne moraju čekati na kola hitne pomoći, u slučaju ozljede. Na igralištu, odnosno u prostorijama kluba naći će sve ono, što ovdje može dati samo bolnica. Pa one gimnastičke dvorane, prostorije za zabavu, stanovi itd. - sve to izaziva divljenje kod promatrača – zaključio je Bukovi.

Za kraj, doček purgera sa turneje...

Nažalost nemam, naletio na sliku googlajući :confused:

Na današnji dan 2000.godine umro je Ivo Robić. On i Vice Vukov su otpjevali Dinamovu pjesmu "Plavi, plavi, plavi".

Godina je 1969. Listopad. Članovi Dinamovih komisija za članstvo i propagandu održali su tih dana sastanak s poznatim glazbenikom i piscem brojnih tekstova za zabavne melodije Dragutinom Britvićem i ponudili mu da napiše tekst za novu himnu Dinama. Britvić je prihvatio ponudu te je njegov tekst uglazbio Stjepan Mihaljinec, dok su izvođači bili jedni od naših najpoznatijih interpretatora zabavne glazbe, Vice Vukov i Ivo Robić – odrekavši se autorskih honorara. Tada je u reviji Dinama napisano:

„Ideja da naš klub dobije svoju himnu oduševljeno je primljena kod naših članova. Slično mnogim velikim klubovima Europe, a posebno onim s britanskog otočja, i Dinamo će svojoj publici darovati pjesmu kojom će ga ona bodriti u Maksimiru...”

U produkciji Jugotona izašla je krajem 1969. godine ploča s Dinamovom pjesmom, a na drugoj strani bila je kratka reportaža u kojoj pet najpoznatijih igrača iz bogate povijesti kluba govore o Dinamu. August Lešnik, Franjo Wolfl, Ivica Horvat, Dražan Jerković i Rudolf Belin govore o svojim igračkim danima u Dinamu, a Rudolf Belin upućuje navijačima i jednu poruku.



Pjesma Dinama prvi put izvedena je na stadionu u Maksimiru na utakmici protiv Olympique iz Marseillea u okviru natjecanja za Kup pobjednika kupova (26.XI.1969.). Kasnije je još izvedena i na prvenstvenoj utakmici protiv Crvene zvezde. „Oba puta gledatelji su našu novu pjesmu pozdravili pljeskom, a s obzirom na njenu melodioznost sigurno je da će je ubrzo i sami pjevati...”

Nakon izlaska ploče u reviji Dinama Ivo Robić je rekao:

"Nadam se da će se pjesma sviđati našim članovima. Lako se prihvaća i ima upravo one elemente koji se poklapaju sa sportskim navijanjem. Vjerujem stoga da će svaki navijač Dinama nabaviti ploču, čime će ujedno pomoći da se pjesma što prije proširi i popularizira."

Tekst pjesme:

„Oni koji vole ovaj grad na Savi,
Pjevat će s nama plavi, plavi, plavi
A kad je teško i kad se ne slavi
mi smo uvijek s vama plavi, plavi, plavi

Te se boje nose u srcu i u glavi
Hajde napred dečki, plavi, plavi, plavi

Pobjeda se slavi na zelenoj travi
stadion se ori: plavi, plavi, plavi, plavi
U gradu bilo kojem diljem zemlje, diljem svijeta
branite plavu boju zipke našeg nogometa
plavi, plavi, plavi...“

Andrej Panadić rođen je 9.3.1969. u Zagrebu. Za Dinamo je debitirao 14. kolovoza 1988. godine u gostima kod zeničkog Čelika u prvenstvu. U klubu je igrao punih šest sezona upisavši 192 službeni nastup uz 16 postignutih golova. Bio je standardni prvotimac čitavo vrijeme provedeno u klubu, a 1994. godine prelazi u redove njemačkog Uerdingena, a kasnije igrao i za HSV i Sturm Graz. Bio je vrlo pouzdan, odlično igrao glavom, a krasila ga je borbenost na terenu. Sa Dinamom je osvojio po jedan naslov prvaka i kupa.

Sretan 52. rođendan Andreju :party:

Možda ne može odvojeno, probaj skupa sve

Svi testovi negativni!

Gvardiol nažalost ne putuje u London a upitan je i za uzvrat..