"Mađarski nogometni savez je potvrdio kako je Lovrencsics pretrpio parcijalnu rupturu ligamenta gležnja. Zasad ga očekuju novi pregledi, ali sigurno je kako stanka neće biti tako kratka kao što se predviđalo."

Znači tovari :down:

Više sam se nadao nego mislio...

Napadača očito ni ne tražimo? :meh:

i još je krenulo naguravanje Čopa kad je išao po loptu. Totalna panika i očaj

Utakmica iz 2014. odigrana na današnji dan ušla je povijest kao jedna od najluđih koje smo odigrali protiv splitskih nam suparnika.

Nismo ni ušli u utakmicu, a Hajduk je već poveo u 8. minuti pogotkom Sušića koji s desne strane, tamo ispred Torcidinog sjevera poslao loptu Eduardu u desne rašlje.

Nakon početnog šoka Dinamo se polako vraća u susret, iako je Hajduk, da nije bilo Eduarda koji se ispriječio ispred Mezge, brzinski mogao i povećati svoje vodstvo.

Soudani je uposlio Čopa koji je bio sam na deset metara, ali ovom lopta prelazi preko noge.
U 35. minuti Kalinić rad grešku u kojoj mu Soudani uzima loptu, vraća je Brozoviću koji puca sa sedam metara, ali je Maloča ipak vadi s crte.

Na kraju prvog dijela već požutjeli Caktaš s leđa ruši Antolića, ali pritisak bijelih na suca je urodio plodom i Caktaš ostaje u igri.

Početkom drugog poluvremena Hajduk još jednom šokira obranu plavih i golmana Eduarda i pogotkom Milića dolazi na prednost od 2:0

Ali, u zadnjih dvadeset minuta utakmice dogodilo se ono za što se živi. Ono zbog čeka volimo Dinamo i nogomet.

Prvo u 72. minuti Soudani upošljava Čopa koji je ovaj put nepogrešiv i šalje loptu u Kalinićev lijevi kut.
Ovaj gol plavima je dao krila, a Hajduk idućih više od dvadeset minuta nije izlazio iz svoje polovice.

Na idući šok za bijele, a radost za plave čekalo se sve do prve minute sudačke nadoknade kad Čop još jednom trese Hajdukovu mrežu za izjednačenje.

Bijeli su pokušali grčevito zadržati ovih 2:2, ali Dinamova volja i želja je bila jača od njihovog uzaludnog pokušaja branjenja.

U 94. minuti opet je Soudani prošao, ubacio na drugu stativu gdje se ovaj put našao Henriquez i glavom od poda zabija prvi pogodak u dresu Dinama za potpunu ludnicu na južnom dijelu stadiona gdje su bili smješteni Bad Blue Boysi.

54 godine od prve utakmice velikog finala!

Na današnji dan 1967. godine Dinamo je u Maksimiru pred 31 800 gledatelja u prvoj finalnoj utakmici Kupa velesajamskih gradova pobijedio Leeds 2:0 golovima Čerčeka (’39.) i Rore(’59).

Zlatko Škorić - Branko Gračanin, Marijan Brnčić - Rudolf Belin, Mladen Ramljak, Filip Blašković - Marijan Čerček, Denijal Pirić, Slaven Zambata, Josip Gucmirtl i Krasnodar Rora stali su nasuprot velikom Leedsu koji je uz Jackieja Charltona imao još čak pet standardnih engleskih, škotskih, irskih i velških reprezentativaca.

Trener je bio Ivica Horvat koji je u prethodnom kolu kao pomoćnik Eintrachta izgubio 4:0 na Maksimiru, ali je spletom okolnosti nakon odlaska Branka Zebeca preuzeo klupu plavih.

