Dinamo proslavlja titulu s 70 medalja za sve

• Dinamo će nakon utakmice protiv Lokomotive primiti pehar i medalje za osvojeni naslov prvaka.

• Klub je naručio dodatnih 30 medalja, čime će ukupno biti podijeljeno 70, kako bi ih dobili svi: sadašnji igrači, oni koji su otišli u siječnju, te cijeli stručni stožer i osoblje.

• Pozivnice za proslavu i dodjelu medalja poslane su i igračima koji su napustili klub u zimskom prijelaznom roku.

https://www.tportal.hr/sport/clanak/gospodski-potez-evo-koga-je-dinamo-pozvao-na-proslavu-titule-pripremljeno-cak-70-medalja-20260521?fbclid=IwVERDUAR7p1FleHRuA2FlbQIxMABzcnRjBmFwcF9pZAwzNTA2ODU1MzE3MjgAAR7Oag1jx4V_zD0GpohZF_ItCF0m3UCJv3M2V02v6giAYtmnjfVEomVFzEP8MQ_aem_bcQGXSfvaqF8n1shUOdLUg&utm_source=facebook_sport&utm_medium=fanpage_sport&utm_campaign=facebookshare

Iskreno, ja mislim da ako se netko zakačio ranije s njim da je to Mišić. On njega ne ferma uopće.

Ovo s Beljom i Stojkovićem je za zatvor. Jbt, kako možeš ignorirati golove i formu.
Jedva čekam da masni odleprša. Razočaran sam kao nikad! :vomit:

Ulazi prvi brčić Zagreba!
Ajmo Cordoba :joke:

Vinko Rozić

Prošle godine došao je u Istru i zaradio nadimak 'Ubojica velikana'. Napravio je u desetak utakmica ono što neki ne naprave u cijeloj karijeri, zabio je Hajduku, Osijeku, Rijeci i Dinamu.

- Simpatičan nadimak, ha, ha. Moram priznati da mi je prijalo u tom trenutku - priča nam glavni akter naše priče, napadač Istre 1961 Vinko Rozić.

Ovaj 22-godišnjak uživa na Aldo Drosini od siječnja 2025. godine. Došao je kao talentirani krilni napadač s velikim potencijalom, ali odmah se nametnuo i postao jedan od najboljih igrača pulskog prvoligaša. Bio je najveće osvježenje HNL-a, izuzetno prodoran i hitar, kada uhvati korak, teško ga je zaustaviti. Zabio je sedam golova u 17 utakmica, ali gorak okus je ostao u ustima jer im je za dlaku izmaknuo plasman u Europu.

Ove sezone sve je teklo sjajno, na polusezoni su bili treći, ali onda se u proljetnom dijelu sezone dogodio drastičan pad. U jednom trenutku imali su pet uzastopnih poraza, čime su si kompromitirali šanse za europske pozicije. Ipak, uspjeli su slaviti protiv Slavena i Osijeka pa su dva kola prije kraja prvenstva i dalje u igri za četvrto mjesto. Imaju šest bodova manje od Varaždina pa to znači da u sljedećem kolu moraju pobijediti Rijeku i nadati se njihovom porazu od Vukovara, da bi u posljednjem kolu u direktnom okršaju odlučivali za četvrto mjesto.

- Prošle sezone nam je bod falio da odemo u Europu, to nam je cilj za ovu sezonu. Moramo nastaviti dobro raditi - kaže nam Vinko, rođeni Livnjak.

Briljirao je u prvoj sezoni u Istri i nametnuo velika očekivanja, ljetos ga je htio i Dinamo, ali ove sezone ispriječile su se brojne ozljede koje su usporile njegov napredak. Zabio je tri gola i jednom asistirao u 25 utakmica.

- Turbulentna sezona za mene. Bio sam ozlijeđen od početka priprema, vratio sam se pa ozlijedio pa tako nekoliko puta. Taman prije kraja jeseni sam zabio Varaždinu i došla je pauza. Sada sam zdrav i spreman, dobro se osjećam.

Njega i suigrače šokiralo je kad je prošlog ljeta Gonzalo Garcia napustio klub i otišao u Hajduk.

