OBVEZNO PROČITATI ovaj tekst našeg zonaša

Bosskovitz:

tekst koji si slobodno mogu spremiti ili podijeliti oni kojima je to zanimljivo, kao neki cheat-sheet za kad zatreba jer ovo su činjenice koje su, iako lako provjerljive, vrlo planski zakapane godinama, sve s ciljem kreiranja narativa o kontra mraku, kontra sili narodnom klubu koji je simbol borbe za poštenje u nogometu. Ajmo mu nadjenuti naslov

"Hajduk je avangarda"

Splitski Hajduk u svojoj je dugoj povijesti koja, doduše s prekidima i ponešto kreativnog tumačenja, traje još od 1911. godine, osvojio ukupno osamnaest naslova državnih prvaka. Ako bi za samo jedan Hajdukov naslov prvaka svi trebali znati, to je onaj iz 1945. godine - jer ta je titula čista avangarda. Navodno prvenstvo tadašnje FD Hrvatske održalo se u sklopu ljetnog sleta u organizaciji Zemaljskog fizkulturnog vijeća Federalne Države Hrvatske, a trajalo je svega tjedan dana. Hajduk, tada pod službenim nazivom ‘Hajduk - momčad Jugoslavenske armije’, bio je jedini nogometni klub koji se natjecao na tom prvenstvu, a odigrao je jednu jedinu utakmicu (do kraja ovog teksta saznat ćete, ipak, da je Hajduku za osvajanje nekih titula bilo dovoljno i manje od jedne utakmice). Naime, prvog dana tog tobože prvenstva, 12. kolovoza, odigrani su međusobni susreti između vojne i omladinske selekcije te dviju sindikalnih selekcija Zagreba, s tim da su neki igrači istog dana nastupali za više različitih momčadi. Tri dana kasnije trebali su se odigrati četvrtfinalni susreti između dviju zagrebačkih selekcija te između selekcija Zapadne Zone i Istočne Zone, ali se iste odlučilo preskočiti. Umjesto njih odigran je ‘polufinalni’ susret između do tada nepostojećih, kombiniranih momčadi Zagreba s jedne i Reprezentacije Pokrajina s druge strane. Dan kasnije, odigrana je i utakmica između selekcija Istre i Zapadne Zone, iako ona očito nije bila drugo polufinale jer niti jedna od tih momčadi nije prošla u‘finale’ u koje se Hajduk, prethodnom odlukom ZFKFDH-a, plasirao izravno. U toj, ‘finalnoj’ utakmici pobijedio je momčad sastavljenu od igrača omladinske, vojne i sindikalne selekcije Zagreba, a 2011. godine, povodom stote obljetnice osnutka kluba i nešto manje godina postojanja, odlučio je tu utakmicu proglasiti ‘prvenstvom’, a sebe ‘prvakom’. Pomalo paradoksalno, 2005. godine je, prilikom posljednjeg osvajanja naslova prvaka Hrvatske, Hajdukova navijačka skupina Torcida titulu proslavila velikom koreografijom s brojem 17 koja je predstavljala sedamnaest naslova prvaka, da bi šest godina i nula osvojenih prvenstava kasnije taj broj naslova prvaka narastao na osamnaest.

Ovo, ipak, nije prva avangardna titula koju si je Hajduk pripisao kao naslov prvaka države. Iako ni blizu senzacionalna kao ta iz 1945. godine, prva je ona iz 1941. godine kada je osvojio tzv. prvenstvo Banovine Hrvatske - natjecanje koje niti nije bilo državno prvenstvo, nego de facto samo njegov prvi dio u kojem je sudjelovalo osam klubova iz Banovine Hrvatske, jedan iz Drinske Banovine (sarajevski SAŠK) i jedan iz Dunavske Banovine (HŠK Bačka iz Subotice). To natjecanje služilo je kao kvalifikacije za državno prvenstvo, odnosno nogometno prvenstvo Kraljevine Jugoslavije. Ipak, Hajduk je prvo mjesto u tim kvalifikacijama samoinicijativno odlučio protumačiti kao ‘naslov prvaka’. Zanimljivost je da bi zagrebački GNK Dinamo, kada bi takva prva mjesta računao kao naslove prvaka države, godinu dana ranije - 1940. godine - osvojio čak dvije titule prvaka u istoj sezoni jer su, tada pod imenom Gradjanski, prvo osvojili kvalifikacijsko, tzv. Hrvatsko-slovensko prvenstvo u kojem se natjecalo sedam klubova iz Banovine Hrvatske, SAŠK, HŠK Bačka i SK Ljubljana; a onda i pravo državno prvenstvo Kraljevine Jugoslavije.

