https://www.germanijak.hr/nogomet/vijesti/arijan-ademi-dinamo-kao-sudbina/98469

"On je motor ovog Dinama. Kapetan i lider. General. Dinamovo hrabro srce čija bi se fotografija na kojoj se obračunava s desetoricom igrača West Hama koji slave gol provocirajući maksimirski Sjever trebala nalazati na ulazu u "Hitrec Kacijan". Da generacije koje dolaze shvate karakter koji treba imati da bi se nosio grb Dinama na prsima."

Još jedan tekst, iako ima i istih stvari ali sam ga prije pripremio.

GNK Dinamo utemeljen je 26. travnja 1911. pod nazivom Prvi Hrvatski Građanski Športski Klub. Modri klub kroz povijest je nekoliko puta mijenjao ime: od 9. lipnja 1945. do 26. lipnja 1991. nosio je ime Dinamo, zatim do 24. veljače 1993. HAŠK Građanski, potom sedam godina nastupa pod imenom Croatia, od 14. veljače 2000. nosio je ime NK Dinamo, a 2011. nazivu kluba promijenjen je prefiks u GNK - Građanski nogometni klub. Službeni naziv kluba tako je trenutno GNK Dinamo.



Prvi Hrvatski Građanski Športski Klub nastao je nakon prvog javnog sastanka sportaša grada Zagreba održanog 9. travnja 1911. godine s ciljem osnivanja novog hrvatskog nogometnog kluba. U to su vrijeme u Zagrebu postojala tri nogometna kluba – HAŠK, Concordia te Croatia.

Gotovo mjesec dana nakon osnutka Građanski je odigrao prvu javnu utakmicu protiv rezervne momčadi HAŠK-a (21. svibnja 1911.), a prva pobjeda novog kluba uslijedila je 25. lipnja 1911. kada su igrači Građanskog sa 6:1 svladali Croatiju. Građanski je svoje prvo prvenstvo, kao i prvenstvo Jugoslavije, osvojio 1923. godine pod vodstvom engleskog trenera Arthura Gaskella, zatim 1926. i 1928. pod vodstvom trenera Imre Pozsonyija te 1937., 1940. i 1943. godine pod vodstvom trenera Martona Bukovija.

Između dva svjetska rata

Klub je između dva Svjetska rata, pod nazivom Građanski, bio najuspješniji jugoslavenski klub s pet osvojenih prvenstava prije nego što je 9. lipnja 1945. odlukom novih vlasti s novom upravom, lojalnom komunističkom režimu, transformiran u Dinamo.

Iako je nova vlast pokušala prikazati Dinamo kao novi klub nije uspjela sakriti istovjetnost identiteta Građanskog i Dinama. Ne samo da je klub zadržao prepoznatljiv urbani, purgerski duh, već i plavu boju, temelje značajke grba, trenera, masera, većinu ranijih igrača i praktično cijelu navijačku bazu. Stoga su Dinamo i Građanski jedan te isti klub koji je zbog povijesnih okolnosti nekoliko puta mijenjao ime i pravni oblik postojanja.



Nakon Drugog svjetskog rata Dinamo je nastavio igrati na stadionu Građanskog u Koturaškoj ulici, a za kormilom momčadi ostao je proslavljeni Mađar Marton Bukovi kojem je pomagao maser Franjo Vanča Žlof.

Budući da je dosta igrača po svršetku rata pozvano u jugoslavensku vojsku, na prvoj utakmici Dinama od igrača Građanskog, 23. lipnja 1945., nastupili su samo Lešnik i Kokotović da bi se u kolovozu pridružio Cimermančić. Kratko je u Dinamu igrao i Milan Antolković.

U prvenstvu Hrvatske 1946. u plavi se dres vratilo još igrača iz prethodne inkarnacije kluba, a u prvom poratnom prvenstvu Jugoslavije nastupili su i Wölfl, Pleše, Reiss, Jazbinšek, Urch, Belošević te Medarić koji je ranije igrao i u Građanskom i u HAŠK-u.

U igrački su se kadar uklopili i igrači iz drugih klubova, osobito HAŠK-a (Kacian, Željko Čajkovski, Peričić i Lojen) i Concordije.

