Zamislite scenarij Bišćan trener, Zvone predsjednik uprave i Zeko počasni predsjednik kreću u pohod po prvi naslov prvala nakon što je klub oslobođen. — Plavko

Ako smo mogli naučiti jednu stvar otkad je "demokratski model" na snazi je baš to da taj isti model nije niti jednom pogodio sa izborom stručnog stožera.

Jakirović ionako nije bio njihov izbor nego su ga nasljedili, nakon njega Bjelica je bio promašaj, Cannavaro je bio promašaj, držanje V.D-a do kraja sezone je bilo promašaj, a Kovačević je na dobrom putu da bude možda i najveći promašaj od svih nabrojanih.

Jednako kao što ne želim da mi se trenera bira po tome koliko je dobar čovjek, isto tako ne želim da mi trenera bira nekakva romantika, nostalgija, trnci ili dobre vibracije. Zaboli me tko je počasni predsjednik, tko je predsjednik, tko isplaćuje plaće a tko pali struju na reflektorima, i kako zvuči kombinacija svih tih imena, trener se mora birati prema stručnosti, rezultatima i viziji igre.

Imali smo Biščana, nije se završilo bajno, nema smisla nepune dvije sezone nakon opet reciklirati Biščana, štoviše, ne želim da se reciklira itko. Ne zanima me Bjeličin povratak osmi put na klupu, ne želim vidjeti imena koja su se izvrtila petsto puta, a najviše što mi izaziva alergije je nekakav anonimus sa "talentom" kao Jerko Leko ili nekakav ringišpil HNL trener kao Sopić.

Gospodo mi smo Dinamo, trebamo imati trenera kakvog ovaj klub zaslužuje, nikakav početnik, nikakav romantičar i nikakav karakter. Ako smo mogli spaliti 15 milja na pojačanja, onda možemo još koju da se plati ozbiljan trener koji je voljan doći u Dinamo. Prestanimo si konstantno pucati u nogu i prosipati ugled, saberimo se, jer ovo je druga sezona zaredom koja će biti bačena u vjetar.

Imam samo jedan kriterij za novog trenera, da mu jedina osobina i prva stvar koja se ističe nije to što je dobar čovjek.

Ne zanima me dal pozdravlja susjede u haustoru, baš me briga dal bakice prevodi preko ceste na semaforu, dal lokalnim cugerima u birtiji plati rundu, spašava kvartovske mačke sa stabala, ne želim čuti za to.

Želim da se kod novog trenera priča o njegovim uspjesima, taktici i viziji igre.

Prošlo je 66 minuta, a mi nismo, izuzev flipera Kulera, stvorili niti jednu šansu za gol. Jebiga, kad ne ulaze golovi iz Samobora, teško je iz nepostojeće igre zabiti gol.

Ovo je sramotno.

Razlika u ove dvije ekipe je jednostavna. Prva je evidentna, trener koji savršeno izanalizira protivnika, a druga je golman, s jedne strane golman koji skine zicer, s druge strane golman koji primi sve što ide u njega.

Jel bilo dosta dobrog čovjeka Kovačevića koji nije napravio NIŠTA u tri mjeseca vođenja ekipe? Jel bilo dosta navijača sa happytitisom i sranja po svakome tko kritizira ovo smeće od igre? Jel bilo dosta jazavca na golu koji se postavlja kao da je netko izvukao navijača sa tribine da brani malo?

Sramotna partija, sramotan poraz, razvaljivanje koje nas dovodi u pitanje ne za bit u top 8 nego za prolaz dalje, trener fikus i polupenzioneri na beku.

Ono što mi nitko nikad neće moći objasniti, kako to da sva sila trenera, ljudi u stručnom stožeru, nogometnih radnika oko kluba, jednostavno nikad nije primjetilo ono što svaka šuša na tribini vidi, da Hoxha ima glavu u terenu 0-24, da zbog toga ako ne ode u prodor ili puca sa centra uredno štopa igru jer ne vidi događanja na terenu i stalno kasni sa predajom lopte.

Kova je kirurški precizno detektirao da nam sredina terena ne postoji pa se odlučio za taktiku bjesomučnog preskakanja igre

Iznenadilo nas je to što je Celta istrčala iz tunela

Meksiko predstavio nove dresove s kojima će biti domaćini na Svjetskom prvenstvu, jedan lijepi throwback Adidasa na SP 98.

