Ponekad se zaboravlja da je naš stadion apsolutno gargantuozan u odnosu na svoj kapacitet jer se radi o nedovršenom građevinskom frankenštajnu. Ovo je u 1:1 mjerilu s poravnatim terenima Westfallen, najveći stadion u Njemačkoj, kapaciteta preko 80.000 mjesta:



Kvragu, ovo je Nou Camp, najveći stadion u Europi, kapacitet je 99.000 mjesta, skoro tri puta više od Maksimira u punom pogonu i čak četiri i nešto puta više od Maksimira danas - a samo malo veći površinom:



Tamo bez problema stane normalan stadion. Evo za primjer nešto na čijem će tragu definitivno ići novi Maksimir, a to je Europa-Park Arena, novi stadion Freiburga, kapaciteta za nas idealnih 35.000 mjesta:



Čisto kao vizualna reprezentacija, bez ikakvog pomicanja (iako bi pomicanje nekoliko metara prema Zapadu omogućilo da teren Hitrec-Kacijan ostane tamo gdje je i sada), stadion danas - žuto su javni prostori oko stadiona vrlo liberalno shvaćeni s obzirom da je većina njih zapravo parking:



A ovo je potencijal otvorenih prostora s novim stadionom kapaciteta 35.000 mjesta:



Da se ne petljam u posao krajobraznim arhitektima, ali ovaj žuti prostor može biti genijalno osmišljen prostor urbanog parka s drvećem u sklopu kojeg mogu biti spomenici neki velikanima iz naše povijesti ili priča o zanimljivostima koja bi ljude vodila postaju po postaju od pimpeka oko stadiona do ulaza u muzej, prije utakmica može funkcionirati kao velika i zaista funkcionalna fan zona s velikim izborom hrane, pića i suvenira (ergo - dodatni prihodi), a kad nisu utakmice može služiti i za razne ulične festivale, Advent na Maksimiru, i slično. Ono što bih zaista volio je funkcionalna zona oko stadiona gdje možeš doći, sjesti ili stajati, pojesti nešto više od hrenovke i popiti nešto osim Žuje, i lagano ući na stadion 15-20 minuta prije početka utakmice jer ima dovoljno ulaza za sve - i onda opet nakon utakmice da ta fan zona radi što danas ne radi, i da u njoj možemo komentirati tekmu i sve ostalo kaj inače radimo po kafićima bliže ili dalje od stadiona.

I sve to nije nikakav značajan trošak, tu je samo potrebna jedna osoba koja je spremna pushati dovoljno jako da se to dogodi.

Hoće se teleportirat u mobilizirani Izrael i opet izvest zvjerstva bez da itko odgovori.
Ili možda napasti raketama državu koja i inače ima najbolju PZO na svijetu, ali je tada misteriozno zakazala... — NORTE

Nije misteriozno zakazala, baterije iron domea imaju određeni kapacitet projektila koji mogu presresti u određenom vremenu - Hamas ih je ispucao više nego ikada u kratkom vremenu i nisu sve uspjeli presresti.

Što misliš što će se dogoditi ako Izrael odluči odustati od uništenja Hamasa i pusti ih da se obnove, rekuperiraju i ponovno naoružaju te još snažnije zabarikadiraju među civile? Zavladat će mir? Nije retoričko pitanje, zaista te pitam. Jer svi smo mi (barem oni normalni i zdravi) protiv toga da ginu djeca, bilo čija i bilo gdje, ali koje je rješenje trenutne situacije? Što se treba napraviti, ali što se realno treba napraviti - ne "prestati sa sukobima i sjesti za stol" nego koje je realno izvedivo rješenje trenutnog problema?

Znači prosvijećeni apsolutizam u kojem ''priglupa raja'' ne treba imati pravo glasa. — Maksim Maksimirski

Pretjeruješ, svi imaju pravo glasa. On nema političku moć, ali to nije zato što su izbori namješteni ili im se glas oduzima, nego zato što živiš u informacijskom balonu vrlo glasne, ali generalno irelevantne skupine s margina društvenog mainstreama.

