i besplatne kobasice

I ode prednost

Nitko ne komentira potop Rijeke :grin:

O Captain! My captain!

Red iznad mene, dva tipa: "Zvao sam XY(tip s posla) na utakmicu. Kažem mu 'Dođi u 17 na ručak u pivnicu i idemo na tekmu. Karte su riješene preko sponzorstva. A on meni kao ma nisam se testirao ni cijepio. Pa i to ti je riješeno. Dođi u 17 i imaš i ulaznicu i test"

Što bi rekao jedan popularni bend: Viđo sam bolje i po lošim krčmama :smile:

Hvala :up:

Štand od shopa iz Ilice se nalazi ispred sjevera ili?
Tj. Mogu li ja koji idem na zapad doći do njega?
Dugo nisam bio na sjeveru očito :smile:

Vjerojatno čovjek ima neke opravdane razloge zašto pita

Pan se pije kad nema ništa, pa ni vode :smile:

Marton Bukovi, od milja zvan Marci Bači, apsolutni je rekorder po godinama i trofejima koje je proveo, odnosno osvojio na klupi Purgera.
Ukupno je devet godina bio trener, a osvojio je i jednak broj trofeja.

U Građanski stiže 1936. godine, kako i sam priznaje iz čiste ekonomičnosti. U Budimpešti mu se rodio sin, a Zagreb je bio dovoljno blizu kako bi mogao “skoknuti” doma.
Ali čim je došao, zaljubio se u Zagreb i Građanski.

Uveo je tad popularni WM sustav igranja uz jednu napomenu: sam sustav ne čini čuda. Svaki igrač mora znati brzo misliti.

Svojim dolaskom organizirao je selekcijske utakmice koje je sam nadgledao i na njima angažirao igrače koji će izrasti u neke od najboljih nogometaša koje je Zagreb ikada dao. U prvom planu, to su bili Jazbinšek, Lešnik i Antolković.
Ova mlada postava Građanskog pobijedila je bečki Rapid s 4:1, a samo koji tjedan poslije pao je i veliki Liverpool s 5:1!

Za vrijeme drugog svjetskog rata ostaje u Zagrebu, a u biografiji mu ostaje i upisana činjenica da je na stadionu Građanskog, a ponekad i u svom domu, pružio utočište Maksu Reisfeldu, čuvaru Koturaške i njegovoj ženi koji su bili bečki židovi.

Nakon rata kratko trenira KNOJ i Lokomotivu. Naknada za vođenje ovih momčadi bili su mu obroci u menzi, a već u srpnju 1945. godine nalazi se na klupi Dinama kojeg vodi sve do 1947. godine.

Odlazak iz Dinama i Zagreba nakon 11 godina je bio vrlo neobičan. Vodio je reprezentaciju Jugoslavije u prvoj utakmici nove države do pobjede nad Čehoslovačkom u Pragu. Pri povratku, avion je ostao zameten u gustoj magli i nakon žestokih turbulencija i problema morali su prisilno sletjeti u Budimpeštu po benzin i prenoćiti budući da nisu postojali uvjeti za let. Tokom noći se iskrao (nije imao putovnicu a kriteriji za strance su bili rigorozni) i posjetio svoju braću i sestru, što je bio prvi obiteljski sastanak nakon rata. Te noći doživio je snažan emocionalni obrat i zamolio je Dinamo da ga puste da se vrati u Mađarsku. Dinamo se ponio gospodski, a kasnije je Kokotović izjavio „kako je takva direktiva, da se Bukovi makne, došla iz vrhuške saveza“.

U Dinamo i Zagreb ponovno se vraća 1960. godine, ali ovaj put se neće tako dugo zadržati.
On je htio sam trenirati ekipu, a uprava ga je seljakala po razno-raznim pozicijama i ulogama, da bi se suradnja vrlo brzo prekinula. Iako za Dinamo ima samo riječi hvale, nije se rastao u najboljim odnosima s upravom.

