Čekam tvoj post :starstruck: — marcio amoroso

E jbg, sad si mi nabio pritisak.. :lol:

Naime, na kraju tekme rekao sam Marciju nešto tipa "..jebote kakva utakmica, kakva emocija. Imam cijeli tekst u glavi o tome."

Dođem doma i nisam više siguran imam li prave riječi.

Rojile su se tamo u rimama i esejima, valjda da sebi objasnim čemu sam svjedočio i što sam osjetio. Jebiga takav sam, verbalan, za svaku pojavu, misao i emociju imam u glavi jednu, pet ili sto riječi koje ih žele opisati.

I onda dođem doma, klinci još budni, grlim njih, ljubim ženu, srce puno, a da više i ne znam što je čije.

Što sam donio, a što je već bilo tu, gdje uvijek i jest.

...

Kod nekog od golova, kad sam gledao oko sebe sve te sretne ljude, prošlo mi je mislima kaj ti je navijačka snaga i ljubav.. i od čega je sve to krenulo, iz čega je nastalo i gdje je stiglo.

Ne zato što sam ja tim počecima svjedočio ili išta doprinijeo, nisam ni trunku, jedva da sam prije 5, 6 godina bio svjestan nekakvog tamo malonogometnog kluba koji se, eto, naziva dinamom.

Čudesno je iz doslovno ničega, jer nije postojalo, akumulirati posredstvom zaista svetog imena Dinamo ono što sam jučer vidio. Pa jbt nekoliko desetaka ljudi je na tome radilo, nekoliko stotina ih podržavalo, a taj klub sada je na putu osvajanja drugog naslova prvaka ove države.. u dvorani punoj ultrasa, ali i djece, žena, djevojaka, kibica, dinamovaca sa svih maksimirskih tribina i svih uzrasta.

Svi koji ne dolazite ne znate šta propuštate. — marcio amoroso

Mislim da i mnogi među nama koji nismo Slavonci, vole onaj poznati stih "Slavonijo, ko te nije volio, ne zna šta je izgubio.."

Ta misao gore što ju je Marcio napisao i taj stih koji smo valjda svi barem jednom negdje zapjevali, a koji mi je pao na pamet kad sam pročitao Marcia, sve su mi pojasnili.

Zato što se ne može prenijeti ni taj osjećaj, ni tu buku, ni to uzbuđenje ni vrtlog emocija. Ne može to učiniti tv, a ne mogu bome ni riječi, kako ove ranije napisane, tako ni ove koja ja sad tipkam.

Kako da opišem ili kako da vam televizija prenese osjećaj kad vam u ruci podrhtava plastična čaša piva?

Niti (jako) pijan niti (jako) star, nego od vibracija pjesme, navijanja, skakanja, radosti. Kao da u tom grotlu i jebena plastična čaša želi dati svoj obol, ima potrebu sudjelovati, odbija biti pasivni promatrač - "odjebi, Neki tip, kad se sve trese i drhti ne pada ni meni na pamet samo tebi mirno držat pivo."

Ma samo ti vibriraj, ionak ću te brzo oslobodit tereta pa pleši kol'ko hoćeš.

Ovdje mi ne smeta čak ni onaj ispred mene za kojeg nikad ne znaš kad će sjest, a kad će ustati pa kako sam baš iza njega pratim njegov ritam, dok nismo ustali baš svi.. Ne živcira me ni ekipa koja "ne kuži" (bit će da sam tolerantniji što sam bliže skupini koju treba tolerirati.. :snicker: ), ne smeta mi i ne živcira me baš ništa..

Pitao me @Zambatine škude na polufinalu ili čak možda četvrtfinalu "Osjećaš li ovo? Mislim klub, sport?".

Odgovorio sam da me veseli, da se radujem, ali da sam samo pobjede doživio uživo i da emociju treba testirati kad je teško.

Na tuzi zbog dinamovih poraza sam odrastao, znam što govorim.

Kad smo jučer poveli 14 sekundi prije kraja pa ovi izjednačili par sekundi kasnije, sjetio sam se Shaktara iste te sekunde i sigurno nisam bio jedini.

Ali i dobio odgovor na pitanje gore.. Ooo, da, stalo mi je.