Poratno razdoblje

Crpeći talente većinom iz Hrvatske i Hercegovine, Dinamo je nastavio stazom Građanskoga i odmah zajedno s Hajdukom te srpskim klubovima Crvenom Zvezdom i Partizanom postao članom državne "Velike četvorke". Snagu je pokazao osvajanjem drugog poslijeratnog jugoslavenskog prvenstva 1948. te državnog kupa 1951. Pedesete su također bile vrhunske godine u kojima je Dinamo dva puta bio prvak dok im je 1951. izmaklo prvenstvo unatoč prednosti nad Zvezdom od pet bodova tri kola prije kraja.

Dok je i prije i poslije Drugog svjetskog rata znao zablistati u prijateljskim utakmicama, Dinamo je pokretanjem europskih nogometnih kupova sredinom pedesetih počeo sustavno ostvarivati svoj značajni potencijal na međunarodnom planu, a izvanredne rezultate u Europi je postigao tijekom šezdesetih. Prvo je 1961. dosegnuo polufinale Kupa kupova, potom dvije godine kasnije finale Kupa velesajamskih gradova (danas Kupa UEFA) da bi taj prestižni trofej osvojio 1967. svladavši u finalu tada moćni Leeds United.



Pored međunarodnih uspjeha iznimno uspješne šezdesete donijele su četiri pobjede i dva finala u jugoslavenskom Kupu, ali je u državnom prvenstvu klub čak pet puta ostao na drugom mjestu. Osobito se pamti razočaranje iz sezone 1968./69. kada je Dinamo opet imao pet bodova prednosti ispred Crvene Zvezde, ali je nizom posrtaja po provincijskim terenima tu prednost prokockao da bi na koncu završio drugi. Razlozi nemogućnosti osvajanja prvenstva sigurno se ne mogu objasniti samo sportskim pa ni psihološkim faktorima već i strateškim političkim odlukama pristiglima iz Beograda.

Sedamdesete su, bez ijednog trofeja, bile sušno razdoblje s dva poraza od Hajduka u finalu Kupa te s dva druga mjesta u prvenstvu. Unatoč manjku titula Dinamova popularnost bila je golema te su Modri redovito bili pri vrhu po prosječnoj posjeti stadionima. Najbliže je tituli prvaka Dinamo došao 1978/1979. pod vodstvom Vlatka Markovića. Dapače, po važećim je propisima osvojio najviše bodova, no Nogometni je savez pogazio vlastite propise i naslov dodijelio Hajduku. Tada je Savez odbio Dinamu pripisati dva boda iz susreta protiv Rijeke koja je sa suspendiranim Edmondom Tomićem u momčadi u prvom kolu 1978./79. pobijedila s 2:1. U skladu s propisima, Savez je isprva registrirao utakmicu rezultatom od 3:0 za Dinamo, no u proljeće 1979. poništio je vlastitu odluku i omogućio Hajduku da postane prvak zbog bolje razlike pogodaka.



Napokon, tri godine nakon tog skandala, Dinamo se napokon domogao četvrtog poslijeratnog naslova prvaka. Podvig je 1981./82. ostvarila momčad pod vodstvom Miroslava "Ćire" Blaževića, kasnijeg hrvatskog izbornika, koji je u Maksimir unio duh pobjede. Uspjehe je pratila navijačka euforija.

Dinamo je u to doba imao 42.000 pretplatnika te je po tom kriteriju, iza nedostižne Barcelone čija je masa članova prelazila brojku od 100.000, bio na drugom mjestu u Europi. Nažalost, "Ćirina" čarolija nije trajala dugo te je bila dostatna samo za još jedan jugoslavenski kup, 1983. godine. Nakon tog pothvata idućih nekoliko sezona Dinamo je proveo ispod mjesta koja vode u europske kupove vrativši se u vrh jugo-nogometa tek koncem desetljeća kada je dvaput okončao na drugom mjestu iza Crvene Zvezde.




Od kraja Drugog svjetskog rata do raspada SFR Jugoslavije 1991., zagrebački su plavi skupili četiri ligaška naslova i sedam kupova.

