54 godine od prve utakmice velikog finala!
Na današnji dan 1967. godine Dinamo je u Maksimiru pred 31 800 gledatelja u prvoj finalnoj utakmici Kupa velesajamskih gradova pobijedio Leeds 2:0 golovima Čerčeka (’39.) i Rore(’59).
Zlatko Škorić - Branko Gračanin, Marijan Brnčić - Rudolf Belin, Mladen Ramljak, Filip Blašković - Marijan Čerček, Denijal Pirić, Slaven Zambata, Josip Gucmirtl i Krasnodar Rora stali su nasuprot velikom Leedsu koji je uz Jackieja Charltona imao još čak pet standardnih engleskih, škotskih, irskih i velških reprezentativaca.
Trener je bio Ivica Horvat koji je u prethodnom kolu kao pomoćnik Eintrachta izgubio 4:0 na Maksimiru, ali je spletom okolnosti nakon odlaska Branka Zebeca preuzeo klupu plavih.
Čak dva Dinamova igrača prije same utakmice predvidjela su ovaj rezultat:
Brnčić: „Fizički smo dobro pripremljeni i mislim da se možemo ravnopravno nositi s Englezima. Neće biti lako, ali pobjedu ne smijemo propustiti. Prognozirao bih i rezultat: 2:0 za nas.“
Pirić: „Trebat će nam dobra pluća u srijedu navečer. Tempo koji nameću Englezi je ubitačan. 90 minuta 'uragana' treba izdržati. Mislim da smo mi sposobni da im nametnemo protuigru i da zabilježimo pobjedu. Rezultat od 2:0 osigurao bi nam naslov pobjednika Velesajamskog kupa.“
U 39. min. sve je počelo s Pirićem. On je 'provezao' nekoliko protivnika, pa je u desno produžio Belinu. Tu je kombinacija nastavljena s Čerčekom, koji, također nije respektirao svog čuvara nego ga je formalno izbezumio da je izgubio orijentaciju. Pirić je na vrijeme izvrsno centrirao na gol.
Čerček je na vrijeme osjetio razvoj akcije, uletio i prisebno glavom tukao u lijevi gornji ugao vrata gostiju. Vratar je obavio samo formalnost. Njegov pad nije bio ništa drugo nego potvrda vodstva Dinama i grmljujućeg orkestra iz gledališta – 1:0 za plave.
Prednost plavih povećana je u 59. min na klasičan način, onako kako se to obično naziva školskim potezom. Jednostavnom i brzom akcijom u kojoj su dva igrača konačno srušila sve planove gostiju i razbila njihov bedem. Zambata je pokazao zašto ga zapravo onako toliko cijene na otoku. Kao pravo englesko krilo pojurio je po desnoj strani, tko bi ga stigao, i dok ga je jedan bijeli dres pokušavao pratiti on je centrirao. Točno u sredinu gdje je Rora pratio akciju i uletio na vrijeme. Uslijedio je nizak udarac i sve je bilo uzalud: i vratareva parada i pokušaj Rorinog pratioca. Bilo je 2:0 za Dinamo.
