Upravo sam u miru pogledao cijelu jučerašnju utakmicu Rijeke i Osijeka.

Iskreno, ovo je bio baš pravi taktički mastermind Sancheza. On je prepoznao da Rijeka nema profil klasičnih, brzih i prodornih krila koji bi mogli održavati širinu i vertikalnost u 4-3-3 ili 4-2-3-1 sustavu. Umjesto forsiranja tranzicijskog nogometa kojeg su do sad gajili i koji im je očito otkrivao manjkavosti u strukturi (tu nema više čvrstih strana niti trke u sredini kao nekad) odlučio se za racionalniji i pragmatičniji pristup, odnosno taj prelazak na sustav s trojicom otraga (3-4-1-2 ) čime je kompenzirao manjak igrača koji su sposobni raditi razliku na bokovima. Ukratko, prepoznao je strukturni problem kadra i sustava, prilagodio ga “materijalu”, a ne obrnuto. Klasičan primjer pragmatike i činjenice da treneri moraju biti kontekstualni.


Sad ja vas pitam, mislite li da Kovačević ima uopće viziju i autoritet za promijeniti nešto što ne ide (tu dolazimo i do problema zvanog “mora 4-3/3”) ?Ima li snagu za prepoznati uopće nekakve manjkavosti, kojih u našoj igri ne nedostaje a nismo ni na pola sezone. Do sada mu je vrhunac ideje bio zamijeniti poziciju za poziciju, odnosno kad jednog ne ide, “uvaljuj” drugog. Ili rotiranje i totalno zanemarivanje protivnika u Vukovaru (najavio sam da očekujem to) i gubitak bilo kakve jače trke i intenziteta s kojom nas je protivnik pojeo.

Doduše, očekujem napade i “Kova je pojeo Sancheza” ili optužbe za “skrivanje u mišje rupe” ako nam Hoxha opet izmisli gol s driblingom između trojice i bombom u rašlje, ili se Belji odbije od dvojice stopera pa od koljeno i u gol.

Ono što želim reći je da Kovačević čovjek s (vjerojatno) posuđenim vremenom koji se opet mora osloniti na jednu nevjerojatnu konverziju kako bi dobio Rijeku koja se podigla. Da me ne bi krivo shvatili, nije ta Rijeka nikakav bauk, ali je čovjek na klupi očito dovoljno zreo da uvidi problem i promijeni tijek lošeg momentuma, a ne da umjesto Menala stavi nekakvog Rukavinu u identičan taktički nered i čudi se kako ne ide niti jednom niti drugom.

A dolaze od uvijek jedno te istih trolova koji su viđali i bijele miševe iz jedne političke sekte u klubu nakon pobjede Zajeca na izborima (pitam se zašto). I kojima je malo d na prošlosezonskom trećem dresu bio odraz antihrvatstva. Modus operandi je isti. Naštancaj što veću glupost možeš, ponavljaj ju toliko puta dok svi slični ne počnu to širit i dok se ne etablira kao činjenica. — Crusades

Sinko, ti da si član HDZ-a zvao bi se Jandroković!

Moram reći otvoreno, nadam se da klub neće postati talac našeg predsjednika u upravljačkom smislu. Ne treba bježati od činjenice da nema kompetentnije osobe za tu funkciju od njega i to mu nitko razuman ne osporava. Istina je i da nam je donio prijeko potrebnu snagu, autoritet i viziju, ali jednako tako ne smijemo zatvarati oči pred time da je riječ o vrlo teškom karakteru, čovjeku s kojim nije jednostavno surađivati i koji zna biti tvrdoglav do mjere tvrdog zida. Zbog takvih stvari je odlazio iz Fife, iz Uefe i iz Milana. Kompromis mu nije bio omiljena riječ, a nije uvijek bio u pravu, i to se treba moći reći bez straha ili uvijanja.

Samo se nadam da taj njegov inat neće sada biti ispoljen na nama i na klubu. I po pitanju trenera, i po pitanju igrača, i po pitanju upliva u svlačionicu koji se sve teže može sakriti. Iskreno, najviše me strah da cijela priča s Kovačevićem ne pukne samo zato da bi predsjednik dokazao svoju odluku i svoj izbor do kraja, pa makar klub platio cijenu. To bi bila najveća šteta od svih.

Brine me i nešto drugo. Kada se spominju neki ozbiljniji, samostalniji i karakterniji treneri, nije baš da čujem da su oduševljeni idejom suradnje s našim predsjednikom. A čini mi se da je njemu draže imati trenera poslušnika, preko kojeg će lakše provoditi svoju viziju, nego trenera koji će s njim raspravljati, suprotstaviti se ili ponuditi drugačiji put. A dugoročno, klubovi ne rastu na poslušnicima, nego na stručnjacima koji imaju kičmu, znanje i karakter da vode.

Zato se nadam da ćemo zadržati ravnotežu. Da će predsjednik ostati glavni, ali ne nepogrešiv. Da ćemo imati trenera koji vodi, a ne provodi tuđe naredbe, i da klub neće postati poligon za inat, nego prostor za pametan, zdrav i uspješan rad.

Od svih upisa koje ovdje čitam, mogu razumjeti različita mišljenja, nezadovoljstvo, pa i nervozu koja se nakupila, ali ono što mi nikako ne ide u glavu jest način na koji se pojedini forumaši sprdaju s Carevićem, Šafarićem ili Čabrajom, a istovremeno brane Kovačevića ili su ga još nedavno dizali u nebesa. Ne znam otkud nekima to samopouzdanje da procjenjuju kako je Kovačević toliko bolji trener od spomenute trojice da bi se njih omalovažavalo. Budimo realni, govorimo o četiri trenera s vrlo sličnim trenerskim referencama prije nego što je Kovačević dobio Dinamovu klupu. Netko je bio bolji igrač, netko jedva da je igrao, ali kao treneri svi imaju zajedničko da su ukupno samo nekoliko sezona radili u HNL-u i da su klubove koje su preuzimali uglavnom dizali, neki više, neki manje, ali dizali.

Naš predsjednik se odlučio kockati baš na Kovačevića. Mogao je jednako tako izabrati Šafarića ili Čabraju, pa da danas raspravljamo o nekom drugom. Izabrao je zbog svojih preferencija, koje se zasad ne pokazuju dobrima. I nema tu ništa sporno, pogriješiti u izboru trenera se događa i većim klubovima i iskusnijim ljudima. Ali onda treba biti pošten pa reći da Kovačević nema nikakvu jaču ili bolju referencu od Šafarića ili Carevića, dapače, mnogi bi rekli da su neki od njih ostavili bolji trag u svojim klubovima. Koliko čujem od ljudi iz Jablanice, on čak nije ni Dinamovac, navijao je za sarajevske klubove u mladosti, što opet nije presudno, ali još jednom pokazuje da ga neki idealiziraju bez osnove.

Na kraju dana, sve to je manje bitno. Mario Kovačević je naš trener i dok god je tako, dužnost navijača je da ga podrže jer inače sami sebi rušimo temelje. Ali nikako ne razumijem potrebu da se vrijeđaju treneri njegovog ranga, koji nisu ništa manje vrijedni, niti manje sposobni, a u nekim segmentima možda i iskusniji. Možemo ne biti zadovoljni Kovačevićevim radom, možemo tražiti promjene ako bude potrebno, ali omalovažavati druge trenere koji su na istoj ili sličnoj razini, to mi nikad neće biti jasno. Možda sam ja već u godinama pa mi takav cinizam nije ni simpatičan ni duhovit, ali volio bih da ostanemo ljudi, pa i kad pričamo o nogometu.

Gledajte, ne treba biti veliki stručnjak da se vidi kako nam se stvari zakompliciravaju i da ovim tempom možemo vrlo brzo prokockati sezonu, ali još nije kasno da se to ispravi ako se postupi odlučno i bez razvlačenja. Trener je predugo vodio onu politiku da pola igrača trenira pa ne igra, pa opet trenira bez minute, i onda ih odjednom ubaci u prvu postavu kao da su jučer nosili ekipu. Tako se gubi ritam, gubi se povjerenje, ljudi otupe, a kada je zbog pritiska javnosti i ozljeda sve okrenuo naglavačke, nastao je još veći nered. To se prelilo i u svlačionicu, gdje se sve jasnije osjeti nezadovoljstvo i ako se tu ne udari crta i ne povede red, uskoro će sve iscuriti van i otići u krivom smjeru.

Uz to se forsira sustav koji očito ne paše ovom kadru. Je li to trenerovo inzistiranje ili nalog odozgo, ne mogu tvrditi, ali gurati igru za koju nemaš odgovarajuće igrače je kao da tjeraš fiću da ide sto osamdeset na autoputu, jednostavno nije za to. I još jedno, a to je možda i najveći problem od svih, imam dojam da trener nema punu kontrolu nad svlačionicom. Ono što smo gledali zadnju utakmicu bilo je toliko mlitavo, bez glave i bez trunke profesionalne odgovornosti da bi čovjek rekao da bi i bez trenera izgledalo slično, ako ne i bolje.

Još nešto, a o tome se premalo govori. Ako ti u svlačionici imaš sedam ili osam stranaca, kakvog smisla ima voditi prvu momčad trener koji ne govori nijedan strani jezik i koji bez prevoditelja ne može obaviti ni običan razgovor. Ponekad ima jednog, ponekad dva prevoditelja uz sebe, jer ni svi stranci ne govore engleski. Pa kako izgleda ta komunikacija kad trener nešto želi reći Dominguezu. Najprije to kaže Bloudeku, obično malo povišenim tonom, a onda Bloudek to prenosi Dominguezu, i dok poruka dođe do igrača, pola se smisla izgubi, a emocija nestane. To više liči na igru pokvarenog telefona nego na ozbiljan rad prve ekipe.

Isto tako, klub se mora jasno oglasiti i reći što je s igračima koji su praktički nestali s radara. Što je s Pierreom Gabrielom, Cordobom, Mudražijom, Soldom, Topićem i ostalima koji su zajedno skupili minuta koliko normalnom igraču treba za lagano istezanje. Jesu li kažnjeni od trenera, jesu li kažnjeni od predsjednika, jesu li ozlijeđeni, jesu li prekriženi. Ako je Valiničić ozlijeđen, zašto onda Mikić i dalje igra za juniore, a Soldo po treningu glumi beka. Previše je upitnika, a premalo odgovora, i to nikad nije dobro.

Mi se svi uzdamo u Bobana i njegovo iskustvo, čovjek je puno toga prošao i znamo da ima oko i osjećaj za nogomet, ali ako je ovaj put promašio i ako se ova vizija pokaže krivom, onda smo u pravoj gabuli, jer B plana nema. Zato je vrijeme da se povuče konkretan potez. Ili će treneru biti vraćen autoritet i alat da vodi ekipu kako treba, ili treba napraviti promjene sada, dok još imamo vremena za ispravak, jer čekanje nas može koštati daleko više nego odlučan rez u pravom trenutku.

Neki dan sam pisao da se pribojavam ove utakmice. Pokazalo se jučer i zašto.

Prvi razlog je Silvio Čabraja. Trener koji u svakom klubu, još od početaka i nižih liga (i tu ima bolji omjer od Kove), držao autoritet, gajio prepoznatljiv i lepršav stil nogometa, spremao momčadi na njihov maksimum i jasnom hijerarhijom unutar nje ostvarivao sve zadane ciljeve. Bez praznih floskula, držanja leđa i ljestvi od strane nekoga, bez PR članaka koji mu pumpaju kredibilitet, stvaraju narativ “simpatičnog čovjeka” (iako nikome nije jasno zašto bi to bilo relevantno u kontekstu trenerskog posla) i pričaju o tome kako je najidealnije rješenje za svaki posao u tom trenutku.

Kod nas se sinoć i pokazao sav Kovačevićev limit. Igrati protiv protivnika koji teži brzom i tranzicijskom nogometu, a u jednom trenutku u vezi imati Vidovića, Villara i Bennacera je živi horor. Pa makar i nekoliko minuta ih imati. Nažalost, Vidović je jučer ostvario sve moje sumnje i dokazao da će nakon Dinama, na kredibilitet iz Njemačke, moći igrati u Austriji sezonu ili dvije, a da mu je nakon toga realnost nekakav Varaždin.

Ako sve saberemo i oduzmemo, Kovačević je generalno dobro pripremio dvije utakmice, Fenerbahče i Hajduk. Tada sam ga hvalio, tvrdio da Zvone Boban stoji iza njega, a sada se toplo i od srca nadam da sam se istinski prevario. Sve to za dobrobit kluba, naravno.

