Tko god sutra istrči u prvoj postavi, samo jedno očekujem. Napadački gard od prve sekunde.
Bez čekanja, bez kalkuliranja, bez paničarenja, samo agresivno.
Imamo manje za izgubiti, igramo na našem terenu, pred našim ljudima i u ovakvom stanju kakvi jesmo smo i dalje bolji od magaraca.

Oni su ti koji drhte, koji su blago letargični i kojima još zvoni petarda s Rujevice.
Oni su ti kojima je novi krivi korak novi potres oko kluba.
Ako ih uzmemo, guramo ih još dublje u nesigurnost i sigurno će se pozicija Garcije preispitivati. To je prilika koju moraš zgrabiti, ne gledati sa strane.

Agresija na svaku loptu, bez povlačenja.
Nema “ajmo prvo vidjeti što će oni”, nema spuštanja ritma.
Samo udarno, dominantno, muški, neka osjete od prve minute da su došli po lekciju, a ne po bodove.

Samo napadački. Samo hrabro. Samo jako.

Idemo Dinamo!

Dinamo - Hajduk 2:1; Zajc

Stojkovićev crveni karton?
"Ja mislim da lopta nije izašla cijela. On je primio loptu i poslao ju dalje. Nije nabio, nego je ubacio, ali ne bih htio komentirati nešto što nisam vidio. Luka je malo temperamentan."

Kova naš dragi prepriča cijelu akciju, i onda nije ništa vidio :lol:

Rezultat u ovoj buraniji od lige ne smije biti nikakvo mjerilo, čak i da do polusezone pobijedimo sve prvenstvene utakmice.
Kova, drag si mi kao čovjek, ali kao trener Dinama djeluješ kao jedan od najslabijih u zadnjih mnogo godina.
Neshvatljivo je da već koje poluvrijeme zaredom, nakon što vodimo, izlazimo na teren kao da nas s druge strane čeka Arsenal, a ne momčadi koje bismo morali kontrolirati s pola snage. Pogotovo nakon vodstva.
67% posjeda Gorice u drugom poluvremenu.
Gorice.
To nije slučajnost, to je obrazac.
Zamjene su iz utakmice u utakmicu nelogične, bez ikakvog osjećenog plana, kao kockar koji lupa po ruletu brojke tako on lupa igrače i pozicije u nadi da će nešto pogoditi.
Vadi se Zajc, ponovno se forsira Mišića svih 90 minuta, a Belju je tužno za vidjeti kako mu je ubio volju za životom. Čovjek je izgubio svaku volju jer nema podršku ni sistem ni smislenu ulogu.
Sve skupa izgleda kao improvizacija, ne kao Dinamo.
Jedino što nam preostaje jest dogurati do polusezone i onda podvući crtu, što je razina Dinama, a što nije.
I iskreno se nadam da će trenutni trener po toj crti ostati ispod potrebnog minimuma.

Za dobrobit Dinama.

Do tada, nije ostalo ništa nego Kova sretno. Nema nam druge.

Gorica - Dinamo 0:1, Hoxha

Ovaj put je nažalost sve, ali sve do trenera. Nije za Dinamo i točka. — marcio amoroso

Apsolutno sve je rečeno i potpisujem svaku riječ. Kad je miš na čelu kolone, izgledat ćeš kao miš. Mi realno ni ne znamo kakvu momčad imamo kad ih vodi trener koji je hladno zakucao 10 milijuna eura pojačanja na klupu, koji ne zna izvući maksimum iz igrača, niti sakriti njihove slabosti.
I onda se čudimo što nema klape, fanatizma, pritiska, razvoja… pa kako će ga i biti, tko će ga uspostaviti?