- Bilo je za očekivati, obzirom da je nas jako podignuo i ostavio je jako dobar dojam o sebi, ali šokiralo nas je to kad se dogodilo. Loše smo ušli u sezonu, pa ispali i iz Kupa od Kurilovca. Imali smo jako puno i pehova, ali dignuli smo se nakon dolaska trenera Oriola Riere. On i Garcia su jako slični, nogometno, ali i kao osobe. Jako puno vole raditi, temperamentni su i dobra je atmosfera u momčadi.

U travnju prošle godine utišao je 25.000 ljudi na Poljudu u jeku borbe za naslov. Zabio je Hajduku i nanio mu težak poraz (1-0), koji je pokrenuo teški raspad momčadi Gennara Gattusa i možda ih koštao titule. A baš na Poljudu je stasao kao igrač.

- Krenuo sam u HNK Tomislavu iz Tomislavgrada. S 12 godina otišao sam u Hajduk, bio sam šesti razred osnovne škole. Bilo mi je predivno tamo.

A vjerovali ili ne, tada je, jednu sezonu, vedrio i oblačio u bijelom dresu zajedno s Martinom Baturinom! Njih dvojica predvodili su Splićane lipnju 2015. godine do trofeja na NK Mladost Fažana Giuseppe Biasuzzi Brioni Kupu u Fažani. Hajdukova momčad 2003. godište, koju je tada vodio Tihomir Trogrlić, pobijedila je u finalu Domžale 3-1, a na cijelom turniru primila je samo jedan gol. Rozić je bio najbolji strijelac, dok je Baturina pokupio nagradu za najboljeg igrača.

- Martin je prijatelj kojeg najdulje znam iz nogometa. Igrali smo u Hajduku, otišao je u Split, pa smo zajedno prešli u Dinamo. Jako dobro znamo se i čujemo se. Tu sezonu u Hajduku sam zabio 50 golova, a on mi je asistirao za barem 40 - kaže Vinko.

Već tada se vidjelo da će Baturina biti poseban igrač.

- Baš mi je drago zbog njega i što briljira u Comu, znam kakvu kvalitetu ima. Nije u početku dobivao priliku u Comu, bio je strpljiv, radio je i čekao i otvorilo mu se. Zabio je krasan gol nakon što je ušao u jednoj utakmici i dignuo se nakon toga. Nije mu bilo lako, ali okrenuo je to na svoju stranu. Baš mi je drago zbog njega. Ne čudi me to, mislim da njega čekaju velike stvari u karijeri. Čujemo se često. Kaže da je Fabregas top trener, da zna iskoristiti kvalitetu svakog igrača, pogotovo mladog. Da je baš lijepo raditi s njim.

Dok je bio u Hajduku, Rozić je odigrao utakmicu zbog koje je sigurno bio glavna faca u školi. Hajdukovi pioniri su u svibnju 2015. godine slavili protiv GOŠK-a iz Kaštel Gomilice (13-0), a današnji član Istre zabio je nevjerojatnih devet golova. Trenirao ih je Mate Ordulj, a igrao je i Ivan Čubelić, danas igrač Slaven Belupa.

- Ukrali su mi jedan gol, zabio sam deset, ha, ha, ha. Ali nije ni devet golova loše - smije se simpatični Rozić.

Kažu svjedoci da je Rozić odskakao od ostatka generacije. Već tada krasila ga je brzina i golgeterski instinkt pa je bio najbolji strijelac momčadi. No, Splićani ga nisu uspjeli zadržati. Kao 14-godišnjak otišao je u Dinamo, čiji je bio član do 2023. godine.

- Kada me pozvao Dinamo, nisam se dugo dvoumio. Imao je čudo generaciju 2003., nisam imao ugovor s Hajdukom, pojavila se opcija i otišao sam. Odmah sam htio prijeći jer sam vidio priliku za još bolji razvoj. U to vrijeme Dinamo je doista proizvodio mnogo mladih igrača. To mi se jako svidjelo, a iskreno, tko bi odbio Dinamo? Potpisao sam poslije i profesionalni ugovor. Nažalost, nisam dobio priliku, ali bila je velika konkurencija, bilo je puno dobrih igrača na mojoj poziciji.