Također, mislim da podcjenjuješ politiku, pogotovo političare konzervativno-populističkog spektra, tipa Mosta, tek donekle Domovinskog pokreta. Ne dolaze njima teme božjom providnošću nego opetovanim i detaljnim istraživanjem javnog mnijenja u njima ključnim društvenim skupinama. Da postoji politički prostor vrijedan barem 10% mjesta u Saboru na protivljenju EU i NATO-u, vjeruj mi da bi oni pokušali taj prostor kapitalizirati jer i jedni i drugi o 10% mogu samo sanjati. Ne rade to s razlogom - jer od toga kruha nema.

Nisu, ovo tvoje je anegdotalni argument. I'm not racist, my sister's boyfriend is black.

Pogledaj ovo: https://www.youtube.com/watch?v=vrWeCrYQ3gA

Slobodno otiđi na društvene mreže pa pročitaj komentare. — Maksim Maksimirski

Komentare na društvenim mrežama ostavlja u pretežitoj mjeri neobrazovaniji, stariji, ne pretjerano inteligentni i dokoni dio društva. To ti kažem kao netko tko se time i donekle znanstveno bavio. Kada bi komentari na portalima i društvenim mrežama bili preslika hrvatske realnosti - 40% sabora bili bi fašisti i ustaše, 30% komunisti i jugoslaveni, 20% teoretičari svake moguće zavjere od izmišljenih ptica i qanona do toga da cjepiva uzrokuju autizam i ravne zemlje, a 10% bi bili Srbi. U stvarnosti, svi oni skupa nisu ni 10% Sabora, sve i kad tu ubrojimo one za koje možemo reći da jesu, ali to ne govore javno.

Radim u marketingu i imam klijente koji imaju veze s medijima i javnim temama, uvijek onima koji tek ulaze u tu sferu kažem isto - doći ćete u napast, ali nemojte čitati komentare. Oni u najvećoj mjeri nemaju nikakve veze s društvenom stvarnošću, ostavite to cm-ovima da čiste.

Koliko god se pokušavalo verbalnim akrobatikama dokazati nedokazivo, ne može se pobjeći od očigledne činjenice da ova prva država ima puno slobodnije medije, više pluralizma i različitih mišljenja. — Maksim Maksimirski

Oprosti, ali ovo nema smisla. Ako ne možeš shvatiti fiktivni pluralizam u Srbiji u kontekstu ogromnih propagandnog pritiska koji tamo postoji, ja ti ga neću sigurno uspjeti objasniti. Preporučujem ti da pogledaš dokumentarac "Ja, Aleksandar: državni gambit" koji ti jako detaljno secira kontrolu medija u Srbiji i kako je Vučić od 2012. ispravio "greške" koje je radio kao ministar infomiranja i de facto glavni državni cenzor krajem devedesetih. Mi smo 42. u svijetu po slobodi medija, Srbija je 91. - ne bez razloga.

Ne moraš shvatiti, ali bilo bi dobro da shvatiš te šire kontekste. Napadaš Pusićku jer je rekla da neće biti mirovina van EU (što je bilo pretjerivanje, koliko god logika nije bila pogrešna), a ignoriraš sve teze koje su tadašnji protivnici ulaska u EU glasno ponavljali - a ama baš sve su se ispostavile kao potpuna laž. Od toga da kad uđemo u EU više neće biti sira i vrhnja na placu, preko toga da će nam zabraniti kolinje i pečenje rakije do toga da će EU uništiti svu domaću proizvodnju. Laž za laži.

