Novi "Stadion Zagreb" (Kranjčevićeva ul.) Osobno najdraži aspekt "novog stadiona" je to što je to zapravo rekonstrukcija Kranjče, praktički centar grada, a ne periferija do koje eventualno vozi jedan bus ili jedna linija tramvaja. Ne samo da imamo tramvajske linije i prugu blizu, nego će ljude primorati da dolaze javnim prijevozom na utakmice.
Živimo u Zagrebu, gradiću od jedva 700.000 stanovnika, gradiću koji je na europskoj razini i svjetskoj razini jedno selo, gradiću koji ima jednako stanovnika kao ruski Saratov, američki El Paso ili gabonska metropola Libreville. Svaki dan imamo gužve kao da živimo u Tokyju ili Los Angelesu, zbog toga što se svatko vozi u svom autu i zato što se ljudi voze iz zgrade u pet minuta udaljenu trgovinu u centru grada i zato što se gleda da se parkira na Trg bana Jelačića, na terasu kafića ili u zadnju klupu Crkve.
Širi centar grada je od korone, lockdowna i potresa jednostavno umro, život se sveo na par dana vikenda i to ne svaki vikend, u lokalima u kojima si prije morao doći popodne da bi našao mjesto za navečer, sad možeš komotno doći u subotu u 21 i možeš naći mjesto. Umjesto da se gradi neki privremeni stadion u nekom od kvartova-spavaonica na periferiji, koji će živjeti od utakmice do utakmice i koji će nakon preseljenja Dinama na novi Maksimir ugostiti ili nikoga ili nekog niželigaša sa prosječnom posjetom od 100 ljudi, zadržavamo kultni nogometni dom u centru Zagreba, dajemo mu novi život i mrvicu više sadržaja oko njega, a ujedno i ostavljamo parking, parkove, igrališta i što je već bilo na onim renderima u planu ljudima koji žive u širem centru. Po meni, nova Kranjča je pun pogodak i idealno mjesto za Dinamov privremeni dom do novog stadiona u Maksimiru.