Je li vam žao što niste dobili priliku, barem trenirati s prvom momčadi?

- A nije mi bilo lako u tom trenutku, ali što da radiš, treba ići dalje. Žao mi je što nisam dobio priliku, krivo mi je jer mislim da sam zaslužio, no ne osvrćem se na to. Nije mi krivo što sam morao ići težim putem, ima i to svoj razlog - kaže Rozić.

Prošle sezone u Istri je igrao s Morisom Valinčićem i Mateo Lisicom koji su ljetos prešli u Dinamo. A bi li im se volio jednog dana priključiti u plavoj svlačionici?

- Sigurno da mi je cilj napraviti iskorak iz Istre. Imam tu sve uvjete za napredovati i raditi, ako dođe do takve prilike, bilo bi lijepo. Treniram i radim, hoće li se to dogoditi ili biti nešto drugo, ne znam. Dinamo je veliki klub koji radi sjajno s mladim igračima, sigurno bi bila dobra stepenica za dalje.
Dinamo je napustio 2023. godine, nakon šest godina, pa se kalio u Širokom Brijegu i Posušju.

- Četiri godine sam tamo proveo, došle su mi idealno da sazrem, da me ojača to razdoblje. Bilo je boljih i manje lijepih trenutaka,. Sve to me ojačalo, sazrio sam kao osoba i igrač. Pojavila se Istra i došao sam u Pulu u siječnju prošle godine - priča nam igrač Istre.

Kao napadač, osjetio je čvrstinu HNL stopera.

- Uf, najteže je protiv Frane Maglice iz Varaždina, srčan je i stalno je blizu, nezgodno je igrati protiv njega. Na Poljudu mi je Niko Sigur stalno puhao za vratom, bio je agresivan, to nisam očekivao. Nije lako igrati protiv njega, nije mi dao prostora.

U Puli se osjeća kao doma. Nije mu dugo trebalo da se privikne na ustaljeni hrvatski ritam, puno sunca i puno kave.

- Tu i tamo popijemo kavu, ha-ha. Imamo jako dobru atmosferu u klubu, družimo se i stvarno mi je lijepo - završio je Vinko Rozić.

https://www.24sata.hr/sport/na-jednoj-utakmici-zabio-sam-deset-golova-krivo-mi-je-sto-nisam-dobio-priliku-u-dinamu-1107608

Belinho razmatra igranje za Hrvatsku

• Mladi brazilski nogometaš Belinho, koji trenutno igra za Kustošiju, nalazi se na meti velikih europskih klubova poput Barcelone, Bayerna i Newcastlea.

• Njegov menadžer Andy Bara izjavio je kako odluka o reprezentaciji ovisi o Belinhu i njegovoj obitelji, ali se nada da će odabrati Hrvatsku.

• Bara je naglasio da Belinho tečno govori hrvatski, ima prijatelje u Hrvatskoj i mnogo bivših suigrača iz Dinama u mladim reprezentacijama.

• Belinho, rođen 2009. godine, smatra se jednim od najvećih talenata svog godišta, a unatoč teškom obiteljskom putu, pokazuje izvanredan napredak u igri.

https://www.index.hr/mobile/sport/clanak/bara-za-index-mislim-da-ce-belinho-igrati-za-hrvatsku/2792470.aspx?index_ref=rubrika_sport_prva_m

Ne znam jel me više šokirao Škorić s kosom ili Cordoba s brčićima :scream: :rofl:

Prvenstvo naše, kup naš!
Zaslužili su dečki!
Bravo Dinamo!
Ponosan do neba i nazad!
Kako je lijepo purger biti! :heart:

Zašto Bennacer trčkara. Koji mu je klinac?

:lol:

Ovo danas s pola snage. Baš smo ih lijepo što se kaže odradili.
Ajmo sada osvojiti i kup jer ova sezona je samo naša!
Bravo Dinamo!

Ako nekoga zanima cijeli intervju od Posavca je pod temom 1.Hnl.

