Stručno smo obavili ovaj studeni. Sinoć smo malo sporije krenuli iako smo bili konstantno u napadu i pokušavali ih probiti. Liva nas spasio u 30. i gol Budimira je došao aman taman. U drugom smo zagospodarili terenom i igrali dosta brže, nije nas htio drugi gol, ali nije ni trebalo.
Jako mi je drago zbog Budimira, čovjek će u smiraj karijere na veliko natjecanje, ako bude sve ok, sa Sosom na boku iskoristili smo njegov potencijal, a osim gola cijelu tekmu je radio, pritiskao, napadao, imao još 2, 3 šanse.
Svi su bili dobri, a dobili smo, recimo to tak, Majera, koji je odigrao jako dobre obje tekme, Marca Pašalića koji je pokazao da nam takvo klasično krilo jako treba, Mario Pašalić je na lijevom krilu odigrao odlično, Stanišić se nije baš snašao, al on je zamjena Juranoviću, u Šutalu i Gvardiolu imamo jebene Maldinija i Baresija za sljedećih brat bratu 10 godina, Ivanušec dobro počeo poslije se malo izgubio, Krama standardno dobar itd.
Odličan post
@db-izbjeglica, ali siguran sam da će se i dalje kao i inače provlačiti teza o srečkoviću Daliću i po dobrom starom hrvatskom običaju pljuvačina iako čovjek vodi repku na četvrto.. Četvrto jebeno veliko natjecanje. Stvarno ima te sreće napretek.
I kao repka smo sila, od samostalnosti 13. natjecanje, 2 polufinala i 1 polufinale Svjetskog, 1 četvrtfinale i 1 osmina finala Europskog. Red je da u Švabiji konačno napravimo veći uspjeh na Eurima, tam ćemo biti kao doma.
Dobar podatak su izvukli jučer u studiju i kaj je db spomenuo dakle 13 natjecanja, bolji su samo Njemačka, Francuska, Španjolska, Engleska i Portugal. Znači, jednom rječju, sama smo krema reprezentativnog nogometa.
Atmosfera jučer čak ok s obzirom da se radi o repki i nikad to nemre biti neš posebno. Vidim da se provlači tema da je kako je dobro vidjeti te opet dinamova navijačka pjesma i eto kak to da se pjeva na repki. Možda griješim, al to se na dinamovim tekmama pjevalo prije 20-ak godina i to je to. A već se pjevala na raznim drugim tekmama i u drugim sportovima..
I na kraju za umrijet od smijeha koliko puta su Lugonjić, a poslije Šepat spomenuli simpatičnog i korektnog Čančarevića. Majko mila. Ok lik je simpa, razgovarao je s našima, shvatili smo. Kao da pričaš imamo ti mi u selu jednog Srbina, ok je on, simpatičam (iako je Srbin).