Čak dva Dinamova igrača prije same utakmice predvidjela su ovaj rezultat:

Brnčić: „Fizički smo dobro pripremljeni i mislim da se možemo ravnopravno nositi s Englezima. Neće biti lako, ali pobjedu ne smijemo propustiti. Prognozirao bih i rezultat: 2:0 za nas.“

Pirić: „Trebat će nam dobra pluća u srijedu navečer. Tempo koji nameću Englezi je ubitačan. 90 minuta 'uragana' treba izdržati. Mislim da smo mi sposobni da im nametnemo protuigru i da zabilježimo pobjedu. Rezultat od 2:0 osigurao bi nam naslov pobjednika Velesajamskog kupa.“

U 39. min. sve je počelo s Pirićem. On je 'provezao' nekoliko protivnika, pa je u desno produžio Belinu. Tu je kombinacija nastavljena s Čerčekom, koji, također nije respektirao svog čuvara nego ga je formalno izbezumio da je izgubio orijentaciju. Pirić je na vrijeme izvrsno centrirao na gol.

Čerček je na vrijeme osjetio razvoj akcije, uletio i prisebno glavom tukao u lijevi gornji ugao vrata gostiju. Vratar je obavio samo formalnost. Njegov pad nije bio ništa drugo nego potvrda vodstva Dinama i grmljujućeg orkestra iz gledališta – 1:0 za plave.

Prednost plavih povećana je u 59. min na klasičan način, onako kako se to obično naziva školskim potezom. Jednostavnom i brzom akcijom u kojoj su dva igrača konačno srušila sve planove gostiju i razbila njihov bedem. Zambata je pokazao zašto ga zapravo onako toliko cijene na otoku. Kao pravo englesko krilo pojurio je po desnoj strani, tko bi ga stigao, i dok ga je jedan bijeli dres pokušavao pratiti on je centrirao. Točno u sredinu gdje je Rora pratio akciju i uletio na vrijeme. Uslijedio je nizak udarac i sve je bilo uzalud: i vratareva parada i pokušaj Rorinog pratioca. Bilo je 2:0 za Dinamo.

Livaković

Šutalo-Franjić :clap:

:lol:

P.S. drago mi je da nema onog karaoke tipa koji je vodio navijanje protiv CSKA

Što je s Kohortom? U SN je najavljivana invazija

Moj nadimak dolazi od činjenice da sam od malih nogu pa sve do sad okružen anti herojima koji su slika i prilika Superhika :smile:
A i vino mi je super za lokat :smile:

Njima su inače ta natjecanja nezanimljiva, iako im se kibici čine dosta nabrijani sad

Za sad samo ovo

September
16 September: Group stage, Matchday 1
30 September: Group stage, Matchday 2

October
21 October: Group stage, Matchday 3

November
4 November: Group stage, Matchday 4
25 November: Group stage, Matchday 5

December
9 December: Group stage, Matchday 6
13 December, 13:30 CET: Knockout round play-off draw

February
17 February: Knockout round play-offs, first legs
24 February: Knockout round play-offs, second legs
25 February, 13:00 CET: Round of 16 draw

"Zar zbog nogometa da izgubim mladost"?

Na današnji dan 1962. godine rođena je boemska plava desetka Zoran Dimitrijević "Čava".

U Dinamo dolazi u tercetu s Vladom Kasalom i Harisom Škorom 1987. i ostaje sve do kraja 1989. godine.

Odmah je postao ljubimac navijača, iako je došao iz omraženog Partizana.

Bio je izvrstan dribler, španer s milimetarski preciznim dodavanjem i centaršutom, ali i s ogromnom ljubavi prema boemskom životu, vinjaku Rubin, vinu…

Kad bi ulazio u zagrebačke kafiće govorilo bi se „Ništa sok, ništa kava, evo stiže Dimitrijević Čava“.

Već navedeni tercet prva dva mjeseca po dolasku u Dinamo spavao je u hotelu Intercontinental.

„Jelo se, pilo se... Častimo sve redom, pravi kaos. Prošlo mjesec dana i kaže Ćiro meni na treningu: ‘Sine, stigao je račun iz Intercontinentala, isto ko da sam kupio grofa Monte Krista’“, rekao je za svoje cimerske dane s Čavom Haris Škoro.

Čavin boemski život promijenila je teška prometna nesreća 1992. godine. Od tad se posvetio obitelji, promijenivši potpuno život u Francuskoj.
Umro je 2006. godine u Nantesu.