Josip Posavec (30) jedan je od najboljih golmana u HNL-u, a s Lokomotivom će se do kraja sezone boriti za europske pozicije. U karijeri je prošao sve i svašta, započeo je profesionalnu karijeru u Inter Zaprešiću, branio i u Palermu, Hajduku, Aalborgu, Rijeci i Primorju iz Ajdovščine, a prošlog je ljeta stigao u Lokomotivu. Posavca dovode u kontekst prelaska u Dinamo na ljeto.

Dinamo je dječački san'
- Zagreb je moj grad, Dinamo je uvijek bio dječački san. Pokojna teta živjela je dvije tramvajske stanice od Maksimira, vodila me na utakmice i mnogo sam vremena proveo u blizini. Lijepo je vidjeti da postoji interes najboljeg hrvatskog nogometnog kluba za mene. Gledam na to kao potvrdu da je sezona u Lokomotivi bila jako dobra te da se svakodnevni rad na terenu i izvan njega uvijek isplati - iskreno kaže Posavec u ekskluzivnom intervjuu za 24sata.

Kako ste počeli s nogometom?

- Kao klinac sam počeo igrati u svom selu, NK Milengrad se zvao klub, počeo sam kao igrač. U Inter Zaprešiću sam prošao cijelu omladinsku školu, igrao za mlade, a cijelo vrijeme trenirao s prvom momčadi. Čekao sam priliku koja je stigla, nakon toga je uslijedio transfer u Palermo - kaže golman rođen u Varaždinu.

S 14 godina prešli ste u Inter, kako vam je bilo otići od doma u tako mladoj dobi?

- Nije bilo jednostavno, ali sam uživao u tome da počnem tako mlad se brinuti sam o sebi. Zanimljivo i izazovno bilo mi je da morao sam kuhati, spremati, čistiti. Išao sam sam u Zaprešić, a zbog toga svega sam ranije i brže sazrio i osamostalio se. Bilo je izazovno, ali ne bih ništa promijenio.

'Zamparini je najbolji predsjednik ikad'
Još sa 17 branili ste za prvu momčad, kako ste si posložili život u glavi? Je li bilo i izlazaka, druženja?

- Što se toga tiče, ja sam kao robot. Imao sam cilj i san da budem profesionalni nogometaš. Dakako, ne mora nužno značiti da će se to ostvariti uza sav trud i rad, ali stavio sam si u glavu da ću napraviti sve da se to ostvari.

Prešli ste u Palermo 2016., predsjednik vam je bio ekscentrični Maurizio Zamparini, kakav je on bio?

- To je najbolji predsjednik kojeg sam imao, tko god što rekao o njemu. Pamtit ću ga cijeli život, imao je ogromno srce i dušu za sve što je radio i za njega imam samo riječi hvale, koliko god na van ljudima izgledale neobične tolike promjene trenera i ostale stvari koje je radio.

Imate li anegdota i ludosti s njim? Je li možda ulazio u svlačionicu i slično?

- Nije često svraćao, ali bilo je anegdota svakakvih, ha, ha!

Gilardino je najveći gospodin'
Kakav je život na Siciliji, kako ste se snašli tamo?

- Kad vratim film, imao sam 19, 20 godina, tek danas postajem svjestan što je i kako to bilo. Uživao sam u trenutku. Što se tiče života, kvaliteta je vrhunska. Sunce sija više od osam mjeseci, hrana je raznolika, od svježeg voća i povrća do ostalih stvari. Ljudi su vrlo srdačni. Nikad nije bilo problema, ljudi tamo žive za nogomet. Bilo je to predivno iskustvo.

U Palermu ste igrali s mnogo poznatih igrača, s Nestorovskim ste stigli iz Intera.

- Bilo nas je sedam Balkanaca u Palermu, više se pričalo hrvatski nego talijanski. Najviše mi je pomogao Mato Jajalo koji je živio tamo sa svojom obitelji, a primili su me kao da sam njihov. Bio je i Trajkovski, Nestorovski, dva Slovenca, dva Srbina i jedan Bugarin. Što se tiče momčadi, sve je bilo vrhunski, na terenu i izvan njega.

Igrali ste s Diamantijem koji je igrao u reprezentaciji Italije.