Istina da je malo prehisterično, ali bolje i to nego da se zavaravamo. — Niko1986

Prije dvije godine, jedan drugi klub iz naše lige je igrao poprilično sličan, bljutav nogomet, ako se ne varam da je bilo preko 20 utakmica bez poraza. Pobjeđivalo se dosta često na mišiće, sa dosta sreće, ponekad i frustrirajuće (s naše strane) na guzove. Tu se stvorio narativ da je takva igra neodrživa, da je previše tu sreće i trpanja stvari pod tepih, da ne izgleda nikako, što je i bila istina. Tako se i pokazalo. Nakon prvog poraza došlo ih je još, došao je raspad sistema i kraj nadanja o tituli.

Ovo što gledamo ove sezone je naša verzija toga. U jednom trenu prestat će Bakrar pogađati u rašlje iz svakakvih kutova, Hoxhi će prestati ulaziti golovi iz Sesveta, više nećemo imati dva gola iz dva udarca u okvir po utakmici, a onda će na vidjelo doći sve o čemu smo govorili.

Mislim da nije uopće prehisterična reakcija navijača, jer na stvari se upozorava dok ide dobro, kako bi se mogle korigirati, a ne kad je loše, jer je onda kasno. Problem je taj što Kovačević uči i ispravlja već tjednima, a stvari su sve gore.

Malo me stvari iznenadi ovdje kao konstantno izigravanje žrtve i spinanje nakon loših utakmica. Buniti se na suđenje, spominjati greške u korist drugih klubova ili se žaliti na tretman nakon utakmice u kojoj naš kapetan radi evidentan prekršaj, zatim hvata za lice protivničkog igrača, zatim se unosi u facu drugom igraču i nakon toga prođe SAMO sa žutim kartonom, nakon što naš stoper u 16 metara udara u glavu protivničkog napadača pri građenju lopte i prođe bez kazne je baš smiješno, da ne kažem neki grublji termin.

Ne samo da su nam se kriteriji za “dobru igru” drastično srozali, pa sad prihvaćamo kao dobru igru kad nam igrači pokažu barem promil želje za igrom, nego sve više tonemo u psihijatriju teorija zavjere, ljudi iz sjene koji mrze Dinamo, medija koji vrše teror nad našim klubom i sličnih bedastoća. Da je Livaja, Uremović ili bilo koji drugi igrač rivala, napravio ovo što je Mišić jučer, ovdje bi se dizale optužnice na Haaškom tribunalu.

Mislim, ako je vama lakše, slobodno i dalje tražite krivce u sucima, medijima, skupljačima lopti po stadionima ili drugima, umjesto da se prihvati da nam je igra bljutavi bućkuriš ničega, da nam je trener nedorastao zadaći, da nam igrači nisu u stanju zapucati po golu davljenicima HNL-a, da nam kapetan nije u stanju detektirati situaciju na terenu kao jedan od najiskusnijih igrača na terenu, nego gubi glavu kao klinac od 17 godina i da se drugu sezonu zaredom biraju utakmice, sve to dok se spalilo 20 milja na pojačanja, kako se prošla sezona ne bi ponovila.

Bilo je zadovoljstvo srati po ekipi i treneru i ovaj tjedan. Opet trpamo pod tepih i jašemo i dalje. Vidimo se u četvrtak na Maksimiru i kasnije u Puli.

Purgerski pozdrav!

Veliki problem ove ekipe je i to što nam je kapetan aposlutno nestabilan. U ovakvoj situaciji kad trebaš nabrijati ekipu, galvanizirati momčad, davati savjete ti ideš raditi potpuno idiotan potez nakon svog evidentnog prekršaja i potencijalno ostavljaš svoju ekipu na cjedilu.

Zaslužio je crveni karton za ovaj cirkus, a današnji rezultat možemo zahvaliti i očajnom sucu.

Hoxha bi mi letio van i ne bi igrao do kraja polusezone jer stalno širi ruke — Blue Label

Frajer je u tri sezone spojio dobre dvije utakmice i ovdje se počelo pisati o njemu kao da je reinkarnacija prime Balea. Dečko je slab igrač koji može biti razlika u davljenicima, ali u ozbiljnim klubovima je rubni član rotacije. Jednodimenzionalni igrač sa dva poteza i glavom u podu. Albanski Špikić.

Da se mene pita dao bi ga nekoj Serie B ekipi za par foccacia i jedan krug mortadele.

Ma odlična igra danas, bit će to stroj čim se Kovi da vremena da uigra ekipu.

Volja i zalaganje nebo i zemlja razlika u odnosu na zadnjih par utakmica, igra baš i ne. Tragikomičan stav i povlačenje nakon gola. Da imam par milijuna eura viška, kupio bi Hoxhu samo da ga ne gledam više u Dinamovom dresu.