Ili napraviš dijete pa ga imaš za godinu dana — serbus

Ne, tako ne možeš dobiti državljanstvo u Hrvatskoj. Čak ni to dijete ne dobiva hrvatsko državljanstvo ako mu nitko od roditelja nije hrvatski državljanin.

malo zanimljivo da eto u onoj župi u ZG je kršteno više Nepalske djece nego naše. — serbus

Zato što je to jedina župa u Zagrebu koja ima misu na engleskom jeziku i u kojoj se krste oni koji ili kojima roditelji ne govore hrvatski jezik. Čitaj dalje od naslova.

Dolaze im trudne žene tu rode uzmu državljanstvo i roditelji isto tako ako se ne varam onda imaju pravo . Taj dio nisam siguran kako ide dalje nakon što im se klinci tu rađaju — serbus

Itekako se varaš, baš sve što si napisao je netočno.

Ja sam dobro zivio i 2019. kad je broj radne snage iz istocne Azije bio relativno malen ili mizeran. Tada je cini mi se vrijedila radna dozvola od 3 mjeseca. Nije u tih nekoliko godina nestalo radno sposobnih Hrvata koliko je ovih doslo. — NitkoBitan

Nije pitanje nestanka radno sposobnih Hrvata, nego s jedne strane odlaska dijela naših ljudi, a s druge strane ekonomskog rasta i mnoštva novih radnih mjesta koja su se otvorila. 2019. je u Hrvatskoj bilo oko 430.000 zaposlenih manje nego u 2023. Konkretno, u lipnju 2019. bilo je 1.223.833 zaposlenih, a u studenom 2023. bilo je 1.657.680. To je zato što nam ekonomija raste, pa se povećava i broj poslova. To je dobra stvar.

Koliko ih je sad tu dobilo državljanstvo rođenih u ZG a da nisu 8god ? — serbus

Niti jedan.

Zamjena stanovnista je opasna stvar. — Praskaton

Zamjena stanovništva je teorija zavjere za one koji ne razumiju elementarnu ekonomiju.

Nema clanaka na portalima nema nikakvih problema. — NitkoBitan

Joj nemoj mi s tim teorijama zavjere. Nema problema, pa nema ni članaka. Je, baš naši vrli mediji ne žele sigurno klikove na članke o krvoločnim Nepalcima koji siju strah hrvatskim ulicama.

Ne mozes usporedit nase ljude u Njemackoj i te strane radnike u Hrvatskoj. — NitkoBitan

Naravno da mogu. Radi se o ljudima koji su iz jebene neimaštine došli - posve legalno i praktično na poziv - raditi najslabije plaćene poslove, živjeti u stanovima s još 5-6 muškaraca, biti tretirani kao ološ, prebijati se od posla i slati doma novac obiteljima, možda ako baš uspiju onda dovesti i obitelj da i oni rade i jebeno pričaju svima kako je sve lijepo i dobro gore kod nas u Njemačkoj ili u ovom slučaju gore kod nas u Hrvatskoj. Kultura je drugačija, ali namjera je ista. Ti ljudi koji ne uspjevaju živjeti ni 20% naših života u Hrvatskoj o toj Hrvatskoj pričaju samo najljepše stvari i imaju ogroman respekt prema njoj. Na nama je samo hoćemo li ih prihvatiti i napraviti nešto dobro od svega toga ili ćemo ih getoizirati, diskriminirati i ponavljati greške koje su već puno puta ponovljene u razvijenijim zemljama.

ako ih vec dovodimo to treba bit slicno katarskom modelu. — NitkoBitan

Da ih dovedemo, mučimo i tjeramo na ropski rad dok ih tisuće ne umru? Super ti je prijedlog, baš onako odraz naše uzvišene europske kulture koju trebamo čuvati od tih divljaka.

Meni je to koliko toliko prihvatljivo jer ne zelim da mi se stranac mijesa u odluke hrvatskog drustva, stranac koji o Hrvatskoj vjerojatno samo zna da iz nje dolazi Luka Modric — NitkoBitan

Jel ti znaš kako se dobiva hrvatsko državljanstvo? Moraš živjeti 8 godina neprekinuto u Hrvatskoj, govoriti hrvatski jezik i proći ispit iz poznavanja hrvatske kulture i društvenog uređenja te proći sigurnosnu provjeru SOA-e. A ni jedna radna dozvola za strance ne izdaje se ni približno na toliki period. Ne boj se, nećemo u našem životnom vijeku imati Nepalsku stranku na izborima.

moze seljak iz sela ali ne moze selo iz seljaka. — NitkoBitan

Itekako može. Neki od najvećih ljudi u povijesti naše zemlje i grada su bili porijeklom seljaci.

