Beljo je totalno van tekme. Reagiraj Jerko

Bravo momci. Ispunjen ponosom. Ajmo dalje plavi

Smatram da si sada ne smijemo dopustiti pogrešku.

Možda zvuči malo prenapuhano, ali izbor novog trenera čini mi se daleko važnijom odlukom od bilo koje koju smo donijeli u posljednjih XY godina. I to u svakom smislu – financijskom, u kontekstu razvoja igrača, stabilnosti i mira unutar kluba, ali i povjerenja i mira u javnosti.

Europa još uvijek nije izgubljena, a uz pravog, kvalitetnog trenera doći će i rezultati u HNL-u. Zato je sada najvažnije donijeti pravu odluku. Odluku koja će odrediti smjer kluba u godinama koje dolaze.
Lutati još pola godine, godinu s trenerom koji se uči ovom poslu, nije pametna odluka

Samo mali podsjetnik, danas se igra Rennes Olympiacos. Posto nam je Rennes protivnik za mjesec dana, možda ima
zainteresiranih za ovu utakmicu. Počinje sada

U Maksimiru su u međuvremenu postigli dogovor s drugim trenerom, čije ime zasad nije poznato javnosti. Njegov identitet biti otkriven u nedjelju ujutro, kada će biti poznat i konačan rasplet situacije oko Kovačevićeva odlaska.

Kaže Vice

Lijepo se prolomili zvižduci.
To nam jedino ostaje u ovoj borbi za normalnog trenera

Ajde vise odlazi u 3pm. Pa dokle vise ljudi dragi? Dokle? Do kada ovo sramoćenje iz utakmice u utakmicu?

Attacking Player Rules: Accidental or not, if an attacker touches the ball with their hand/arm and directly scores or immediately creates a goal-scoring opportunity, the goal is disallowed.

Uporno se sere po igračima a najmanje su krivi. Žrtve Zvone i prijatelja mu Kove.

Teško je sve ovo sažeti u nekoliko normalnih rečenica. Što reći o Bobanu i njegovim odlukama? Što reći o igri? Što reći o rezultatima?

Mislim da tribine i broj ljudi na stadionu sinoć govore više od bilo kakvog komentara. Jedina rasprodana tribina bila je Sjever dolje. I to dovoljno govori.

Prva tri kola trebali smo završiti s maksimalnih devet bodova. Bez ikakvih dilema. U prva tri kola trebali smo osigurati prolazak među minimalno 24 najbolje momčadi. Nismo uspjeli. Dogodi se. Ali ono što se ne bi smjelo događati jest način na koji se to nama događa. Sramotno loša, neorganizirana igra, bez jasne ideje i bez osjećaja da na terenu gledamo momčad koja zna što želi.

S(p)retna pobjeda protiv Anderlechta mnogima je zamazala oči. Jučer su se, nažalost, te iste oči ponovno otvorile.

Uvjeren sam da će protiv Rijeke na tribinama biti znatno manje ljudi. I to me, iskreno, nimalo ne čudi. Gledam iz vlastite perspektive, ali i iz perspektive mnogih ljudi koji razmišljaju slično kao ja. Postoji granica između ljubavi prema Dinamu i trenutka u kojem se zbog te iste ljubavi počneš osjećati kao budala.

Sjednem u auto u šest ujutro, krenem iz Švicarske, vozim cijeli dan, trošim teško zarađen novac i ulažem svoje vrijeme kako bi bio uz klub koji volim. I tako ljudi dolaze iz Njemačke, Italije, Austrije, Slavonije, Hercegovine, Međimurja i svih drugih krajeva. Nije važno odakle dolaze. Važno je da dolaze jer im Dinamo nešto znači. Jer ga vole. Jer vjeruju da njihova podrška ima smisla.

Nitko od tih ljudi nije budala. Nisu budale zato što putuju stotinama kilometara, odriču se slobodnog vremena i izdvajaju novac koji su pošteno zaradili. To rade zbog ljubavi prema klubu. Ali dođe trenutak kada se moraš zapitati ima li ta ljubav ikakvu težinu za one koji klub vode, za one koji donose odluke i za one koji bi na terenu trebali opravdati sve ono što navijači ulažu u Dinamo.

A sve je teže oteti se dojmu da nas se već neko vrijeme upravo tako tretira – kao ljude koji će uvijek doći, uvijek platiti, uvijek podržati i uvijek oprostiti, bez obzira na to što im se zauzvrat nudi.

Ali ljubav nije slijepa podrška bez granica. Ljubav ne znači da moraš šutjeti dok gledaš kako ti netko iznova iznevjerava očekivanja. I ljubav prema Dinamu ne znači da moraš prihvatiti sve što se događa.

Porazi su sastavni dio nogometa. Loš dan može se dogoditi svakome. Kriza je moguća. Ali postoje porazi i postoje načini na koje se porazi doživljavaju. Postoje utakmice nakon kojih možeš podignute glave reći da si dao sve od sebe, a postoje i one nakon kojih ostaje samo gorčina, sram i pitanje gledamo li uopće momčad koja razumije težinu grba koji nosi.

Europska blamaža koju proživljavamo već drugu sezonu zaredom više nema opravdanje. Ni rezultati, ni igra, ni odluke koje se donose. A ni ono što gledamo u HNL-u, gdje smo se osramotili protiv Osijeka, više se ne može objasniti slučajnošću ili lošim danom.

Jer nije problem samo u porazu. Problem je u tome što se polako gubi ono zbog čega smo spremni prolaziti sve to. A kada ljudi koji su godinama bili spremni učiniti gotovo sve za Dinamo počnu razmišljati isplati li se uopće ponovno sjesti u auto i krenuti na utakmicu, onda problem više nije samo na terenu.

Onda je problem puno, puno veći.

ODLAZIIIII.

A prijatelju to pričamo već 15 utakmica. Nije niti toliko do poraza, oni naravno bole ali… ovakvu igru i stav igrača je bolno gledati. Nažalost te stvari su jedino do trenera. Kako i zašto to Boban ne vidi ja neznam

Kova ostani u Splitu molim te! Ne zaslužuješ biti trener svetog kluba

Postali smo kao tovari. Plačemo na svaki kurac. A jedina činjenica je da smo mi za kurac jer nemamo trenera koji će voditi ovu ekipu

Da mi imamo trenera i igru, nebi se pozivali na sudce, komentatore Itd. Ovo je čisto sranje i jedna velika sprdnja