Uostalom, to što na televiziji ili u medijima nema rasprave o nečemu što tebe zanima možda (u ovom slučaju sigurno) znači da se radi o temi koja nije od javnog interesa. EU i NATO kod nas nisu pitanje, podrška im je danas vjerojatno još i veća nego kad smo ulazili i ne postoji nikakva relevantna snaga (hvala bogu) koja bi zagovarala naš izlazak iz njih. O Ukrajini je itekako bilo rasprava s različitih gledišta, ali složit ću se s tobom - u Hrvatskoj definitivno nije bilo guranja ruskog narativa i ruske propagande. Ti misliš da je to loše, ja mislim da je to dobro. Ne moram se složiti, to je demokracija - za razliku od onoga što postoji u Rusiji i Srbiji.

Sjeća li se ko rasprave oko EU-a, NATO-a, sukoba u Ukrajini? — Maksim Maksimirski

Kakve rasprave oko EU i NATO-a, o čemu bi raspravljao? Naravno da Srbi raspravljaju o tome, nisu uspjeli ući ni u jedno ni u drugo, pola države im je pod kontrolom Rusije i Kine. Ne vidim o čemu bismo tu trebali raspravljati, osim eventualno o nadolazećoj reformi EU, ali to još uvijek nije ni probližno konkretno i aktualno da bi se radila gledana emisija s tom temom. Rasprave o agresiji na Ukrajinu? Bilo je hrpa rasprava o Ukrajini, raspravljalo se itekako o hrvatskoj pomoći Ukrajincima, kako rat napreduje i slično. Ne, u većini hrvatskih medija nije bilo opravdavanja agresije niti veličanja Rusije, ali hvala bogu da nije.

Treba znati razliku između konstruktivne rasprave i slobode medija s jedne strane, te propagandnog aparata s druge strane. Kao da nam nije dovoljno neukih debila koji vjeruju svakoj pizdariji koju pročitaju na Facebooku i Viberu, još nam trebaju i mediji koji će gurati takve narative.

U Srbiji se na televizijskim postajama sa nacionalnom frekvencijom može čuti glas za i protiv EU-a, za i protiv NATO-a, za i protiv Rusije/Ukrajine dok kod nas nema šanse za tako nešto. — Maksim Maksimirski

Da, zato što kod nas nema ruskih državnih agencija koje plasiraju takav narativ jer smo davno prestali biti u njihovoj sferi izravnog utjecaja. U Srbiji imaš Sputnjik i RT, a imaš i hrpu medija koje vlast izravno kontrolira do te mjere da kad je Nova odlučila pokrenuti slobodne novine koje Vučić ne bi kontrolirao, nije uspjela dobiti ni jednu tiskaru u Srbiji koja bi ih tiskala. Slušati o tome kako ruska vojna operacija oslobađa Ukrajinu od zlosretnih nacista koji tamo žive nije pluralizam mišljenja nego maliciozna propaganda. A način na koji to kod njih funkcionira je posebno perfidan. Ti kod njih imaš zakupljene predizborne emisije od strane SNS-a: zamisli recimo Otvoreno na HRT-u, isti studio, isti voditelji, ali sva 4 gosta su tamo da govore hvalospjeve o Plenkoviću: jedan će ti biti stručnjak za ekonomiju koji će govoriti o rastu BDP-a i rastu plaća i potpuno ignorirati inflaciju, cijene nekretnina i slično, drugi će ti govoriti o ugledu koji imamo u EU i kako smo regionalni lideri i prešutjeti da je više od pola vlade odletjelo zbog kriminala i korupcije; treći će biti angry dog za tvrdu desnicu koji će govoriti kako je Plenković zabranio Vučiću dolazak u Hrvatsku i napravio puno za branitelje, a četvrti će ti biti smokvin list za cijelu stvar, naoko neutralan lik koji će zaključivati kako i ako Plenković ima neke nedostatke, oni su neusporedivi s nedostatcima koje imaju njegovi oponenti. Ili Nedjeljom u 2, ali Stanković postavlja pitanja u stilu "Kako to da ste tako uspješni? Od kud oporbi obraz da vas kritizira? Nije vama lako, takve rezultate ostvarujete a opet ima onih koji vas napadaju?" i slično.