- O kvaliteti ne moramo ni pričati, znamo kakav je on bio igrač. Najviše me se dojmio Alberto Gilardino koji je jedan od većih gospodina koje sam upoznao u životu, s obzirom na sve što je ostvario. Bio je tamo i Enzo Maresca, koji je donedavno vodio Chelsea. Bilo je mnogo ozbiljnjih igrača od kojih sam mnogo naučio.


Igrao sam protiv Tottija, Buffona...'
Kakva je promjena igrati u Zaprešiću pa za Palermo?

- U tom trenutku sam imao 19 godina, došao sam iz Intera, gdje je bilo 20 ljudi na tribinama, od čega 15 roditelja, neusporedivo je bilo kad sam počeo igrati za Palermo.

Je li vam bilo stresno prilagoditi se na nove uvjete ili ste se brzo uklopili?

- Nije jednostavno, pogotovo na poziciji golmana koja je toliko odgovorna, svaka greška se vidi i kažnjava. Sezona je bila turbulentna. Prvi dio je bio uspješan s moje strane, ali kad ste mladi i neiskusni niz negativnih rezultata vam ruši malo i samopouzdanje. Cijela ta sezona je bila turbulentna, ali s obzirom na to odakle sam došao i iz koliko malog mjesta, mislim da sam se jako dobro uklopio. Da nas je sreća pomazila te prve godine, tko zna kako bi i što bilo dalje, ali ne žalim ni za čim. Igre u Serie A protiv Tottija, Buffona i sličnih velikana je nešto što ću pamtiti cijeli život.

Otišli ste nakon Palerma u Hajduk na posudbu 2018. Kako se razvila ta priča?

- Zvao me Saša Bjelanović koji je bio sportski direktor tada. Hajduk me privukao zbog te golmanske pozicije, tamo su se golmani isticali, a bila mi je želja i ideja da se probam približiti reprezentaciji. Kad je došao poziv, dogovorili smo se za posudbu pa kako bude. Na kraju su bili zadovoljni, meni je bilo lijepo i došlo je do transfera.

U ljeto 2019. dogodila se Gzira United, kakvo je bilo ozračje nakon tog neuspjeha?

- Bila je negativa, veliko razočaranje.

Protiv Slavena sam doživio najbizarniju situaciju u karijeri'
Bizarna situacija dogodila se protiv Slaven Belupa u listopadu 2019. Igrači Slavena pogađaju stativu, vi završavate u mreži, oni slave fantomski gol, a Hajduk zabija gol iz kontre. Je li to najbizarnija situacija u vašoj karijera?

- Ma ne samo u mojoj karijeri, nego općenito u nogometu. Postalo je toliko viralno da su me kasnije u Danskoj pitali što se ovo dogodilo u Hrvatskoj, a ja im govorim da sam ja bio na golu ha, ha! Ljudi slave gol koji se nije dogodio, mi zabijamo na prazan gol, njihov golman slavi gol s klupom... Genijalna situacija, za godinama prepričavati.

Kako uopće nastaviti utakmicu nakon takve jedne situacije?

- To trebate pitati Slaven Belupo, ha, ha, mi smo profitirali od toga.

Igrali ste s nizom odličnih igrača u Hajduku, tko je ostavio najsnažniji dojam?

- Mijo (Caktaš) je moj super prijatelj, bili smo i cimeri, dan danas se čujemo. Ostavio je jako velik trag u Hajduku, pogotovo prije sedam, osam godina kada situacija nije bila toliko financijski stabilna, a on je nosio momčad. S Livajom sam također u odličnim odnosima, on je klasa, ne samo za Hrvatsku. Svatko ima nešto svoje, ali njih dvojica su preozbiljni igrači.

Je li vam bilo žao kad ste 2022. iz Hajduka otišli u Aalborg?

- Moj posao je takav da moram braniti. Odlučili su da ne računaju na mene, a ja sam potražio sreću na drugom mjestu. Raskinuli smo ugovor, a ja sam sreću potražio na drugom mjestu, nema tu žaljenja i plakanja.

Koji vam je najdraži trenutak iz doba Hajduka?

- Bilo ih je dosta, ali, recimo, prva utakmica protiv Steaue kući. Bilo je to oko Velike Gospe, a Torcida je izvadila transparent posvećen Gospi. Ja sam vjernik i to ću pamtiti cijeli život. Baš mi se to urezalo u pamćenje.