Uh.

Šahtar, definitivno. Jeza me prođe svaki put kad se sjetim. Semafor je imao tendenciju da ga ugase u trenutku kad završi utakmica i u 90. minuti sam s Istoka napravio ovu fotku kako bih ovjekovječio jednu od najvećih pobjeda i u tom trenutku vrlo izvjestan ulazak u top 16 Lige prvaka, a de facto sigurno barem treće mjesto:



Nikad neću zaboraviti te tisuće ljudi koji su u savršenoj tišini marširali sa stadiona. Zastrašujuća scena. Nitko ne pjeva, jedva da itko i priča međusobno; ljudi nisu bili ni tužni ni ljuti, naprosto su bili u potpunoj nevjerici da se to dogodilo. Sjećam se tog osjećaja ispraznosti kao da je bilo jučer.

Od utakmica je tu još svakako Heerenveen, onaj Brann Bergen kad je Schifo skrivio penal, PAOK svakako i ovaj i onaj s Vahom svaki na svoj način. Ali što se utakmica tiče Šahtar, pa puno praznog mjesta, pa onda sve ostale.

--

Odlazak Bjelice. Obožavao sam to kako smo igrali pod Bjelicom, ostvarili smo rezultate kakve smo do tada samo sanjali i kad smo pričali o njemu, pričali smo samo da se nadamo da neće doći neki veliki klub i oteti nam ga prije nego što napravimo nešto još veće. A onda je krenula misija Zorana Mamića: novinari su ga krenuli napadati, pisalo se o tome koliko je novca izbio Dinamu, koliko košta, krenula je pljuvačina, povlačenje po najopskurnijim tekstovima... na kraju je jedan od najuspješnijih, a meni osobno tada najdraži trenerski tim, izbačen iz kluba kao da su neprijatelji, na užasno prljav način sramotan za klub kakav bi Dinamo trebao biti, a tada nažalost nije bio.

--

Možda najneugodniji, najsramotniji trenutak za mene kao navijača, a bolio je posebno zato što je uslijedio nakon jednog od najvećih uspjeha našeg kluba i utakmice koja je na neki način odredila našu povijest. Dinamo je tih godina iz Europe ispadao od Maccabija, Dnjipra i Auxerrea, onda je došao onaj Werder i "nikada njihove pobjede neće biti slatke koliko su gorki naši porazi", da bismo odjednom izbacili veliki Ajax sa Stekelenburgom, Heitingom, Stamom, Huntelaarom, Suarezom, Gabrijem, Van der Wielom... koja je to sreća bila. I onda kao šamar za rođendan - Mamić mrtav pijan na Plesu kao u najgoroj užičkoj kafani, skida se, para majicu, baca novce u zrak, cigani mu sviraju "ako je ljubav pesma, ajde da pevamo".... znam da nije utakmica, ali taj trenutak i ono kad je u novinama izašao preko cijele stranice klupski oglas u kojem se pozivalo navijače da glasaju za Sanadera s Dinamovim dresom i reklamom preko dresa "HDZ U SRCU" - to su mi dva najsramotnija trenutka Dinama. Utakmice smo gubili, gubili smo neke apsolutno sramotno, ali ovo je bilo baš heartbreaking, baš me srce boljelo zbog kluba i toga kaj od njega rade.

To su su pricali svi politicari u zapadnim drzavama pa sad ne mogu po mraku hodat u svojim gradovima. — NitkoBitan

Ne mogu hodati jer su ih masovno i nekontrolirano naseljavali, instuticionalno diskriminirali i getoizirali dok nisu dobili problem koji više nisu mogli riješiti. Baš zato govorim da trebamo učiti na njihovim greškama, a ne ih ponavljati.

Cuj to dobrl ljudi, ti dobri ljudi dolaze iz drzava u kojima je kriminal na puno visoj razini nego u Hrvatskoj. Nisu oni nikakvi andeli nego su samo preslika svog drustva. — NitkoBitan

I? Kakve to probleme Nepalci i Filipinci stvaraju po Hrvatskoj? Ljudi ih tretiraju ko stoku, spavaju u stajama, bezobrazni su prema njima, a oni samo pognu glavu i rade dalje, pristojno pozdrave, zahvale, požele ti dobar dan... svaka im jebena čast. Ja kad vidim njih, vidim naše ljude prije 50-60 godina u Njemačkoj koji su samo malo manje bili diskriminirani, isto su njemački desničari kukali da im uzimaju poslove, radili su pošteno i predano jer su znali da imaju doma obitelji i nije s njima bilo problema.