Samostalna Hrvatska

Od osamostaljenja Hrvatske 1991., Dinamo je izrastao u vodeći klub države, najuspješniji na području bivše Jugoslavije i jedan od najmoćnijih u cijeloj Jugoistočnoj Europi, na nivou Fenerbahcea, Galatasaraya, Besiktasa i Olympiacosa.



Samo je dva puta u modernoj Hrvatskoj naš klub završio prvenstvenu sezonu niže od trećeg mjesta, 1992. i 2005., a u prvih je 11 sezona deset puta nastupio u finalu kupa.

Pod nazivom Croatia, Dinamo je u devedesetima osvojio pet prvenstava i četiri kupa, a seriju je nastavio i nakon povratka starog imena 14. veljače 2000.

Osobito je uspješno bilo razdoblje između 1996. i 2000., kad su modri osvojili pet uzastopnih naslova i tri kupa, a drugo je zlatno doba bilo između 2006. i 2018. kada je Dinamo osvojio 12 naslova prvaka Hrvatske pri čemu 11 zaredom. Ipak dolaskom Bjelice 2018. Dinamo je napokon uspio prezimiti u europskom natjecanju, nakon 49 godina. Dinamo je to uspio u 3 od zadnje 4 godine, također osvojivši 4 naslova prvaka zaredom pa ovo razdoblje možemo nazvati renesansom Dinama.



Dinamo je u domaćoj ligi postigao rekorde koji će teško biti srušeni. Pod vodstvom Otta Barića u sezoni 1996./97. ponio je titulu s 81 od 90 mogućih bodova i s 21 bodom ispred drugoplasiranog Hajduka, no na desetgodišnjicu tog pothvata, s Brankom Ivankovićem kao trenerom, zabilježio je još blistaviji rezultat: 92 od mogućih 99 bodova uz 30 pobjeda u 33 kola. Od 14. kola sezone 2006./07. do 8. kola 2007./08. nanizao je 28 uzastopnih pobjeda u 1. HNL, a između ožujka 2006. i veljače 2008. 29 pobjeda zaredom na domaćem terenu. S takvim dostignućima, Dinamo je tada bio statistički najuspješnija momčad u europskom nogometu.

Na međunarodnom planu modri su ostvarili niz zapaženih rezultata, uključujući pobjedu nad Partizanom i Grasshopperom od 5:0 (obje 1997.), nad Celticom od 3:0 (1998.), Portom od 3:1 (1998.), Ajaxom od 1:0 (1998.) i 3:2 (2007.), Anderlechtom 1:0 (2009.) i 2:0 (2018.), Villarrealom od 2:0 (2010.), Bruggeom 2:0 (2010.) pa protiv Malmöa 4:1 (2011.), Arsenala 2:1 (2015.), Salzburga 2:1 (2016.), Fernerbahcea 4:1 (2018.), Viktorije Plzen 3:0 (2019.), Atalantom 4:0 (2019.), Tottenhamom 3:0 (2020.), West Hamom 1:0 (2021.), Sevillom 1:0 (2022.) te neodlučeno bez pogodaka kod Manchester Uniteda (1999.). Sedam puta je Dinamo nastupio u grupnoj fazi Lige prvaka (1998., 1999., 2011., 2012., 2015., 2016., 2019.) i deset puta u ligi Kupa UEFA i Europskoj ligi (2004., 2007., 2008., 2009., 2010., 2013., 2014., 2018., 2020., 2021.). Dinamo je, dakle, 17 puta sudjelovao u skupinama europskih natjecanja pri čemu čak 10 sezona uzastopno, a 2020/21. izborio je i plasman u četvrtfinale Europske lige.








Sretan 111. rođendan voljenom klubu!

Na snet sam pri 0:3 napisao da će Toronto preokrenuti.
Sad je 2:3 i sljedeća utakmica kući, mogu li do povijesnog preokreta

Ovog utorka, 26. travnja, obilježavamo 111 godina od nastanka Građanskog, kluba koji je 34 godine kasnije, na skupštini 9. lipnja 1945. preoblikovan i preimenovan u današnji Dinamo.