Kod njih je kritika vlasti na televiziji bila nezamisliva do dolaska Nove i N1, a i danas je nezamisliva u mainstream publikacijama i medijima. Kod njih nema da novinari otkrivaju korupciju i smjenjuju ministre, da oporba dobije priliku vidjeti se na TV-u - 100.000 ih je marširalo Beogradom, RTS to danima nije niti spominjao u programu.

Ne, možemo svašta Hrvatskoj prigovoriti, ali naše medijske slobode su miljama ispred Srbije i uopće ne stanemo u istu rečenicu.

Jednom sam već napisao i opet ću, svatko tko brani ubojstva civila je potpuni bolesnik, a ovdje ima takvih. — NORTE

Ne znam jel ovo ide mene, ali ako ide onda se nismo razumjeli. Nikako ne branim ubojstva civila, ni izraelskih ni palestinskih. Ono što sam napisao je da je ovo realnost ovakvog rata, rat je zlo i u ratu ginu nevini ljudi. Palestinci su tu još i najveće žrtve jer su između dvije vatre: Hamas koji bi ih trebao čuvati i brinuti o njima ih ciljano iskorištava kao živi štit, a Izrael koji bi trebao biti obazriv prema njima dok gađa Hamas baš i nije te vrlo slobodno tumači pravila humanitarnog prava. Ali ulazimo u zonu licemjerja kada krenemo optuživati Izrael za smrt civila u Gazi jer dok Hamas itekako ima mogućnost smanjiti civilne žrtve u Gazi no to ne čini, Izrael baš i nema puno manevarskog prostora.

Jer što bi Izrael trebao učiniti? Može ili uništiti Hamas uz nažalost mnoštvo civilnih žrtava s palestinske strane ili pustiti Hamas da još više jača i još više,češće i brutalnije ubijaju izraelske civile i dobivaju podršku među Palestincima. Nažalost, izbor je vrlo nezahvalan i u njemu neminovno ginu civili, pitanje je samo čiji više. Nema tu pregovora, nema tu povlačenja, nema mirnog rješenja.

Mi smo u gorem medijskom mraku od Srbije — Maksim Maksimirski

Ovo je baš notorna glupost, sori. Mi ni u najtamnijim vremenima naše demokracije, kad su se gasile oporbene radijske postaje u Zagrebu i kad se moglo tužiti novinare zbog kritiziranja vlasti nismo bili ni blizu mraka u kojem je Srbija danas.

Vrlo jasno da je hamas koljacka organizacija, mislio sam da od izraela trazimo veci standard nego od terorista iz hamasa. — Nino Bule

I tražimo. Ni Izraelu se ne bi ni sekunde toleriralo da radi ono što radi Hamas.

Rekao bih prije da možda od Izraela tražimo previsok standard za situaciju u kojoj se nalaze. Hamas se ne može poraziti bez ogromnog broja civilnih žrtava ne zato što Izrael želi ubijati civile, nego zato što Hamas vrlo ciljano i s jasnom namjerom koristi palestinske civile kao živi štit i civilnu infrastrukturu za vojna djelovanja. Tajna spremišta goriva ispod bolnica, tuneli puni oružja ispod stambenih zgrada, ispucavanje raketa s krovova škola, prijevoz oružja i vojnika u vozilima hitne pomoći, kretanje u gomilama civila... nećemo se lagati, nije baš da Izrael brine o tome koliko će Palestinaca poginuti, ali oni ginu prvenstveno zbog Hamasa i Hamasove taktike: ako Izrael gađa naše mete, pobit će mnoštvo civila i svijet će nasjesti na našu propagandu, preživjet ćemo, pojačati se i opet ih napasti; ako Izrael ne gađa naše mete da ne bi pobio mnoštvo civila preživjet ćemo, pojačati se i opet ih napasti.

