<3

Cekam svoje jos, nadam se najboljem.

Vec sam sve napisao o ulaznicama i kaj mislim, ali subjektivno sam u problemu jer od moje ekipe s istoka trecina bi na sjever jer im je zapad preskup, trecina bi na zapad i nece na sjever jer nisu ultra đir, a trecina ne bi na sjever ali nece ni dati za zapad jer im je tri puta veca cijena previse.

Bas smo u banani. Bojim se da na kraju necu ni uzimati godisnju, ne pada mi na pamet sam ici na tekme.

Meni je i ovaj kul, teski Gradjanski štih, a sljedeće godine je stoljeće od prvog naslova prvaka kojeg smo osvojili:

Uefa je primijenila drugačiji sustav za osvajanje LP, ali da bi bilo dobro da se na razini UEFA-e i formalno definira 10 naslova nacionalnog prvaka = zvjezdica, bi.

Gotovo svi relevantni klubovi u Europi koji imaju zvjezdice koriste isti sustav: 1 zvjezdica predstavlja deset naslova nacionalnih prvaka. Svega je par iznimki od tog pravila ako ne brojimo neke liliputance po Kazahstanu ili sedmim engleskim ligama: Celtic ima jednu koja predstavlja Kup prvaka (zato sto bi inace morao imati manje zvjezdica od Rangersa), Nijemci imaju svoj sustav, Danci koriste zvjezdicu za 5 naslova…

Ako Juve, Ajax, Bayern, Olympiacos, Rangers ili Borussia imaju zvjezdice za naslove prvaka, ako će (a hoće) onaj tko prvi između Milana i Intera koji su u mrtvoj trci s po 19 naslova likovati nad rivalima kad dodaju drugu zvjezdicu, ako je PSG jedva dočekao ove godine deseti naslov da se može pridružiti tom klubu i od sljedeće sezone će imati zvjezdicu iznad grba, onda ne vidim razlog zasto bi se mi sramili svojih naslova prvaka.

Iskreno, meni bi dres izgledao nekako prazno bez njih sad. Nekidan sam gledao neke starije dresove koje imam i bas fale te zvjezdice iznad grba.

Nije mi grb generalno s njima ni ljepsi ni manje lijep, ali mislim da mu dobro stoje i dodatno naglasavaju nasu velicinu na jedan nacin koji je uglavnom standardiziran u Europi. Ne bismo to trebali skrivati.

Je li netko vidio te majice u prodaji u shopovima? Na webshopu ih nema iako se i ovdje pitalo za njih prije koji mjesec kad su dosle.

O ukusima se ne raspravlja, ali meni je to top majica za nogomet

Bojim se da je ovo pucanje u nogu s takvim cijenama. Razumijem da su godišnje znale biti prepovoljne, ali ove cifre kojima se barata su vise nego duplo vece od zadnje sezone s godišnjima, a čak 220% skuplje u odnosu na sezonu prije te - u međuvremenu je stadion postao samo lošiji i opasniji.

Plus, tu je problem istoka kojeg se ocito ignorira, a na njemu je bilo gro vlasnika godišnjih. Kad je Istok poskupio s 320 na 550 (60% u godinu dana) ekipa koja tamo ide nije se puno bunila jer smo bili svjesni da je 320 zaista premala cijena, ali sada kada su/smo primoran prijeći na Zapad i to platiti gotovo tri PUTA više… mnogi neće više imati godišnje, i to ne iz komocije ili rezigniranosti nego nemogućnosti. A uz dužno poštovanje, nije baš da imamo posjećenost kao Borussia Dortmund.

Meni je trenutno rješenje s prefiksom odlično i jedino mi je žao kaj je prefiks “građanski” dodala uprava koja je baš sušta suprotnost ideje urbanog, građanskog i progresivnog kluba.

Inače, još iz priča mog pokojnog dede, uvijek sam doživljavao Gradjanski kao klub iz kojeg je nastao Dinamo. Praktično, meni je to jedan te isto klub, a bio je i navijačima tada.

Ono kaj mene smeta je oduvijek bilo to medijsko licemjerje koje je guralo Hajduk kao klub bezgresne povijesti, a nas (doduse, treba priznati da su u velikoj mjeri za to i nase uprave krive) kao klub koji stalno mijenja svoju povijest jer bi htio biti nesto sto nije. I predratni Hajduk i Gradjanski osnovani su 1911., i jedan i drugi su prisilno ugaseni od strane totalitarnih rezima - njih su ukinuli talijanski fašisti, nas domaći komunisti. Oba kluba su formalno prestala postojati. Hajduk je “obnovljen” 1944. na Visu kada je režim koji ih je ukinuo pao i to se zadržalo u Jugoslaviji jer su bili jugoslavenski klub, mi smo “obnovili” Gradjanski kada je pao režim koji je nas ukinuo - tu osim imena kluba nema puno razlike.