Uz dužno poštovanje, Kovačević je jedan od najgorih trenera Dinama u zadnje vrijeme. Nije nogometno znanje sve i možda ga ima, ali nepostojeći autoritet, strah, mentalitet malog kluba, taktičko neznanje i činjenica da ne govori engleski jednostavno ga svrstavaju tamo gdje su po meni i Jurčević, Cvitanović i ekipa koja nas je unazad X godina trenirala. Igrači ga ne slijede, ne dišu kao momčad, i rezultat je ovo što gledamo, a to je ruglo.
Najgore od svega vratili smo se u deset godina unazad. Opet slušamo one iste gluposti kako se „učimo u Europi“, dok nas malo bolji europski klubovi napucavaju na najružnije načine s 50% snage. A doma se ljudi sprdaju, lupaju hendikepe protiv Dinama jer je postao teški zicer na kladionici.
To je razina na koju smo pali.

Nakon poraza u Vukovaru stvarno više nema nikakvog smisla raspravljati „je li do igrača ili do trenera“. Sve je kristalno jasno, a to je direktna odgovornost Bobana kao predsjednika kluba.
On je taj koji ga je postavio, on je taj koji ovo gleda i on je taj koji mora reagirati.
Nadam se da već ima novog trenera spremnog za zimsku stanku, jer sve drugo bi bilo ruganje klubu i zdravoj pameti.
Ako je sposoban dovesti Bennacera, McKennu, Domingueza, Zajca iz top klubova sumnjam da mu je Kovačević najbolje što može privući na klupi.
A ako i nakon zime Kovačević i dalje vodi Dinamo… onda je to besramno, sramotno, i egoistično poigravanje klubom, njegovim rezultatima, članovima, koeficijentom i posljedično cijenama igrača i održivosti kluba.
Ovo više nema nikakve veze s rezultatima. Ovo je pitanje dostojanstva, identiteta i minimuma profesionalnosti.

Dinamove predstave na terenu zadnja 2 mjeseca su dno dna.

Nama je trener kojem je uvjerljivo najveći igrač kojeg je trenirao u karijeri do Dinama Ilija Nestorovski.

Nakon njega 3 stepenice nitko.

Pa Ivan Dolček.

I čudimo se kako smo odron.
Zvonimire, gledaš li?

Top 5 najsramotnijih europskih utakmica ikad.

Lille - Dinamo 2:0

Vikingur mora dobit i Kopenhagen ne smije osvojit, onda imamo osiguran PO ako budemo prvaci. — Keyser Soze

A što ako nas Šahtar, što je itekako realno, prestigne?

Karlovac - Dinamo 0:2, Beljo

Taj autorov komentar je nebitan i nisam tekst stavio zbog toga.
Već radi jedno 70 rečenica prije toga, i kontekst istih povezan sa histeriziranjem na Zoni zadnjih tjedana.

Boban je izabrao Dinamov put.
I sretno mu u tome!

https://www.vecernji.hr/sport/zvonimir-boban-gradi-klub-a-ne-samo-momcad-dinama-1907714


LEKTIRA!

“ Dinamo će igrati bolje i slabije, pobjeđivat će i gubiti, oscilirat će više nego što bi pravi navijači željeli, ali ako ništa drugo, treba im dati barem manji segment vremena i kvantum tolerancije kojim se tako hrvatski pokorno trpjelo proteklo gazdinsko stanje. Svi smo rođeni u boli, a niti jedan uspjeh ne može biti doživljen bez muke i amplituda visina i ponora. Tako se i bruse najbolji. Sada kada je nedvosmisleno jasno da se radi u korist kluba, ispada da nitko ne smije imati strpljenja i dati priliku onima koji to čine. Zvonimir Boban je odavno odbio biti amblemom na bilo čijim mitomanskim dresovima, pokazavši da ostaje vjeran i dosljedan sebi i svojim idejama. Bez obzira na cijenu. Ono što sigurno znam jest da je Dinamo i Bobanova ideja i njegova dosljednost. I njegova infekcija. Ako nije dovoljno na čelu kluba napokon imati one koji će živjeti za Dinamo, a ne od njega, onda i sama ideja Dinama treba biti napuštena odmah. Avantura novog Dinama tek je počela i samo je zli i tupavi mogu odmah zaključivati. A jedino za što mu osobno ne bih ostavio ni minute vremena jest da promjeni ovo nakaradno ime Građanski nogometni klub u jednostavno Nogometni klub Dinamo. Jer građanski je ionako postao onoga trenutka kad se Zvone vratio u Maksimir.”

