Kako je ono išlo, "uspjeh kluba mi je bitniji od vlastitih"? Kako da ne. — cibona
Je, zato i kod proslave gola skace, okrece leda i palcima pokazuje prezime na dresu.
Zagovarao sam da ga prodamo sto prije, da zaradimo na konto njegovih 20 golova prosle godine, ali me razuvjerio ove godine, i sad ga ne zelim prodavati.
Ali djeluje mi kao decko koji ima ogromne oscilacije karaktera i osjecaja, i samosvjesnosti. Nekako mi nije prizemljen.
Prebrzo se uzvisi i postane umisljen, cudi se svakom promasaju, a promasi ih dosta, kao i sa stopanjem lopte. Covjek bi ocekivao da ce uz toliko promasaja i lose primljenih lopti, biti malo ''ponizniji'' ili svjesniji svoje uloge onaj trenutak kada zabije gol, da ce biti ''zahvalniji'' kada ga uvalja, a uvijek mi se cini kao da je osvojio zlatnu loptu, a ne zabio Slavenu.
S druge strane, krene zabijati golove, uletava na teren trceci, bode kao osa okolo i definicija je jokera s klupe. Uvijek pokazuje da je dinamovac i da zivi svoj san.
Rekao bih da moze biti nas 'drugi' napadac sljedecih 6-7 godina, ali mislim da mora malo vise poraditi na svojem karakteru i egu. Nemam snage gledati ga 7 godina kako se duri kada nije starter,ili kako pretjerano slavi kada zabije sa klupe ili kako se hvata za glavu kada fula zicera kao da je prvi put u zivotu fulao zicer, a ne zapravo peti u nizu na istoj utakmici.
Ne znam, mozda samo meni ide to na zivce, pa sad serem pretjerano, makar mi se popravio strasno u ocima ove sezone.
Mozda mi je samo ostavio takav dojam, mozda sam pun predrasuda od pocetka, ali uvijek mi se cini da pri proslavama gola stavlja sebe na prvo mjesto i spotlight, a kasnije u nekom intervjuu govori kako je bitna momcad i kako zivi svoj djecacki san igrajuci za dinamo.