u online prodaji nema sektora 4, 5, 6 i 8

(Razlog: dobar dio otišao u paketima, drugi dio podijeljen)

Nisam ni znao da to postoji. Šteta što nije stožer, bolje zvuči. :rofl: — Mali Zeus

Nemre stožer, eventualno štab.

misliš li da bi to trebao biti problem za utakmicu Dinamo - Rapid? :wink: — xavier

Ako za nekoga, onda za Rapid, pod pretpostavkom da nemre smislit zelene.. :grin:

Valdas Dambrauskas probijao se kroz život teškim stazama, ali svugdje je redao uspjehe. Iako je imao i drugih ponuda, a desetak dana su ga predsjednik Jakobušić i sportski direktor Nikoličius morali "lomiti" da dođe u Split, Valdas Dambrauskas nije mogao odbiti Hajduk. Taj smireni 44-godišnji Litavac doživio je trenerski uspon preuzevši u veljači 2020. klupu Gorice, gdje je odličnim igrama i rezultatima sebi ispisao pozivnicu za bugarski Ludogorec u kojeg odlazi na početku siječnja ove godine, ali i doživljava nepravedni otkaz početkom listopada, poslije poraza od Crvene zvezde u Europskoj ligi.

Dambrauskas je bio izrazito omiljen u svlačionici Gorice, koju je napustio sa suzama u očima, a svi igrači i članovi velikogoričkog kluba prisjećali su ga se samo s biranim riječima. Za svakog je uvijek pronalazio vremena, i pohvale i kritike igračima je uvijek davao odmjerenim tonom i s mnogo argumenata, te tapšanjem po ramenu i porukom "bit će sve bolje". Sistematičan, studiozan i posvećen, znao bi se noću probuditi i odgledati snimku neke situacije po 10 puta, samo da bi je sutra mogao adekvatno prezentirati na treningu. Da je on ostao trener, Gorica bi prošle sezone zasigurno izborila europski nastup, a njegova posljednja utakmica na njezinoj klupi bila je 20. prosinca, baš protiv Hajduka na Poljudu kada je trijumfirao rezultatom 4:2 pred praznim tribinama.

Ipak, u sjećanje nam se posebno urezao intervju kojeg smo vodili tri dana prije početka sezone, u kolovozu 2020.

- S Goricom ću napraviti nešto najbolje u povijesti kluba - obećao je tada Dambrauskas i bio na sigurnom putu da to i ostvari, ali u dugom razgovoru otkrili smo njegovu fasciniranost jednim drugim klubom, a naročito njegovim navijačima.

To je upravo Hajduk, čiji je trener postao ovog 2. studenog 2021. Tog ljeta 2020. nakon onog prvog "korona lock-downa" Litavac je sa suprugom Ingrid i dva sina ljetovao u Trogiru. Ugostio ga je, naravno, zakleti hajdukovac i očito mu vrlo brzo ugradio taj čip fascinantne odanosti bijeloj boji, koja je oduševila Dambrauskasa. Sjećamo se s kakvim je žarom na licu pojašnjavao kako je svaki dalmatinski grad kojeg je obišao pun grafita i murala Hajduku u čast, uz dodatak "kako mu je neshvatljivo zašto Hajduk već 15 godina ne može biti prvak Hrvatske jer njegova armija navijača to zaslužuje"...

Eto, igrom sudbine baš on će imati priliku ispraviti tu nepravdu prema svim hajdukovcima, a riječ je o čovjeku, koji se kroz život probijao nimalo lakim putem, ali upornošću i stalnim učenjem rušio je sve barijere i samo nepredovao. Rođen je u malom litvanskom mjestu Pakruojisu, koje je te 1977. imalo oko 5.000 stanovnika i bilo u sastavu SSSR-a. Obožavao je sport i po vlastitom priznanju već sa šest ili sedam godina odlučio je da želi biti nogometni trener, iako u svom gradiću nije imao gdje igrati nogomet, pa se bavio atletikom i to trčanjem na duge staze. I danas su mu dva najveća hobija trčanje i čitanje, a u Velikoj Gorici zvali su ga "litavski Đalma Marković" u sjećanje na legendarnog hrvatskog trenera, kojem će baš 15. studenog biti 15. obljetnica smrti. Baš kao i Đalma, i Dambrauskas bi iz kuće izašao s knjigom pod rukom i onda sjeo u velikogorički park i čitao, od knjiga o nogometnoj taktici do svjetskih filozofa.

Ipak, kada je imao 18 godina i kada se Litva već bila osamostalila, Pakruojis je dobio nogometni klub u 3. ligi, a on je u njemu igrao do 25. godine i to u ulozi napadača. Nije bio brz, ali je znao davati golove.

Karijeru je prekinuo jer mu je supruga Ingrid željela otići na školovanje u Englesku, ali je problem bio u novcu. Nisu ga imali, pa su oboje otišli na četiri mjeseca u Norvešku kako bi nešto zaradili. Nije bilo dovoljno, ali onda je na litavskoj televiziji bio kviz na kojem Dambrauskas pobjeđuje i zarađuje dovoljno za jedan stan u Litvi. No, on ne kupuje stan već još prodaje i automobil i 2002. odlazi u Englesku gdje je prvih godinu dana radio razne poslove, od dostavljača novina, preko poštara, trgovca u dućanu, do soboslikara. Tek nakon toga konačno ispunjava najveći san i upisuje tečaj za nogometnog trenera, a nakon završetka i studij sportskih znanosti na sveučilištu, koji mu donosi Uefa B licencu i mogućnost početka rada s djecom.