Bez stranih radnika ne možemo. Možemo samo izabrati kako ćemo se nositi s tim izazovom - hoćemo li napraviti sve isto kao i zapad i stvoriti si problem ili ćemo tome pristupiti drugačije. Ti s tom retorikom koja pretpostavlja da su oni neki kriminalci koji su opasnost na ulici, iako nemaš ama baš nikakav argument za to, bacaš vodu na mlin prvog scenarija koji u konačnici stvara problem.

Više se ljudi skupi na malonogometnom turniru, nego kod ovih nesposobnih — Nolifer

Uopće ne razumijem zašto to rade. Takvi skupovi se rade da pokažeš snagu, a oni ovime ispadaju kao da imaju i manju podršku od one koju imaju, umjesto da stvore dojam da imaju veću.

Mnogi su, sjećam se da je Maras čak i komentirao ispod objava i želio sreću. Ne ulazim u to koliko su čestitke iskrene, čak bih rekao i da jesu jer su to uglavnom zagrebački ljudi i drago im je, ali ne treba od toga raditi priču veću nego kaj je.

Najmanje uplaćuju u proračun, avradit će bilo što za minimalac i tako smanjiti tarifu domicilnog stanovništva — Captain America

U Hrvatskoj je izdano oko 150.000 radnih dozvola za strance, a nezaposlenih imamo nešto više od 100.000. Kad bi sutra izbacio sve strance van, a sve nezaposlene nekim dekretom kao u komunizmu stavio da rade umjesto njih (što ne samo da ne možeš, nego u tih 100.000 barem dvije trećine uopće neće i ne žele raditi) - našem gospodarstvu bi nedostajalo 50.000 radnika.

Ne, Hrvatska danas više ne može bez stranih radnika. Od industrije do industrije to varira od toga da poslodavci naprosto ne mogu pronaći radnike do toga da iskorištavaju situaciju pa ruše cijenu rada da bi dodatno zaradili, ali to je drugi problem. Ono na što se moramo kao društvo fokusirati su asimilacija takvih dobrih ljudi koji su tu došli pošteno zarađivati i ne rade nikakve probleme te integracija onih koji su nam kulturno bliskiji (žena ima kozmetičarku Ukrajinku koja je prvo s mužem (nije Ukrajinac) pobjegla u Beograd, onda došla u Zagreb i tu su se sad nastanili, grad im se sviđa i žele ovdje živjeti do starosti - takvi ljudi nam trebaju). Treba nam sustavna politika koja će spriječiti getoizaciju tih ljudi (koja je diljem zapada dovela do radikalizacije drugih i trećih generacija) i "umiješati" ih u naše društvo.

Ilegalne migracije, ilegalni migranti, obrana granica, krijumčarske bande - to je potpuno druga tema. Tu treba biti oštar, brutalan i odriješit. Granice postoje s razlogom, ljudi su ginuli za njih, unutar njih imamo ono što je naš narod sanjao stoljećima i tu odstupanja nema ni pedlja. Ni jedan ilegalni migrant više nije izbjeglica, da bi došao do Hrvatske prolazi kroz države ne pretjerano nesigurnije od Hrvatske i tu nemaju što tražiti osim ako mi ne odlučimo da nam trebaju.

Bilo da se radi o Hodu za život ili nekoj drugoj sekti gradonačelnik bi trebao sticati tu zastavu — Nolifer

Ne, ne bi. Gradonačelnik je političar izabran da djeluje na temelju svoje ideološke platforme i on nema apsolutno nikakvu obvezu davati podršku nikome, a pogotovo ne političkim incijativama koje su potpuna suprotnost onoga na temelju čega ga je većina građana izabrala.

