Dinamo - Cibona Evo malo provokativne tvrdnje - ne vjerujem da dugo može opstati ova skupina "Svejedno jer su mi oba kluba draga". Premda je trenutno velika (i posve mi razumljiva, iako sam kliknuo na Cibonu).
Rast baze navijača KK Dinamo može rasti organički, regrutirajući nove generacije koje s Cibonom ne veže ništa, a i za košarku ih trenutno boli malac, ali ova gore skupina će (morati) nestati sigurno.
Navijaš za neki klub jer se s njim i onima koji isto za njega navijaju - poistovjećuješ, dijeliš nekakav zajednički identitet.
Identitet je posve izravno, definicijom, vezan uz razlikovanje. Nešto jesi jer nešto drugo nisi.
Ako si i jedno i drugo, to je legitimno, ali zapravo nisi nijedno, nego neka 3. vrijednost. Takvi se uvijek izgube negdje putem, tamo gdje postoji potreba da se opredijeliš - odeš na jednu ili drugu stranu ili ne pripadaš nigdje. Ne kazem to kao nešto negativno i osuđujuće, samo konstatiram.
KK Dinamo navijači će se prije ili poslije homogenizirati, okupiti, ujediniti oko toga što NISU i simpatizeri KK Cibone, već njezini rivali.
Ili da još sažmem i zaoštrim, rast i "opstanak" novih navijača i simpatizera KK Dinamo po mom će se mišljenju najbrže osigurati NASUPROT KK Ciboni, odnosno njezinim navijačima, a ne u sinergiji.
Svaka se homogenizacija, svako se stvaranje identiteta i prepoznatljivost grade u odnosu na drugoga, a ne zajedno s drugim.
Ne pričam ovdje u nikakvim prijatelj-neprijatelj terminima, već prirodnom i normalnom procesu. :)