Ama nešto vrijedi onoliko koliko ga, u trenutku prodaje, netko hoće platiti. Možeš li Dinamo kupiti za manje od procjenjene vrijednosti? Ne možeš.
Da li ga možeš kupiti za više od procjenjene vrijednosti? Ne možeš.

Procjena vrijednosti Dinama, prema sadašnjem zakonu, nema puno veze sa ekonomskom procjenom vrijednosti tvrtki. To je jednostavno tako. Zato i imamo situaciju da možeš kupiti cijeli klub za vrijednost dva igrača.

Jesi čuo za koronavirus?

Provjerio sam, nema ga u Zakonu o športu.

Vezano za procjenu, cifra koju sam napisao (30 mil. eur) nije proizvoljna već je rezultat procjene Deloita ako se ne varam, prema postojećem zakonu gdje igrači ne ulaze u vrijednost kluba. Dakle, u slučaju privatizacije, ide se sa tom procjenom, ma što mislili o njoj.

Ja ću sigurno, kao član, kupiti koju dionicu. Dakle, sigurno će biti barem dva suvlasnika.

Htio je i Čermak a Ćiro Blažević je bio jedno vrijeme i vlasnik.

Pa neće se nitko javiti dok se ne zna da li se ide i pod kakvim uvjetima u privatizaciju. Ljudi su kupili Istru, Rijeku, Osijek a gdje ne bi Dinamo.

O čemu vi pričate? Pa procjena vrijednosti Dinama je 30 mil eur. Znači, za 15 mil eura dobiješ upravljačka prava. Za tu cijenu zainteresirani će stajati u redu.

Ma jasno. Razumijemo se.

Pa nemam. To je jednostavno mana ovog model i toga treba biti svjestan. Mada smatram pogrešnim raditi usporedbe biranja političara i vodstva kluba. Profesionalni klub je tvrtka i tako se treba tretirati.

Ja potpuno razumijem kolege Majki-Papi. U osnovnom se i slažem sa njim. Većina izbora u HR koje sam ja pratio, uključujući lokalne, državne, klupske iznjedrili su lošu upravu.
Međutim, to je sistemska mana ovakvog modela i tu nema pomoći. Ako se bira skupština, opet treba izabrati stručnjake koji znaju izabrati stručnjake pa dolazimo na isto.

Kolega, usporedbom sa biranjem vodstva države ili, još primjerenije, vodstva grada Zagreba, zapravo dajete argumente tvrdnjama kolege Majki-Papi. Jedino ako mislite da je vlast u državi i gradu dobra, onda isprike.

Cijena članarine ovisi o tome da li na članstvo gledate kao pravo (i dužnost) svakog navijača ili privilegiju. Po meni, ako se ide na socios model, pogotovo u početku, članarina treba biti simbolična, recimo kao sada. Puno je važnija masovnost. Kada i ako sustav zaživi, lako je dizati iznos.

Kod države nema izbora. Ne možeš privatizirati državu.

Privatizacija počiva na drugim principima. Dovoljan je jedan zainteresirani koji ima lovu.