Iz Dinama i Zagreba zauvijek je otišao na današnji dan 1961. godine.

Kolega jutros kupio zapad dolje, dobio sektor 1 (tak mu i treba), tako da očekujem da će zapad dolje biti rasprodan danas.

Svemir Cico Delić za Dinamo je igrao od 1949. do 1952. godine najčešće kao desni branič.
Zajedno s Crnkovićem činio je pouzdan obrambeni dvojac plave obrane.

U Dinamo je došao iz Sinja te se smatra da je otvorio out čitavom nizu Dalmatinaca koji će se zaljubiti u Dinamo i Zagreb.

Slaven Zambata je o Cici Deliću i ovom fenomenu rekao: "Čitav je niz, nas Dalmatinaca, Sinjana, Zagreb jednostavno uzeo. Cico Delić je prvi koji je došao u Dinamo. Stinčić, Delić, Crnković… to se pamti."

Za Svemira su rekli kako je bio oštar i brz igrač, eksplozivan u startu, odličnog pregleda igre i preciznih dodavanja te sjajan u skoku na visoke lopte. Pripadao je u modernim braničima koji su igrali glavom i nisu trošili nepotrebnu energiju.

Sa Purgerima je osvojio kup 1951. godine, a već iduće godine prelazi u splitski Hajduk gdje se zadržava do 1954. godine.

Bio je brat poznatog novinara Mladena Delića (“Ljudi moji, je li to moguće?”), za Dinamo je odigrao 47 utakmica, a karijeru je prekinuo zbog teške ozljede koljena.

Rođen je na današnji dan 1929. , a preminuo je u splitskom Domu umirovljenika na Zenti, 3. siječnja 2017. godine.
Pokopan je u Zagrebu.

A nešto je otišlo i na "inicijative"

Građanski osvojio prvi Hrvatski nogometni kup!

Natjecanje za Hrvatski zlatni pokal ili “Hrvatski cup” u organizaciji HNS-a započelo je u vrijeme postojanja Banovine Hrvatske, došlo se do poluzavršnice, ali nije bilo privedeno kraju.

Uspostavom NDH određeno je da se to natjecanje završi, pa je tako u rujnu 1941. godine HNS odlučio da se igra završnica između Građanskog i Concordije.

Na izmaku vrućeg kolovoza odigrana je prva utakmica za zlatni hrvatski pokal na igralištu Concordije.
Nije bilo odluke, utakmica je završila 2:2 (strijelci: Gradiš i Beda za zelene, a Wölfl i Lešnik za plave.)

Četrnaest dana kasnije, 14. rujna, odigran je uzvrat u kojemu je Građanski bio bolji i s rezultatom 6:2 osvojio prvi Hrvatski nogometni kup.

Pred oko 4500 gledatelja pogotke su postigli Wölfl (3), Kokotović, Lešnik i Cimermančić, igrači koji će nekoliko godina kasnije zabijati pod imenom Dinama.

Kapetanu Građanskog Antolkoviću prvi hrvatski kup u ruke je predao nekadašnji Purger, a sadašnji predsjednik HNS-a dr. Rudolf Hitrec, brat legendarnog Ice Hitreca.

Za Purgere su nastupili: Glaser - Brozović, Dubac - Lechner, Jazbinšek, Kokotović - Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Antolković, Pleše.

Od ove, po mnogima najjače postave Građanskog u povijesti, završetkom rata Glaser i Brozović prelaze u Partizan.
Lechner se vraća u rodni Osijek gdje kratko nastupa za tamošnji Proleter, a nakon kratkog perioda u Dinamu priključuje mu se i Ernest Dubac.
Jazbinšek kratko prelazi u Metalac, ali se uskoro pridružuje starim suigračima u Dinamu.
Svi ostali, Kokotović, Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Antolković i Pleše nakon rata brane purgerske boje Dinama.