Tko god je mislio da Šibenik može nešto napraviti, nije baš pratio ligu. Imaju 3 pobjede da ni sami ne znaju kako. U sve te tri utakmice su imali jako puno sreće i Đakovića u top izdanju. Doma su izvukli X s Istrom samo zato što su sat vremena imali igrača više. Jako limitirana ekipa koja kad rano primi gol, raspadne se jer jedino što znaju igrat je bunker.

Nije to niš čudno, ne treba razbijat glavu s tim. Svi žele srušiti vladara, svima smo dosadili. Meni je najdraži naslov ovaj zadnji. Uz onaj Kužeov nakon dvije godine njihovih titula. Nije mi samo drag jer je prvi u eri slobodnog Dinama, nego jer su jako poletili. Dali smo im ko tovaru mrkvu, a onda batinom po plećima. Neopisivo.

10 ljudi od 84 glasalo za pobjedu Varaždina? Jel to peta kolona ili zajebancija?

U tom Osijeku je Jurišić najbolji igrač.

Lako Istri kad imaju Vuka, Lava i Lisicu.

Izašao je Jelenić.

Jelenić u golgeterskoj formi.

Da, čuju se...malo ih je, čini mi se 30-40

Jeli to Demoni bojkotiraju ili mi se čini?

Može se popraviti s onim hijaluronskim injekcijama, ali da, trajnog oporavka nema.

Jeremija Perić.

Bili su se već žalili na to, prošle ili pretprošle sezone, vađeni su podaci kako Istra igra daleko najviše petkom.

Kad već spominjete i repku, imamo tamo još i traumu iz Lensa 2016. kontra Portugala i vrlo friško iz Leipziga protiv digića — ZrnTSCHeZ

Na te dvije nisam bio pa je manja trauma. Na ove tri koje spominjemo sam bio na stadionu i to je baš šok. Još bi tu dodao finale ABA lige Cibone na kojem sam isto bio kad je onaj Kecman pogodio tricu sa svoje polovice 6 desetinki prije kraja.

Taj Asprillin penal nisam nikad ponovo vidio. Gol Turaka sam vidio jer se vrtio, ali nikad nisam imao volje nešto prevrtit s te utakmice ko ni Šahtjara, samo dodatna trauma. Turska je još najgora jer si 400 km od kuće,mamuran, nikakav, sve bi daoda se možeš teleportirati doma ili barem spavati cijeli put.

Trauma je Newcastle, kada sa 10 igrača pobijediš sudačke prevare iz prve i druge utakmice i dođeš na minutu od pucanja penala gdje je Ladić doktor. Ljudi su toliko tužni bili da je to teško opisati, još me boli taj šugavi Ketsbaia — Jos-Optimus

Da, ta utakmica je baš primjer neopisive sreće i ogromne tuge u jednoj utakmici. Prvo, isključi ti igrača i gubiš 1:0, misliš da je sve gotovo, pa neviđeni delirij na tribini kad Cvita u sudačkoj nadoknadi zabije za 2:1 i onda neopisiva tuga i razočaranje kad ga primiš u 120. minuti.
Turska u Beču 2008. je najbliže tome. Je i Šahtjar,ali tad na stadionu još nismo znali da smo ispali radi tog penala.