Osim, naravno, bespuća tuđmanove povijesne zbiljnosti i iskompleksirane megalomanije kojom je htio stvoriti najstariji klub u Hrvatskoj pa je tu dodavao i HAŠK, mijenjao ime i sve kaj već znamo. Da se 1990. promijenilo ime u Gradjanski, bili bismo Gradjanski danas, uvjeren sam u to. Taj trenutak je prosao i nije mi zao jer dok smo kao Gradjanski bili veliki klub, kao Dinamo smo dobili taj “mes que un club” štih, postali smo pokret. Ali ja naš klub doživljavam kao jedan te isti klub od 1911. godine i priču o tome kako ništa prije 1945. nema nikakve veze s nama iskreno dozivljavam kao poraz razuma od strane totalitarne historiografije jednog rezima koji je htio zatrati vecinu toga sto je postojalo prije njega i uspostaviti povijest koja pocinje s njim.

Kad ti autor na predstavljanju vlastite knjige o Hajduku kaze da ce mozda napisati knjigu o Dinamu i da ce to biti najtanja knjiga na svijetu, to nije nista drugo nego nemoc i kompleks povijesne inferiornosti kluba koji je napravio sve da bi bio najveci, a praktično cijelu povijest je u najboljem slučaju bio onaj drugi…. i ja, doduse, nemam talent za pisanje kao Dezulovic, ali nikada ne bih isao tako omalovazavati Hajduk i njegovu povijest kao što je on Dinamo jer naprosto nemam potrebe za tim.

Zato njegova izjava “mitologija je suština nogometa” gotovo savršeno opisuje cijeli taj hajdučki šušur. Stvoriš si svoju stvarnost i samodopadno - postojiš.

Najmanji problem u cijeloj prici, iskreno.

Prvo grad treba dati famozni papir, onda treba definirati sto se tocno zeli i koliko se novca planira potrositi, onda raspisati arhitektonski natjecaj, onda dobiti dozvole i onda, prije natjecaja za izvođače, odluciti hocemo li graditi tribinu po tribinu i igrati bez prestanka na Maksimiru ili srusiti sve i graditi ponovno, a igrati u Kranjci. To bi trebala biti cisto ekonomska odluka, ali toliko smo daleko od nje da je bespredmetno uopce baviti se njom.

Srecom rijetko, ali dogodi se da ovakve vece utakmice gledam na tv-u umjesto na stadionu i mogu izvuci samo jedan zakljucak: kakva je to prokleta kozmička nepravda da naše tribine pjevaju i urlaju 50 metara od terena nebu pod oblake umjesto da imamo normalan, obicni, zatvoreni stadion s tribinama blizu terena u kojem bi se od ovog danas tresle noge igračima još u tunelu. Samo da to dočekam jednog dana.

Malo živite u zabludi, za dobro placu bi treneri stajali u redu. Baš njih briga za Mamića i to kaj je on kriminalac, kao kaj Neymara bas briga za leševe tisuća robova u Kataru dok god katarski milijuni svakog tjedna sjedaju na račun.

Ma to su trendovi, dođu i odu. Ali slažem se sa superhikom, sumnjam da je neki problem imati sponzora koji bi radio odijela za momčad i trenera s finim, decentnim grbom ili varijantom grba i custom jednostavnim, modernim kravatama.

Posebno za ovakva događanja. Ako već (barem na papiru) postoji dress code za lože, pomalo je bizarno da ne postoji za igrače i zaposlenike kluba na formalnim eventima.

Ne bih iz nekoliko razloga, ali prvenstveno jer smatram trenutno stanje u klubu u najboljem slučaju duboko nemoralnim i rubno ako ne i preko tog ruba kriminalnim, jer bih de facto odgovarao ljudima koji su osuđeni kao pripadnici organiziranog kriminala upravo za to što su radili u Dinamu i zato što bih za odgovornosti koje nosi takva pozicija tražio puno veće povjerenje i autonomiju od one koju itko danas ima u Dinamu. To je ključno jer se ne palim pretjerano na funkcije nego imam znanja, razvijam se profesionalno u tom smjeru i ako jednog dana bude takva prilika - može li bolje radno mjesto od toga da radim ono što volim i znam u klubu kojeg fanatično pratim od kad znam za sebe uz ljude kojima je jednako stalo?

Ne bih nikad bio neka Vlatka Peras, ko fol CEO a u stvarnosti lutka na koncu.