Kakav je osjećaj stati na gol Hajduka pred 30.000 ljudi?

- Na Poljudu je svaki vikend iznadprosječan broj ljudi za hrvatske prilike. Za mene je još veći motiv braniti pred što više ljudi na tribinama. Svaka utakmica je bila gušt za igrati u takvom ambijentu.

Možete li usporediti dansku ligu s hrvatskom?

- Danska liga je podcijenjena. Svaki klub ima ozbiljan stadion, možda ne u velikim gabaritima, ali između pet do 10.000 ljudi i sve je lijepo uređeno. Trening centri su na pristojnom nivou. Što se tiče kvalitete i talenta, ne mogu doći ni blizu nama, ali što se tiče trke, požrtvovnosti i svega ostalog bilo je mnogo ozbiljnih igrača. Mnogo igrača od tamo je odlazilo u ozbiljne klubove i ozbiljne lige.

U Sloveniji sam se preporodio'
Kakav je bio život u Danskoj, jesu li vam nedostajali topliji krajevi?

- Ljeti dan traje 21 sat, a zimi obrnuto. Nekad je znalo biti malo depresivno, bilo je i hladno. Grad Aalborg je predivan, lijepo mjesto koje ima posebne navijače. Vole nogomet, uvijek bi bio pun stadion i bila je lijepa atmosfera.

Kakva je hrana tamo?

- Bila je supruga tamo pa je kuhala, ha, ha.

Nakon Aalborga ste prešli u Rijeku. To je bio jedini klub gdje niste baš branili, a na polusezoni odlazite na posudbu u slovensko Primorje. Kako je došlo do te odluke?

- Htio sam braniti. Znao sam da moram braniti jer do ljeta bih bio u problemu što se tiče nogometa. Odlučio sam se za taj riskantan potez za kojim nimalo ne žalim. U Primorju mi je bilo predivno, vratio sam se u život i preporodio, jako lijepo su me primili ljudi tamo. Zbog svega toga se dogodila i ova Lokomotiva gdje uživam. Kaže se da nekad treba i korak ići unazad da bi napravio dva koraka unaprijed, iako taj potez ne gledam na taj način. Sve pohvale za Primorje, bilo mi je predivno tamo i želim im svu sreću.

Nikica Jelavić je ozbiljan lider'
Je li bilo inicijacije u svlačionici Lokomotive za novog člana?

- Od 25 igrača sam ih 18 znao otprije tako da smo brzo kliknuli i sve je išlo prirodnim tokom.

Kakav je Nikica Jelavić kao trener?

- Radi se o mladom treneru, ovo mu je prva sezona u prvom rangu. Vidi se na njemu koliko će biti dobar trener, s obzirom na igračku karijeru, osobnost, gard, on je ozbiljan lider koji mlade dečke usmjerava na pravi put. Samo riječi pohvale imam za njega.

Koji su ciljevi momčadi, gledate li prema Europi?

- Ne bježimo od toga, dat ćemo sve od sebe. Imamo najjače protivnike do kraja sezone, ali na to gledamo kao bonus za sve do sada. Pitat će se i nas na tim utakmicama, a želimo i sebi dokazati da nismo ovdje slučajno.

Prošli ste mlađe selekcije Hrvatske, a u rujnu 2016. ste branili sjajno u Serie A, dok Dominik Livaković tada nije branio u Dinamu, ali je bio prvi golman U-21 reprezentacije. Kako ste doživjeli tu situaciju?

- Livakovića poštujem, on je i iznio tu generaciju. Godinu dana je stariji od mene, nema tu ljutnje. Bilo je kako je izbornik odlučio, a kad je u pitanju Hrvatska nema tu ega i ponosa. Na izborniku je da izabere ono što on smatra da je najbolje u tom trenutku. Nema tu nikakvog rivaliteta, u reprezentaciji smo svi jedno, nema više klubova.

Je li najveća čast za nogometaša predstavljati svoju zemlju?