Hamas se nažalost ne može poraziti čistih ruku. Svakome tko ima hrabrosti shvatiti realnost situacije to je jasno. Ono što je bitno je da svijet pokuša spasiti što više nedužnih civila i da se po završetku rata krene ispočetka graditi društvo koje neće biti plodno tlo za islamistički terorizam.

I ne klati ljude po cesti je civilizacijski doseg isto. Vidiš da nisam od onih koji slijepo podržavaju Izrael, ali definitivno ne mislim ući u spiralu opravdavanja divljaštva jer i sve mjere koje je Izrael uveo Gazi su bile odgovor na to da je Hamas zavladao tim područjem i onda se krećemo vrtjeti. Ništa na svijetu ne može opravdati nasumično ubijanje posve nedužnih ljudi i skrnavljenje njihovih tijela i radije bih umro nego da budem netko tko bi ubijao po ulici nevine ljude samo zato što Židovi, Srbi, muslimani, crnci ili što god.

Baš razmišljam i ne sjećam se je li ikada i jedan trener imao ovoliku kredita i razumijevanja od uprave. Ako ne brojimo prijateljske i kup (jer smo igrali isključivo protiv niželigaša), on u 14 utakmica ima 5 poraza i 8 pobjeda uz jedan remi. Mi u zadnjih sedam utakmica imamo samo tri pobjede i samo četiri zabijena gola u regularnom vremenu (od toga tri Istri, znači jedan u preostalih šest utakmica), u regularnom vremenu nismo gol dali već gotovo 300 minuta - ne Realu, Arsenalu ili PSG-u, nego Varaždinu, Lokomotivi i Viktoriji Plzen.

I definitivno nisam od onih koji su za smjene trenera, mislim da je Jakirović zavrijedio da prođe pune pripreme s momčadi i sudjeluje u jednom prijelaznom roku, ali ni to ne dolazi na lijepe oči. Do priprema i prijelaznog roka još je osam utakmica, a ako želi ikakav kredit - sljedeće tri on mora pobijediti. Sve tri.

hoce li se napravit ista da situacija u gazi bude bolja — Nino Bule

To je nešto na što bi se svijet trebao fokusirati: kako osigurati da nakon ovog rata Gaza postane područje koje ima budućnost mimo islamističkog terora i koji su sljedeći koraci, okvirni hodogram kako postići dvije države i povlačenje Izraela s okupiranih područja Zapadne Obale, ili neko drugo rješenje.

A ne da Hamas gađa Izrael i skriva se među civilima, onda Izrael gađa Hamas pa poginu i civili, a mi u blaženom miru raspravljamo je li Izrael pretjerao ili nije, iako zapravo nemamo neko pametnije rješenje.

I po tome se uopće ne razlikuju od Hamasa. — Aggro

Ne želim ulaziti u ostatak komentara, ali da je Izrael imalo poput Hamasa, budi siguran da na području Izraela i Palestine ne bi bilo jednog živog Palestinca ili Palestinke. I to nije jezična konstrukcija, doslovno ne bi bilo niti jedne jedine palestinske osobe.

Jer često se zaboravlja koliko je stvarno moćan Izrael i koliko se suzdržava u svim sukobima jer mu je bitna i međunarodna podrška. Izrael je mogao u 24 sata sravniti Gazu sa zemljom. I zato je uništenje Hamasa nužno jer s Hamasom razgovora nema, njihov cilj je uništenje Izraela i novi holokaust u Izraelu - oni to niti ne skrivaju, ni rječima ni djelima. Kada se Hamas uništi, onda se može razgovarati nekoj UN misiji (što bi bilo pametno), pregovorima s Palestinskom upravo, koracima ka tome da se stanje tamo normalizira za što će i Izrael morati povući neke drastične poteze kad smijene Netanyahua uz ozbiljna jamstva druge strane i oblike međunarodnog nadzora... ali ničega konstruktivnog nema i ne može biti dok je Hamas tamo.