Kandidirao se da će biti gradonačelnik svih građana Zagreba, a ne samo onih koji mu se sviđaju i podržavaju njegovu ideologiju.. — mali M

Dubinski ne razumiješ kako demokracija funkcionira. Biti gradonačelnik svih građana Zagreba ne znači podržavati svaku stvar koja nekom građaninu Zagreba padne na pamet.

ne znam što misliš s podjelom na podobne i nepodobne, ali za mene to ne uključuje dizanje zastava na gradske jarbole ili za koju će izložbu dati gradski prostor. grad(onačelnik) mi ne mora dozvoliti da dignem zastavu na jarbol na gradskom trgu, ali mi ne smije zabraniti da ju objesim na svom balkonu ili da mi zbog te zastave ne da u tramvaj. kad se zbog svojih stavova netko ne bi mogao zaposliti, upisati školu ili fakultet, dati dijete u vrtić, liječiti se u bolnici itd. to je već sasvim druga priča i onda možemo pričati o (ne)podobnosti i diskriminaciji. — Sajla

Uzalud se trudiš. S njegovog gledišta, vjerojatno si ga diskriminirao i samim ovim komentarom :)

Bila je neka analiza da strani radnici ne doprinose niti 1% ekonomskom rastu Hrvatske. — NitkoBitan

Volio bih vidjeti tu analizu ako znaš gdje se može pronaći.

Jer u Hrvatskoj je stopa nezaposlenosti oko 6%, to je nekih oko 100.000 ljudi i mi ispod 5% ne možemo nikako pasti. Osim ako možda izuzmemo neka manja mjesta, u Hrvatskoj gotovo da nema nezaposlenih koji baš aktivno traže posao i žele raditi. Kada bismo preko noći izbacili iz zemlje oko 50.000 stranih radnika - mi de facto ne bismo imali dovoljno radnika i firme bi se gasile.

Definitivno se slažem s tobom da ima tu utjecaja i agencijskog lobija i ekstraprofita od strane poduzetnika, ali isto tako je činjenica da za većinu poslova koje stranci u Hrvatskoj rade vrlo teško pronaći domaće ljude koji bi to radili ne za istu, nego čak i za višu plaću. Čistačice, dostavljači, taksisti, perači prozora, fizički radnici po gradilištima i skladištima... nema tih ljudi kod nas koji bi to radili. Znam ljude koji imaju strane radnike ne zato što žele uštedjeti par tisuća eura godišnje nego zato što nisu uspjeli pronaći zaposlenike čak ni uz povećanja plaća.

I da padnemo ispod 3 milijuna stanovnika ne bi se dogodilo nista strasno niti bi propali. — NitkoBitan

Ne znam kako si uspio doći do ove računice. Mislim, naravno da ne bismo propali, ali bilo bi nam mnogo gore. Ako država ima potencijal da ekonomski raste, ali ne raste jer nema dovoljno ljudi koji su joj potrebni, onda je to država s problemom.

A cuj, nova Kranjca ce bit slicnog kapaciteta kao i Pampas. Ne radimo Bernabeu al ne radimo ni stadioncic od lego kockica. Za hrvatske prilike 2 godine ce bit ok rok. — NitkoBitan

Kranjča je puno jednostavniji projekt od Pampasa, počevši od toga da ne moraš nasuti tone i tone kamena i šljunka na obalu rijeke pa sve do toga da pampas uključuje i pomoćne terene i štošta drugo osim samog stadiona. Jesen 2025. je možda optimistična, ali proljeće 2026. sigurno.

ece se moc ni vjecno izbjegavat najvaznija tema danasnjice a to su ilegalne migracije i plansko naseljavanje stotina tisuca Nepalaca i slicnih. — NitkoBitan

Zanimljivo kako si ovo stavio u istu rečenicu, iako zapravo ilegalne migracije predstavljaju opasnost po Hrvatsku, dok ju posve legalni strani radnici ekonomski drže na životu i bit će ih sve više i više. Bio sam na jednom kongresu na kojem je pričao jedan od naših demografa i kad su ga pitali "hoće li se veliki broj Nepalaca i Filipinaca loše odraziti na našu ekonomiju i plaće", on je odgovorio da će se odraziti na našu ekonomiju i plaće jednako loše kao i dolazak Hrvata i Poljaka u Njemačku.

Treba nam oštar pristup prema problemu ilegalnih migracija, ali inkluzivna, proaktivna politika glede legalnih migranata koji ovdje dolaze raditi i pošteno zarađivati svoj kruh.

Moj osobni pet peeve, ali nema mi provincijalnije stvari od nazivanja bilo čega po stranim toponimima. Zagrebački Manhattan, mali Beč, hrvatski Wembley... naježio sam se.