U Engleskoj postoje projekti kojima je cilj maknuti djecu s ulice, a on počinje u akciji "Pristup sportu" i to u najsiromašnijem londonskom kvartu, punom dilera i kriminalaca. Dobio je mali nogometni teren, okupio djecu i počeo raditi u takvim uvjetima, sudjelovati u natjecanjima i upoznavati ljude iz svih krajeva svijeta, svih nacionalnosti i vjeroispovijesti.

- Kroz sve to naučiš razumjeti da nije važno kako je netko odjeven, kako izgleda i koliko tetovaža ima, već ono što je iza toga, kakav je tko čovjek, a to je za trenera najvažnije - pojasnio je Dambrauskas, koji baš na tom psihološkom pristupu gradi svoj pristup treninzima i utakmicama ili kako je znao govoriti u Gorici "svatko je jednako važan i svatko zaslužuje jednaku pažnju".

Prošao je Litavac sito i rešeto života, dobro on zna što ga čeka u Splitu i pronaći će on odgovor na mnoge nepoznanice i izazove, koji su zakočili njegove prethodnike na klupi Hajduka...

Toni Roić, SN

Legenda je stvorena :heart:

umjesto skromne najave da će dati sve od sebe itd. on odmah o Ligi prvaka — Mali Zeus

Ne znam samo je li to

instrukcija (kad dođeš dolje prvo ti nadređeni kažu da puhneš u jedra euforije),

zaraza (dođeš i taj po njih štetni virus uvijek maksimalnih očekivanja samo uđe u tebe, kao neki gama+++ soj)

ili ih zanos toliko oduševi da na trenutak i sami povjeruju u to što govore.

Najporaznije od svega bi za svakog Hajdukovog navijača trebala biti činjenica da im se glavni rivali toliko - smiju.

Mržnja, prijezir, bijes, ljutnja, gađenje su vjerojatno za odraslu osobu ipak pretjerane emocije kad je u pitanju protivnik, pa makar i najveći, nogometnog kluba za koji navijaš, ali ipak nekako očekivane i razumljive.
Smijeh svisoka sigurno nije ono na što bilo tko od velikih rivala želi računati i osjetiti.

Tješiti ih može jedino to što su nam i dalje toliko zanimljivi, jer zaista puno pišemo o njima. Sljedeći korak bi bio da su nam potpuno nebitni.

To bi bio njihov doista najveći poraz, ali iskreno, premda se mnogi ne bi/neće složiti, to im ne želim, falilo bi mi to rivalstvo.

Nek ostane na smijehu još dugo.. :snicker:

nikad se nije borio za trofeje... tako da... — reziser

Pa nece se ni u Hajduku — SAS1987

Dobro, znam da nakon ovog slijedi "a neš ti liga", ali činjenica je da se jedino u Gorici nije "borio za trofeje", dok je i Litvu i Bugarsku osvojio.

mene zanima što bi se dogodilo da se pojavi virus koji po dostupnim podacima ima smrtnost od šta ja znam - 10%? — db-izbjeglica

Znam da zvučim neozbiljno kad se pozivam na igru na plejki, ali mislim da nam se društvo ubrzo ne bi bitno razlikovalo od onoga što se dogodi u The Last of Us - potpuni raspad sustava i zajednice.

Kakve su plaće trenera u HNL-u? Onak, cca?

Krznar - 300-400k? I to je ludost, al ne vjerujem da je više od toga (ak nije dogovoreno više pa rikverc)

Dambrauskas - isto tako negdje?

Tomić - 100k?

Rendulić - 50k?

Čabraja - 60-70?

Bjelica - 800?

Mladina - 30-35?

Zekić - 50?

Garcia - 40-50?

Rosas - 40-50?

Još fali samo početak izgradnje kampa za oboljele od korone gdje se mogu "sustavno izolirati". — og1986

Nema potrebe (još) za tako drastičnim mjerama.

Možda samo kakvu traku na nadlakticu da ih lakše uočimo i izbjegavamo pa ćemo dalje vidjeti postoji li kakvo dugoročnije, da ne kažem konačno, rješenje.

neki dio ugovora sigurno, ako već ne cijeli.

Naravno, kako je u očima prosječnog navijača Hajduka Lukša još uvijek Nepogrešivi, tako sam jučer u kafiću u kvartu slušao jednoga kako je "Hajduk tu osiguran. Jakobušić je prepametan da ne bi zastitio Hajduka. Oni su to vezali uz rezultate i kako ih ovi nije ima, tako su mu dali otkaz bez štete po Hajduka. Ako su mu dvi plaće dali.."

:snicker: :cool:

nisam znao ni da ste izašli iz njega.. :grin:

Čini mi se da ste kao država reagirali tek nešto malo blaže od Australaca.. :confused:

3dnevna prognoza je povoljna, kiša bi do četvrtka trebala stati.

Idem svakako, kao i još 5, 6 tisuća drugih, ali za onih dodatnih 3-5 tisuća ljudi prognoza vremena je nažalost glavni faktor odluke (i ne krivim ih).

Ono kad te Lokomotiva školuje u PR-u xD — vjeko1701

Može Loksa kaj se PR-a na društvenim mrežama tiče školovat i Bruketu&Žinića, a kamoli ne Dinamove "mahere".

Pade Loksa u Puli. — deda

Rekao bih - očekivano.

Bez Kačavende, a s Marićem.