Futsal Dinamo je - Dinamo, u identitetu njegovih navijača, u ludim tekmama, u igračima gdje valjda nema onog tko nije pomislio "Perić je Petko" i ono ključno, u emociji.

Možda ne znaš tko je "onaj što nosi 3", možda ne znaš kak bi svojih omiljenih 3-1-4-2 utrpao u svega 4+1, nisi siguran kak se zove trener i posve sigurno nemaš pojma tko je u upravi, ali vjeruj mi da je sve drugo tu.

Ma zapravo, ništa mi ne trebaš vjerovati. Uzmi kartu za ponedjeljak, dođi u Dvojku i osjeti.

Opisat se ne da, pokušao sam.

Imam prijatelja Zagrepčanina koji je Dinamovac, odlični smo si. — Majki2111

Unatoč svemu?

Koliko sam od materine obitelji čuo pola Gruda ste mobilizirali nebi li vam večer bila totalni fijasko. — Marko123

Koncentriraj se, Markane, kad pišeš, kako bi mogao suvislo izraziti vlastitu misao.

Nitko se ne mobilizira da mu večer bude fijasko, bit će da si nešto drugo htio reći..

Uzbuđen si previše pa te ponijelo, nije to za zamjeriti, ali jebiga nije ni zdravo. Udahni, izdahni i odjebi.

nebi cudilo da pomjere na 26.-i zadnje kolo sve utakmice kao i inace. — Nino Bule

Mislim da to ovisi o tome igra li se za nešto ili je sve riješeno. Poanta je da se klubovi koji se bore za nešto ne dovode u prostor kalkulacija, ali ako je do zadnjeg kola sve riješeno, a nadamo se da će biti, onda se može ostaviti (i čini mi se da je znalo tako biti i prije) raspored kroz 3 dana, radi TV-a.

Upravo zbog ovoga sam to i napisao.

Moguća kazna je do 8 godina, a skoro nikad nije maksimalna.

U razgovoru s jednim profesorom upućenim u stanje stvari on mi je rekao da ne očekuje kaznu zatvora za njega upravo zbog imuniteta. — NORTE

Nisi shvatio odredbu "do 8 godina". Pa ne može se unaprijed znati hoće li biti 4, 6 ili 8 godina ili oslobođen pa da bi se računalo može li eventualno imati imunitet ili automatski ne, nego se gleda najviša moguća zapriječena kazna.

Taj profesor sasvim sigurno nije ni najmanje upućen u pravo, ako ti je on to tako pojasnio. :)

Koliko ja znam on neće 1 dan u zatvor jer ga štiti politički imunitet. :smile: — NORTE

Nemojte ljudi bubat napamet stvari o kojima ne znate.

Načuje se nešto o nekakvom imunitetu, ajde, ali odakle samopouzdanje prenositi to dalje kao neku činjenicu, bez ograde, pojašnjenja, pa još netočno na koncu.

Protiv člana Vlade se ne može voditi kazneni postupak za vrijeme trajanja mandata zbog kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora do 5 godina, bez prethodnog odobrenja Vlade.

Nisam gledao kako su točno okvalificirali ovo kazneno djelo, ali kazna je za izazivanje prometne nesreće sa smrtnom posljedicom čak i u slučaju nehaja do 8 godina, u slučaju namjere je maksimalna i viša, tako da nema govora o primjeni imuniteta.

Uostalom, da ima imunitet, ne bi bila ni podignuta optužnica, jer to ne bi bilo moguće. Kazneni postupak ne počinje presudom.

Mi jos u ovom trenutku nismo spremni za premium članstvo. Prerano je. Ali općenito govoreći bi moglo obuhvaćati dodatne benefite. Veći popust, bolji poklon, prednost pri kupnji ulaznica itd. — deda

A što bi nas učinilo spremnim? Mislim ovo ispada k'o neka genijalna ideja koja eto još ne može zaživjeti u dinamovu puku jer nije još došao na tu razinu (pameti, brojnosti, ekonomske moći, čega god).

Ja bih rekao da to u startu nije dobra ideja i argumentirat ću zašto to mislim.

Koje su logične prednosti premium članstva koje se ne bazira na ničem drugom doli višoj cijeni?

Za višu cijenu možeš imati bolje usluge - eto neka je veći popust i bolji poklon (fakat ne vidim kaj je tu vrijedno sazrijevanja da postanemo spremni; s više novca si i inače kupiš bolji artikl, na primjer dres, a s manje si kupiš nešto skromnije, na primjer privjesak ili s više novca biftek, a s manje svinjsku lopaticu).

To se može odmah uvesti i za to nema potrebe za nikakvim sazrijevanjem i spremnošću, tako da mislim da u jednom drugom grmu leži zec.

Zašto bi za više novca imao prednost pri kupnji ulaznica pobogu?

Za više novca ćeš si kupiti ulaznicu za bolja mjesta, zakupit ćeš ložu za cijelu godinu, umjesto stajati s ultrasima, ali zašto bi više novca za članarinu stvaralo prednost u redoslijedu kupnje ulaznice!? Po meni je to čista i gola elitizacija sporta koji je po čitavoj svojoj povijesti i tradiciji narodni i kluba koji je po čitavoj svojoj tradiciji i povijesti klub "svih građana, svih staleža"..

Prednost se može ostvarivati na temelju raznih programa lojalnosti (koja se, naravno, može na jako puno različitih načina mjeriti, ali to je posve druga rasprava), no nikako na bazi iznosa koji jednom godišnje uplatiš klubu da bi bio njegov član. Barem ne našem nogometnom klubu, u country ili golf klubu New Hampshire (izmišljam) bi možda imalo smisla.

Ispravi me ako griješim, ali mislim da uz ideju o premium članstvu vežeš potencijalno i pravo glasa na izborima. To nije članski model, nego praktički način funkcioniranja dioničkog društva. Da se razumijemo, ideja o dioničkom društvu je posve legitimna, ali onda je stvar jasna.. koliko udjela - toliko prava i to veze nema s idejom članskog kluba.

Premium članstvo bazirano na višem iznosu članarine, da rezimiram, može uključivati premium usluge (i to je ok), ali u ideji članskog kluba (naravno, kako ga ja razumijem i vidim, jer samo u svoje ime pišem) ne može pružati premium prava.

Velika, ogromna razlika.

Puno je forumaša koje povijest kao takva baš i ne zanima, pa ni povijest Dinama/Građanskog te preskaču temu 1. HŠK Građanski Zagreb. Legitimno, čita tko što hoće, ovo samo navodim jer će zbog tog preskakanja preskočiti i sjajan upis, koji je preskočiti šteta.

Tamo gdje se uglavnom piše o povijesti, upisana je čista emocija, a emocije dijelimo, već samim činom navijanja za isti klub.

Zato se ovaj post ne preskače, nego ga dijelim ovdje pa osjetite i sami.

Jesen, 4.listopad 2007. godine.
Devet mi je godina. Betonsko dvorište, drvena ograda, dobro izraubana lopta i ja.
U igri mašte ja sam cijela postava... Koch, Etto, Schildefend, Modrić, Mandžukić... Maštam kako Dinamo preokreće 0 -1 iz Maksimira.
Tu večer nekoliko sati kasnije Mandžukić pogađa za 0-3 na Amsterdam Areni. Suze radosnice, dječačka sreća, skakanje, navijanje!Stari ustaje, stišće šaku i izgovara dvije rečenice: "Sine igramo kao Gradjanski!" Pitam ga: "Tata tko je Gradjanski?" On odgovara: "Dinamo je Gradjanski!".

Sad... dok ovo pišem, nakon stotina i stotina utakmica, stadiona i gradova, prevaljenih kilometara, pobjeda i poraza, svjestan sam da ništa prije i ništa poslije neće produbiti moju ljubav prema Dinamu kao od mog starog te dvije kratke, jednostavne rečenice.
Od tada iz glave ne izlazi Gradjanski. I nikada nije došlo ni u pitanje da su dva kluba zapravo jedan! Kao jedno ime u cijelom tom vrtlogu povijesti. Kao jedan simbol nade i otpora. Kao jedna misao da patnja postaje pobjeda! Hrvatska, Gradjanski, Dinamo živi u svojoj djeci. I koraci slavnih Purgera i dalje odzvanjaju zagrebačkim ulicama.

I danas opet onako u mašti, kao nebrojeno puta na dvorištu s loptom u nogama ispred drvenog plota gdje su padali svi... zabijao sam Arsenalu, rušio Werder i Ajax u gostima... Kad si klinac mašta je velika, sve ti je moguće i Dinamo baš uvijek nekako pobjeđuje. Danas sa 26 godina u mislima i dalje vrtim i razmišljam kakve će sve nove pobjede doći. Na terenu ili van njega. Golovi u devedesetoj, titule. Al' kad bi bar bilo moguće stati na istočni nasip, zbijen među tisuće Purgera i gledati "Plave" kako istrčavaju na tvrdi zagrebački leš u Koturaškoj. Ipak, Purgeri i danas koračaju Koturaškom, plavi barjak je visoko podignut u zrak. Gradjanski ostaje zauvijek!

JER GRADJANSKI JE SILAN!
GRADJANSKI JE IDEJA!


Mnogo je datuma u povijesti navijačkih grupa i nogometnih klubova. Mnogo događaja na koja se sjećamo sa ponosom i visoko uzdignute glave. To su većinom događaji opjevani u pjesmama, slavljeni, obilježavani, prepricavani stotinama puta...A imamo i one posebne, neznatne, nepoznate, "privatne", "male" a za pojedinca velike, osjećajne i nikad zaboravljene.

Sezona 2022/2023.
31. Prvenstveno kolo, uobičajeno slaba posjeta. Tisuću Bad Blue Boysa na svom sjeveru. Dinamo-Varaždin. Nezanimljiva ali za mene nezaboravna utakmica. Sredinom prvog poluvremena Sjever sa visoko podignutim rukama u zraku, skandira... "Gradjanski Zagreb !!!!".
Odzvanjalo je Maksimirom, odzvanjalo je u mom srcu koje je bilo puno purgerskog ponosa. Odzvanjalo je kroz povijest, kroz sve bitke neuništivog plavog kluba i neslomljive grupe, kroz sve trenutke purgerske hraborsti i odvažnosti. Odzvanjalo je i sve do one nesretne 1945. Kao spomen na ideju koju je nemoguće zabraniti, ugasiti, zapaliti i uništiti. Kao ideju koja živi kroz Dinamo.
Odzvanjalo je purgerski! Glasno!

SILNI, NESLOMLJIVI KLUBE - SRETAN TI ROĐENDAN! — petrinjskikokošinjac

Doći ovdje, vidjeti 2 nove stranice, a ukupno 1 i pol dobru fotku je kao, kao..

ma, neću tražiti usporedbe, ima ona legendarna Kepecova:

Kad uđeš u ovu temu i ne vidiš slike nego razne komentare i poruke je jednako onome kad dođeš kod bake i otvoriš kutiju s keksima, a unutra igle i konci. — Kepec

U uredu, pod pritiskom kojekakvih rokova, uz kišu vani, došao ovdje samo nakratko oči odmoriti.. i odmah mi svane scena..

Za svega par dana - 18 stupnjeva, sunce, lijep grad i star, ali pravi nogometni stadion, pun ljudi u plavom (ok, i crnom), gromko navijanje nas s juga i svih onih koji će na istok, pobjeda, slavlje, radostan povratak kući..

Duševna hrana. :love:

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/potres-u-mostu-nakon-velike-svade-bracni-par-raspudic-odlucio-napustiti-stranku-15453473

"Svađa oko sastavljanja lista za EU izbore u Mostu završila je raskolom i napuštanjem dva istaknuta člana Mosta, Marije Selak Raspudić i Nina Raspudića - doduše, Marija Selak Raspudić svoj saborski mandat provela je u saborskom Klubu Mosta kao nezavisna iako ju šira javnost doživljava kao mostovku. Tako je kulminirala drama koja je započela u ponedjeljak navečer na sastanku Predsjedništva Mosta. Na njemu je trebalo utvrditi konačnu listu Mostovih kandidata za EU parlament, a dogovor se zakomplicirao verbalnim okršajem između Marina Miletića i Marije Selak Raspudić.

Miletić se otvoreno pobunio protiv kandidata koje je predlagala Marija Selak Raspudić. Kao kamen spoticanja navodi se to što je Marija Selak Raspudić, kako neslužbeno doznajemo, zagovarala svoga supruga Nina Raspudića na listi za Euro parlament, dok je Miletić inzistirao da to bude on sam. Nakon duela s Miletićem, Marija Selak Raspudić demonstrativno je napustila sjednicu.

Jutro poslije, kao i cijeli utorak, u Mostu je vladao silenzio stampa. Nino Raspudić imao je isključen mobitel, Marija Selak Raspudić, Nikola Grmoja i Marin Miletić nisu odgovarali na novinarske pozive. Nitko se nije htio izjasniti oko toga što se točno dogodilo i koji su argumenti prevladali da Most stane uz Miletića, a protiv Nina Raspudića - i jedan i drugi bili su aktivni saborski zastupnici, glasni zagovaratelji Mostove politike.

Most se Državnom izbornom povjerenstvu za službenu predaju liste prijavio među zadnjima, u 21.30 sati. Imali su vremena pokušati ugasiti požar i postići kompromis ne li li izbjegli aferu s osipanjem stranke uoči EU izbora koja im sigurno neće poticajno djelovati na glasače. No, izgleda neuspješno: konflikt između Miletića i Marije Selak Raspudić pokazao se nepopravljivim i doveo je do rastave braka supružnika Raspudića s Mostom.

U pozadini sukoba, prema neslužbenim tumačenjima izvora bliskim Mostu, ne radi se ni o kakvoj temeljnoj razlici u političkim stavovima, nego među dijelu mostovaca postoji zazor od ambicija Nina Raspudića i strah da bi u nekom trenutku on mogao preuzeti dominaciju u Mostu.

Napetost između Marije Selak Raspudić i Marina Miletića zaiskrila je i u predizbornoj kampanji, kada je Marija Selak Raspudić na N1 televiziji na pitanje je li pobačaj temeljno pravo žene odgovorila sa Da. Brzo ju je Miletić poklopio na Facebooku ustvrdivši da je "Most jasno za život. Vrh stranke, Predsjedništvo, naš predsjednik, svi mi tu imamo isti stav. Marija se ovdje pogrešno izrazila..." I usput se distancirao od svoje klupske kolegice: "Ona nije član stranke niti ima ikakvu stranačku funkciju. A narod će preferencijalnim glasovima pokazati što misli o svakom od nas".

Marija Selak Raspudić uzvratila je pomirljivo: "Njegovo je pravo objavljivati što želi. Neću ja kolegama iz Mosta govoriti što bi oni trebali misliti ili im zamjerati zbog načina na koji se javno izražavaju. Sve je to meni u redu, volim demokraciju". Pojasnila je svoj stav o pobačaju: "Moj stav da je pobačaj odluka žene biološka je činjenica s obzirom na to da je dijete ovisno o majci, ali jasno je i da ja smatram da život uvijek treba štititi. Društvo mora stvoriti sve preduvjete kako do pobačaja ne bi dolazilo."

Nije pritom strepila da bi je birači mogli kazniti zato što je pokazala otklon od Mostove politike. U I. izbornoj jedinici, koja slovi za najtežu, u konkurenciji s Andrejom Plenkovićem, Arsenom Baukom, Sandrom Benčić, Mislavom Kolakušićem, izborila je saborski mandat sa 7,43 posto podrške, kao i njezin suprug Nino u II izbornoj jedinici, koji je osvojio 9,07 posto glasova.

Test kod birača prošli su bolje od Miletića, koji je u VIII. izbornoj jedinici osvojio mandat, ali ostao na granici praga, sa 5,71 posto glasova. Nije baš jasno zašto bi ih se stranka odrekla - na prethodnim parlamentarnim izborima bračni par Raspudić, kao nova politička akvizicija, pokazao se kao faktor iznenađenja koji je Most zadržao visoko u političkoj orbiti."

Za istok otislo oko 100 za sad. — juraa

Samo? — deda

Ma nema šanse, pa toliko ih je sam @Jurki uzeo. :lol:

Slažem se, mislim da će do u igrača upravo to biti Dalićev popis. :up:

Pa tamo će i ostati, možeš mirno spavati.

Ma kakav Ressler.. ne slušaj svakakve budalaštine. :wink: Ressler će još neko vrijeme žgance papati.