Ono sto zelim za Baturinu reci, u slucaju da osvojimo naslov, i primjerice financije budu ok, zasto ga moramo prodavati? — Georg Koch

Mislim da su ovakve rasprave trenutno bespredmetne. Gol ili dva nas dijele između scenarija u kojem 25.05. nešto prije 21:00 sat imamo garantiranih 30-ak milijuna eura iz Lige prvaka i možemo sastavljati momčad koja će za četiri mjeseca dobiti priliku zaraditi još par milijuna i izboriti top 24; i scenarija u kojem za dva mjeseca krećemo u kvalifikacije za Konferencijsku ligu i trebamo izbaciti 3 kluba da bismo uopće igrali skupinu u koju smo ove godine ispali, a prodajom moramo namaknuti 30-ak milijuna eura.

To će izdefinirati pitanja prodaje. Ako lovimo ili idemo izravno u LP, Baturina će nakon tih minimalno osam utakmica izvjesno vrijediti još više i mislim da ga ne moramo prodavati. Ako lovimo KL ili EL, svakako moramo prodavati jer da budemo ne znam koliko uspješni - vjerojatno nećemo zaraditi toliko koliko nam treba.

zašto je zabranio da zastave hoda za život budu obješene dok lgbžščć su se vijorile cijelu godinu, — mali M

Ok, neću više voditi rasprave s tobom jer ne razumiješ što je argument i ne znaš ga koristiti, a ja nemam vremena za ispravljati krive Drine. No odgovorit ću ti samo na ovo: to što ti netko ne podilazi, ne znači da ti uskraćuje prava. Ne postoji pravo na vješanje zastava na gradske jarbole pa da ti netko to zabrani, odnosno uskrati navedeno pravo. Ti nisi diskriminiran ako gradonačelnik ne želi sponzorirati i promovirati tvoj politički skup iz razloga jer se s njime ne slaže.

Prestani miješati pravo i privilegij. Prosvjedovati i javno izražavati svoje mišljenje je tvoje neotuđivo pravo koje ne ovisi o političkoj vlasti u gradu; zato možeš neometano marširati gradom protiv prava žena, možeš duhovno osvajati Hrvatsku klečeći na Jelačić placu i moleći se da žene ne nose minice, možeš na sav glas čitati Ponovljeni zakon ispred Glavnog kolodvora - i nitko ti ne smije učiniti ništa nažao. I koliko god se ne slažem s onime što promoviraš, uvijek ću braniti pravo na slobodu mišljenja svakoga od nas, neovisno o tome kakvo to mišljenje bilo. Ali imati javnu podršku i dobiti promociju svoje ideologije od strane gradske vlasti nije pravo nego privilegij koji pripada, kod nas i svugdje u svijetu, onima koji promoviraju njima sličnu ideologiju. Naravno da gradska lijeva vlast neće promovirati ekstremno desne ideologije jednako kao što nacionalna desna vlast neće promovirati ekstremno lijeve ideologije. Sve suprotno od toga bilo bi licemjerje i isprazni populizam. Točno ono što je radio pokojni gradonačelnik i na nedostatak čega se neki još uvijek ne mogu naviknuti.

Evo i iz Sportskih: https://sportske.jutarnji.hr/sn/nogomet/hnl/klubovi/dinamo/novi-sportski-direktor-dinama-najavio-veliki-posao-vec-smo-obavili-prve-razgovore-15442114

Jako me se dojmilo rezoniranje u dijelu o partnerskom klubu:

Ne možete razvijati igrača za Dinamo ako će on gubiti većinu utakmica, u momčadi koja nikada ne može imati dominaciju. On mora biti konkurentan u toj ligi, mora u momčadi imati okosnicu starijih igrača, koji će mu dati dovoljnu stabilnost, da osjeti frustraciju jer mora razviti mehanizam kako se nositi s teškim trenucima. Dinamo igra nogomet posjeda, plemenit nogomet, a kad pošaljete igrača u drugu ligu, onda se u većini klubova, bez podcjenjivanja, igra destruktivni nogomet. Naši mladi igrači neće moći doći do izražaja u takvom nogometu. Sve te stvari moraju biti zadovoljene da partnerski klub ima smisla. U partnerskom klubu treba trener, stožer i bliska suradnja da možemo izabrati dobru okosnicu momčadi, ali da nema previše starijih igrača. Također, taj drugi klub mora imati benefite, uz dobre igre te ekipe će onda moći prodati i nekog svog igrača. Moraju i oni imati financijski benefit, ali ne smiju imati ambiciju ulaska u prvu ligu.