Naš Hajduk je ljetos isto i otpisao potraživanja Hajduku za članarine, možda netko bolje upućeniji u financije može prokomentirati.

"Na nedjeljnoj skupštini odlučeno je da se Naš Hajduk odriče svih članarina pa će Hajduk na temelju toga ove godine proknjižiti 5.303.267 eura za uplate do 31. prosinca 2024. Također, udruga Naš Hajduk će se zadnjeg dana ove godine odreći svih članarina uplaćenih od 1. siječnja 2025. Također, Naš Hajduk je posudio klubu 317.046 eura koji su prikupljeni kroz akciju „Za sva vrimena“, taj iznos se neće tražiti natrag nego će se iskoristiti u budućoj dokapitalizaciji kluba, kad god ona bude provedena."

Znači uz sva proknjižavanja Vuškovića, ovaj otpis potraživanja koji će se valjda knjižiti onda kroz prihod, transfere Prpića i Uremovića oni će navući papirnato 5 milja eura "profita".

Kako se taj klub financira valjda nitko ne zna, ili za njih vrijedi da dug koji si napravio ne moraš vraćati.

Eto, zazivali smo predsjednikovo javljanje i dočekali ga.
Izašao je van, i to čak i prije samog članskog dana.

Moram odmah reći, osobno se ne slažem s odlukom da trener ostane.
Iskreno, ja ga ne bih ni doveo.
Ali, zato i imamo predsjednika. Zato smo mu dali mandat. Da on odlučuje, i da stoji iza svojih odluka. Svojom odgovornošću, ne našim emocijama.

Mi navijači možemo živjeti na valovima emocija. Možemo pizditi, možemo slaviti, možemo letjeti do neba i padati do dna, jer to je navijaštvo. Naše emocije su naš teritorij.
Bobanovo, s druge strane, jest da odluke donosi promišljeno, s glavom, i da iza njih stoji.
Zato je on predsjednik, a mi navijači.
Krenuli smo putem koji uključuje Kovačevića i stojimo iza njega. Dobro. To je sada naš put.
Vrlo brzo će doći polusezona, i imat ćemo priliku vidjeti gdje zapravo stojimo. Brojke na tablicama će reći svoje.

Samo bi se htio još nadovezati na ovaj dio iz intervjua u Večernjem:
U sportskom je cilj, u financijskom Dinamo ne ovisi o jednoj ili dvije godine neosvajanja prvenstva. Ovisi o prodaji igrača, o cijeni koju si postigao, o marketingu i "mercheu", ulaznicama i, normalno, prihodima od igranja Europe. Ovakav Dinamo, članski i narodni Dinamo, poštovan je partner svim financijskim institucijama s kojima surađuje.

Titula je imperativ. I sportski, i financijski.
S ovim budžetom, s ovakvom konkurencijom, nema alibija.
Ne možemo se skrivati iza “procesa”. Proces je nešto što može pričati Arsenal, koji već godinama gradi momčad u ligi s pet klubova koji imaju barem jednako, ako ne i više novca. Mi tu mogućnost nemamo.
Sigur (22), Pukstas (21), Hodak (18), Almena (21), Hrgović (18), Mlačić (18), šta je to nego također proces? Još veći nego ovaj u kojemu smo mi.

Drugo mjesto znači možda Konferencijsku ligu, manje love od ulaznica, manje love od nagrada, niže cijene igračima.
Zato: titula u ovakvoj konkurenciji i ligi je imperativ!
To bi trebalo pisati preko cijele istočne tribine, da cijelu utakmicu iz lože gledaju u to i slučajno ne zaborave.

Imperativ. Bez alibija.