Treća avangardna, da ne kažemo fantomska titula splitskog kluba, uslijedila je godinu dana nakon prvospomenute fiskulturne travestije. Te 1946. godine Fudbalski je savez Jugoslavije odlučio pokrenuti državno prvenstvo, odnosno službeno Saveznu ligu Federativne Narodne Republike Jugoslavije, a za nju su se ipak svi klubovi trebali kvalificirati. Prvo se kroz regionalne kvalifikacije trebalo izboriti za republičke, a zatim se kroz republičke kvalificirati za Saveznu ligu. Hajduk je u tim republičkim kvalifikacijama završio na prvom mjestu te se uspješno kvalificirao za igranje prvoligaškog nogometa - da bi kasnije i to proglasio ‘naslovom prvaka’. Sljedeće je godine isti taj ‘naslov’ osvojio NK Metalac Zagreb, današnji NK Kustošija - koji to, iako nema ni približno trofeja kao Hajduk, ne navodi kao naslov prvaka jer isto naprosto niti nije bilo državno prvenstvo. Primijetit ćete, ovo je već drugo kvalifikacijsko natjecanje za pravo državno prvenstvo koje Hajdukova historiografija, iz samo njima poznatog razloga, potpuno pogrešno i da ne kažemo lažno interpretira kao ‘naslov državnog prvaka’.

Četvrta avangardna titula nekadašnjeg ‘majstora s mora’ možda nije toliko senzacionalna kao ona iz 1945., ali je vjerojatno najperfidnija u povijesti hrvatskog nogometa. Te 1979. godine Hajduk je, uz svesrdnu pomoć Fudbalskog saveza Jugoslavije, doslovno ukrao zagrebačkom Dinamu već osvojeni naslov prvaka, a famozni slučaj Edmonda Tomića smatra se najvećim skandalom u povijesti hrvatskog i jugoslavenskog sporta uopće. U posljednjem kolu tog prvenstva, 17. lipnja, Dinamo je pobijedio FK Vojvodinu u Novom Sadu 1:0 golom Drage Vabeca te osvojio naslov prvaka Jugoslavije. Međutim, ranije te sezone, u utakmici između Rijeke i Dinama, za 'Fiumane' je nastupio Edmond Tomić, igrač koji je bio pod suspenzijom i nije smio igrati. Komisija za propise zbog toga je, u skladu s važećim pravilima, donijela odluku da utakmicu treba registrirati rezultatom 3:0 za Dinamo. U dan danas nerazjašnjenim okolnostima, Izvršni odbor FSJ-a prvi je put u povijesti odbacio mišljenje vlastite Komisije i suprotno njemu te pravno neutemeljeno utakmicu registrirao pobjedom Rijeke od 2:1. Tom je odlukom izmijenio poredak na tablici i ‘pogurao’ Hajduk na prvo mjesto, oduzevši Dinamu naslov prvaka i dodijelivši ga splitskom klubu. Zagrebački se velikan na ovo blatantno namještanje natjecanja žalio i pokrenuo sudski spor, a četiri godine kasnije sud je presudio kako je upravo Dinamo jedini stvarni prvak za 1979. godinu. Ipak, u posljednjem činu splitsko-beogradske sportsko-političke tragikomedije, FSJ jednostavno je ignorirao pravomoćnu sudsku presudu i odbio ju provesti, a Hajduk i dalje taj nikada stvarno osvojeni naslov pripisuje sebi. Dapače, ukradeni pehar koji pripada Dinamu i dan danas je izložen na Poljudu.

Vrijeme radnje posljednje, pete avangardne titule splitskog kluba, 1995. je godina. Kada uđete na Hajdukov stadion i pogledate prema semaforu na njegovoj južnoj strani, na zidovima ćete izblijedjelom plavom bojom vidjeti ispisane godine osvojenih trofeja. Među njima se nalazi i titula osvajača Hrvatskog superkupa 1995. godine - natjecanja koje se nikada nije odigralo. Nije šala: Hrvatski superkup te se godine uopće nije niti održao, shodno tome Hajduk ga nije niti igrao, ali u nevjerojatnom spletu mašte, mita i kreativne historiografije - Hajduk tvrdi da ga je osvojio. Čak i danas, ako na službenoj web stranici splitskog kluba u izborniku kliknete na ‘Uspjesi’, za svaku titulu (čak i onu fiskulturnu iz 1945.) otvorit će se zasebna podstranica s detaljima i statistikom natjecanja - osim za taj izmišljeni superkup. Čak smo pitali i Perplexity ‘Je li 1995. odigran hrvatski superkup?’, a odgovor koji smo dobili jedan je od najgenijalnijih ikad: “Hrvatski Superkup nije odigran 1995. godine. Iako Hajduk Split te godine ima službeno upisan Superkup, utakmica nije održana, pa taj trofej zapravo ne postoji u fizičkom obliku niti je odigran susret za Superkup te godine. Hajduk si je sam pripisao taj ‘trofej’”. Da, riječ ‘trofej’ u originalu je navedena s navodnicima. — Bosskovitz

Dodajem i tvoj komentar na sve ovo jer u tom postu fali kao završna riječ teksta:

"Sukus svega: od njihovih 18 naslova prvaka države, gotovo svaki četvrti je ili osvajanje natjecanja koje nije niti bilo državno prvenstvo, ili ukradeni pehar ili potpuna izmišljotina."