- Mislim da je. Svaki dan se borimo za sebe, da bolje igramo, odemo u bolji klub, ali kada dođete u reprezentaciju predstavljate nešto gdje su rođeni vaši pretci, vi i vaša djeca. Naježite se kada stojite u koloni i zasvira himna, to su trenuci koje pamtite cijeli život. Imao sam sreću predstavljati Hrvatsku na Europskom prvenstvu, a mogu samo zamisliti kako je to u A reprezentaciji. Ako je takav naboj u mlađim generacijama, kako je tek kada su najveći turniri u seniorima. To su najveći trenuci karijere.

Je li bilo kontakata oko A reprezentacije?

- Bio sam na jednom pretpozivu, od tada ništa.

Imate li neku ritual prije utakmice?

- Molitva.

Volim pikado, sviram klavir...'
Koji su vam golmanski uzori iz djetinjstva?

- Casillas i Buffon. Casillas je najviše utjecao na moju karijeru, iako građom nismo slični. Gledam i širu sliku, kakav je izvan terena. Djelovao mi je kao vrhunski golman, ali i kao osoba kakvom bih ja htio biti da se nađem u toj situaciji. Što se tiče golmanskih kvaliteta, tad je bio aktualan i Van der Sar i Buffon i mnogo tih kvalitetnih golmana kojima se diviš, ali nekako u cijelom paketu mi je Casillas bio vodilja.

Imate li strani klub za koji navijate?

- U slobodno vrijeme slabo pratim nogomet, više se posvetim svojoj obitelji. Volim pogledati pikado, malo da skrenem misli s nogometa i da mi ne pređe nogomet u zasićenje.

Imate li neke hobije izvan nogometa?

- Volim igrati pikado, svirati klavir, igrati igrice, kuhati. Obitelj mi je na prvom mjestu. Da bih imao dovoljno vremena - trebao bi mi dan trajati 48 sati - ali snalazim se.

Što biste savjetovali mlađem sebi da krećete sada u karijeru?

- Rekao bih prije svega: Uživaj u tome što radiš i napravi sve što je u tvojoj moći da sutra budeš bolji nego kaj si bio danas. I na kraju: Ne boj se ničega jer je Bog s tobom na svakom tvom koraku i sve će završiti baš onako kako treba biti.

Danas igrači kod izvođenja penala smiju poskakivati, raditi trikove i svašta, a golmani moraju biti na liniji, kako to komentirate?

- Svake godine nam uzmu nešto, a ionako smo već u problemu kad je penal. Na ovaj način još manje imamo šanse. Meni osobno to nema smisla, ali moram prihvatiti takvu situaciju.

Koji trener je najviše utjecao na vas kroz karijeru?

- Dragutin Pavalić. On mi je bio trener u Inter Zaprešiću, on me najviše uvjerio da mogu. Kad god su bile situacije kad su se pojavile neke sumnje, on me uvjerio da možda samo moram promijeniti način kako nešto radim i da tako stvari ispadaju. Radili smo dodatno, dao si je truda i on me uvjerio da je to sve u mojoj glavi. Već u mladim uzrastima sam nekad pao pod utjecaj komentara "aha, možda ovo ipak nije za mene", ali on je bio uporan i da nije bilo njega, tko zna kako bi mi se karijera razvijala.

Tko je najbolji igrač s kojim ste dijelili svlačionicu?

- Možda Franco Vasquez. Bilo je tu mnogo ozbiljnih igrača i u reprezentaciji i u klubovima, a na kraju krajeva je cijeli nogometni put predivan. Upoznaješ nove ljude, kulture i privilegija je raditi posao koji voliš svakodnevno.

Tko je najbolji golman na svijetu?

- Thibaut Courtois.

Tko će osvojiti Svjetsko prvenstvo?

- Ne znam tko će osvojiti, ali znam da ću u tom periodu odmarati s obitelji i pratiti utakmice te naravno navijati za naše. Ima ozbiljnih reprezentacija, ali to je turnir i nekad ni favoriti ne prolaze - zaključio je Posavec, koji prema Transfermarktu vrijedi 300.000 eura.

https://www.24sata.hr/sport/josip-posavec-za-24sata-uvijek-mi-je-dinamo-bio-djecacki-san-hajduk-pamtim-poruku-torcide-1125278

Mierez po 17.put :rofl: