Dinamo Zagreb 2018./2019. - O svemu pomalo...
Nakon vraćanja Rangersa 55-57 tisuća. Prije toga 44-47. da Rangersa nije bilo još 5 godina, pali bi na 35.
Dinamo ni u Jugoslaviji nije imao jaku posjećenost, a kao što smo vidjeli i u europskim utakmicama ranih 70tih. Ja se sjećam utakmica od 82. na dalje i u startu je Ćiro bio okidač za publiku, kao i 2006. Kuže. Inače je publika od prigode do prigode. Tako da ne znam kako bi se to moglo promijeniti ako je to tako od kada klub postoji.
Dvije godine nakon euforije koju je izazvao naslov 1982. u borbi za opstanak u sezoni kad je Ivić došao vaditi kestenje iz vatre, u Maksimiru je bilo po 5.000 ljudi i to na jugoligi koja se ponekad zaziva u smislu poboljšanja gledanosti. Recimo, prva Ćirina sezona u HNL-u je bila duplo jače posjećena nego zadnje dvije jugolige s Kužeom i Markovićem kao trenerima. A i stari videi pokazuju koliko je na utakmicama Jugolige na Dinamo-Hajduk bilo navijača Hajduka.
U biti je u povijesti Dinama, najgromkiju podršku Dinamo imao kad su Boysi bili u naponu snage 2006-2008 ajmo reći, a ostatak publike se uvijek ponaša isto. Isto je i sa gostovanjima - znamo da su BBB zahebana grupa i da ih nitko ne želi u svome gradu, a simpatizeri baš i ne idu na gostovanja za razliku od simpatizera nekih drugih klubova. Evo u Salzburgu kad su ove godine ušli u LP, Zvezda je imala toliko navijača koliko kod nas može izazvati recimo reprezentacija i to na Svjetskom ili Europskom prvenstvu.
Tako da masovnost nije odlika Dinama. Nikad nije ni bila, ja zbilja ne znam kako se to misli postići.