Prvo okupljanje i trening na Tuškancu, prva javna utakmica na srednjoškolskom igralištu, popularnoj „Elipsi“ iza Realne gimnazije, današnjega muzeja Mimara, prva utakmica na otvaranju tadašnjeg novog maksimirskog terena, domaćinstva u Kranjčevićevoj, Miramarskoj i, naposljetku, Koturaškoj.... Samo pogled na „kulisu“ i brojnost igrališta na kojima je nastupao u statusu domaćina i na simboličnoj razini otkrivaju snažni i čvrsti „purgerski duh“: Građanski i potom Dinamo u cijeloj je svojoj povijesti „prošarao“ Zagrebom uzduž i poprijeko, u počecima živio u skladu s kasnijim popularnim hitom „Where I Lay My Hat is Home“, i u tom svom pomalo nomadskom životu „lutajući“ zagrebačkim četvrtima ujedno gajio duh samoga grada i uza sebe vezao široke mase kibica, drukera, navijača...

111 godina simbola hrvatstva i gospodstva
Godina dana otkako je izašao retro dres koji se svidio većini, ali pogotovo @deda :love:

U utakmici protiv Gorice, Dinamo je uputio 26 udaraca, od čega 8 u okvir.

U 19 utakmica pod Kopićem, samo jednom je Dinamo imao više udaraca ukupno te 2 puta više udaraca u okvir.

U 29 utakmica pod Krznarom, samo 3 puta je Dinamo uputio više udaraca u okvir i nijednom više udaraca ukupno.

Čačićevi prethodnici ove sezone su u 48 utakmica uspjeli samo jednom uputiti više udaraca ukupno i u 5 utakmica više udaraca u okvir.

Nekad je jednostavnost sve što je potrebno.

ULAZNICE ZA HUMANITARNU UTAKMICU DINAMO – DYNAMO KYIV NA STADIONU MAKSIMIR

https://www.gnkdinamo.hr/hr/Novosti/Clanak/ulaznice-za-humanitarnu-utakmicu-dinamo--dynamo-kyiv-na-stadionu-maksimir

Baš maloprije gledam i govorim da me ovo podsjeća na komunjare koje su sada u prvim redovima u Crkvama, popeli bi se oltar da mogu a da se vrati Yu, opet bi tlačili narod.

Liga 10 nakon 32 kola kroz sezone:

2013./14.
1. Dinamo - 77
2. Rijeka - 63
3. Hajduk - 59
4. Split - 50

2014./15.
1. Dinamo - 80
2. Rijeka - 66
3. Hajduk - 43
4. Lokomotiva - 42

2015./16.
1. Dinamo - 73
2. Rijeka - 69
3. Hajduk - 58
4. Lokomotiva - 46

2016./17.
1. Rijeka - 79
2. Dinamo - 74
3. Hajduk - 62
4. Osijek - 59

2017./18.
1. Dinamo - 69
2. Rijeka - 63
3. Hajduk - 62
4. Osijek - 52

2018./19.
1. Dinamo - 82
2. Rijeka - 62
3. Osijek - 53
4. Hajduk - 53

2019./20.
1. Dinamo - 76
2. Lokomotiva - 57
3. Osijek - 56
4. Hajduk - 54

2020./21.
1. Dinamo - 75
2. Osijek - 68
3. Gorica - 56
4. Rijeka - 52

2021./22.
1. Dinamo - 69
2. Osijek - 64
3. Hajduk - 63
4. Rijeka - 58


Otkako je lige 10, ovo je sezona u kojoj je Dinamo osvojio najmanje bodova nakon 32 kola, uz sezonu 2017./18. kada je imao 6 bodova prednosti a ove ima 5 bodova prednosti.
I takav Dinamo s Krznarom i Kopićem na korak je do naslova.

Naslov koji navlači na to da su Dinamu pomogli suci.

Ima i Belupo lijepu plavu boju. Nadam se da će ju neki Dinamovac prebaciti na Maksimir :yum:

Valjalo bi 1:0 autogolom ili penalom Atiemwena, neka kmeče svi ostali