Lokalni izbori 2021 Prije 15ak godina, dakle debelo prije ulaska HR u EU, vodio sam neke radionice o institucijama EU i odnosu HR i EU. Plusevi, minusi ulaska "jednog dana" i tako.
Jedan od najčešćih prigovora je bio "pokupovat će naše nekretnine". Mislim si, koji soc. refleks.. čije naše? Ak ih imaš puno, eto nijednu nemoj prodat pa ih nitko neće ni kupiti. Ili ih pak prodaj sve do jedne, već po volji.
Ono što sam ih obično pitao glasilo je otprilike ovako - imate viksu na moru.. ja vam, domaći dečko, Hrvat, ponudim 140 tisuća eura. Nijemac ponudi ne 250k, ne 180k, nego samo 10, ma samo 5 tisuća eura više, dakle 145 000 eura. Kome ćete prodati?
Beziznimno, naravno, birali su Nijemca.
Bez uvrede, ali zbilja mi je čudno kada gradsko dijete, urbani tip (bilo tko), priča o svom gruntu ko da je pradjedove tu ukopao nakon borbe protiv Turaka, a stara šljiva džemovima othranila generacije.
Malo karikiram, nadam se ne uvredljivo, samo želim reći da je mobilnost, a ne starosjedilaštvo "vjekovima na rodnoj grudi" jedno od obilježja urbanog života. A tko hoće 22 generacije biti "na kvartu", nek nikad ne proda što je njegovo i to je to.