Hajduk Mit - klub slučaj!

Ovaj "naslov" je "osvojen" tako da su 2011. našli neku utakmicu koju su pobijedili 1945., to proglasili prvenstvom i sebi upisali tako da otad broje da imaju 18 prvenstava.
Tko ne vjeruje, evo koreografija Torcide sa proslave naslova 2005. — veselko tenžera

Proslava zadnje titule, sedamnaeste.
Sada tvrde da ih imaju 18.
KLUB SLUČAJ!

"bijeli nakon dugo vremena bez navijačke podrške"

biće daleko in Azerbajdžan — don

"moguće je da na tribinama neće biti navijača "bijelih" osim odabranih članova hajdučke obitelji, možda pojedinaca iz službe nadzora, savjetnika iz zajednice, odnosno zaslužnih iz kolektiva, te prirodno naših ljudi iz veleposlanstva u Azerbajdžanu."

Ma ne vjerujem baš u to da tovari ne idu u Baku, to su besmislice.

čuj krajem tjedna, nije da putuje Mayflowerom preko atlanskog oceana da im treba toliko.
Šala mala, nek dođe, malo zdrave konkurencije ne šteti. — Bernard

Čeka vizu.

Znači ako nije krao iz kluba nego iz grada, onda je ok, lik za poželjeti u Dinamu? — Chempers

Nitko to nije napisao.
Spinate kao ovi što uvlače dinamo u gradsku aferu hipodrom koja nema veze s klubom.

Tportal najavljuje ovakav hajduk protiv zire:

Vjerojatni sastav: Ivušić, Hrgović, Šarlija, Skelin, Sigur, Capan, Kalik, Krovinović, Brajković, Skoko, Livaja

:rofl: :rofl: — Crni86

Ovo zvuči obećavajuće...

Bila bi to priča da Rijeka ako ispadne ide na Shelbourne. :fire:

U Osijeku jako loša atmosfera oko kluba, a nove dresove još nisu predstavili.

Mučki je to odradila Istra.
Hajdug prodao Urema za 1.5 m, a Istra traži 2 m za Marešića.
Nema džabe ni u Istre.

Što je dotični napravio na štetu dinama?

Spamate i trolate zonu dinamo.

izravno je povezan s vodstvom kluba. — cibona

?

njegov utjecaj u klubu, koji nije nezanemariv. — cibona

?

germanijak.hr/nogomet/vijesti/germanijak-doznaje-dinamo-doveo-mladog-golmana-iz-portugala/

ima ovjerene nastupe i u Ligi prvaka mladih
— skener

Tko u Hrvatskoj ovako piše?

Dnovinari tipkaroši 'ko vam daje poslove?

Evo vi ste dio ovih koji sada pljuju po klubu jer je neki lik iz Grada optužen u aferi koja nema veze s dinamom.

Na dvije teme popujete o nečemu što nema veze s dinamom.

Novi stadion Maksimir ne ovisi o jednom liku iz Grada.

Još jedna bitna stvar, ova optužba nema nikakve veze s dinamom pa bi bilo ok da stanemo s daljnjom raspravom o tome u ovoj temi.

ako je napravio nešto pogrešno za to će morati odgovarati. — deda

On je pojedinac, optužen je, a ne pravomoćno osuđen. Nema stranačku iskaznicu vladajuće partije da ako je kriv dobije uvjetnu kaznu i ne može ga se kao nekog iz Grada, na marginama kluba, izjednačavati s dinamom.

hajduka usra ždrijeb — don

Doslovno bilo koji drugi par bi im bio dosta teži ždrijeb.

Pobjednik Rakow-Žilina
Pobjednik Puskas Academy-Aris Limassol

Poraženi iz Levski-Braga
Poraženi iz Celje-Larnaca

Od njih 5 oni izvuku najlakši mogući par: Escalades-D.Tirana.

Forza Zira!

Ako ode Uremović, njima je to veliki gubitak. Jedan od najboljih stopera u ligi, a njima poslije Livaje najbitniji igrač. Ako i uspiju dovesti Marešića, on nije ta razina. — Mr Anderson

Uremović želi otić zbog para (i luzerstva/fritulaštva), a Garciji je Marešić očito želja.

Pon-Pet 9-20 i sub 9-15 sasvim dovoljno vremena za svakoga da ode do shopa i kupi si sto zeli.
A najbolje da ce vam raditi shop do dugo u noc nakon prijateljske tekme… — BBB Mataa998

Nije problem u tome, nego što se fan shop stadion itekako veže uz utakmice i tada ostvaruje najveći prihod.

Zadnja domaća tekma bila je prije mjesec i pol, a peakovi prodaje su ti na tih par dana mjesečno u tih par sati utakmice.

To je kao da zatvoriš cvjećarnu na valentinovo u 3 popodne, jer eto ko je trebao već bi kupio.