Što se tiče nasljednika, mogli bi nas spasiti luđaci kao Štimac ili nekakav psiho koji je miran do te mjere da ga ne tangira što svekolika javnost misli. A tu vidim Krunu Jurčića. Nažalost, ipak očekujem nekoga iz sustava. Nekoga tko će sprovoditi famozne ideje o 4-3-3 i ostalo i dalje, odnosno Jerka Leku i slične…

Ovo s Europa ligom me neodoljivo podsjeća na onih jedanaest bodova u Ligi Prvaka prošlo proljeće/zimu.

Naravno da se europski (ne)uspjesi i utakmice ne trebaju ignorirati, ali ta euforija oko istih mora trajati maksimalno do četvrtka u ponoć, u petak se već okrećeš HNL - u. Ne znam što je tako teško u priznavanju činjenice da Hajduk ima konačno obrasce u igri i kakvu takvu glavu i rep. Ne znam koliko su potrošili u prijelaznom roku, ali u odnosu na nas je minorno, a mi s preko 20 milijuna eura ulaganja, osim protiv Fenera, Maccabia i njih u gostima, nismo imali utakmicu gdje vidiš jasan plan igre s kojim ćemo pokušati doći do nečega. Onda možemo i na takav način to uspoređivati, a ne udarati po našim tekmama u Europi u odnosu na njihove sramote (objektivno to i jesu).


Ne smatram Garciu nekim prevelikim magom i mislim da se ova igra s puno dodira lako može implementirati kod naših ekipa koje su tehnički sasvim u redu. No na trenutke im fino izgleda i taj pressing (bez Livaje) i dobro su pogodili sa Šegom u špici. Koliko će to biti dobro kad se Livaja vrati, nisam baš siguran. Lijepo podvaljuju lopte iza linija, osjeti se i uigran “third man run”, tako da bi s vremenom mogli biti nezgodni, ne i nepobjedivi, nikako. Ali da je bolje nego ranije, bolje je, jebi ga.

Ne znam koliko se mi sad možemo promijeniti nakon tri mjeseca i krenuti igrati nešto novo. Imamo ekipu koja je prilično prilagodljiva na tranziciju i igru u srednjem ili niskom bloku, tako da ne vidim kako ćemo moći sad izrotirati sve i krenuti stvarati prigode kroz sredinu (kako bi mi i trebali igrati ako bi dominirali u posjedu). Brine i činjenica da se drobilo da je Kova stvorio lepršavu igru u Međimurju, Varaždinu, pa i Belupu, a i jedna i druga ekipa su nastavili isto ili bolje nakon njega. Obično nakon “revolucionara” dolazi očekivani pad, a sad to nije tako. Dapače, Varaždin se maksimalno podigao posljednje dvije sezone.

Nadam se da izvučemo cijelu tu priču, ali neću više imati nimalo sentimenta ako to bude s nekim drugim trenerom.

Ono što mene zabrinjava je nekakva paradigma da protiv Vukovara svi očekuju rotacije i ići će se (makar i populizmom) u tom smjeru da se sad mijenja i pokaže da se može (tri mjeseca nakon početka prvenstva).

E sad, po meni je postava iz Švedske ona koja je trebala startati protiv Vukovara. Ako Dinamo hoće dominirati ovakav Vukovar, prvo mora bit pametan i ne nasjedat na njihov “run and gun” đir. Oni žive od brzine i kontri, čim uzmu loptu, odmah idu četvorica ili petorica naprijed i izuzetno su neugodni (nemojmo sada infantilno ignorirati prvo poluvrijeme u Maksimiru). Znači, istovremeno bi morali igrati pametno (Bennacer i Mišić/Zajc) i držat ritam pod kontrolom, dok s druge strane treba imati i dinamiku da odgovorimo na te fizičke izazove (Ljubičić i Lisica, koji su bili najtanji u Malmou). Trebat će nam i stabilan lijevi bek odzada, a sjetimo se kako je Vinlof izgledao u Maksimiru u prvoj utakmici, s obzirom da je zamijenjen na poluvremenu. A sad se uvelike zaziva jer je Goda i potrošen i u blagom padu forme.

Trener im je Čabraja, on zna igrati protiv velikih i očekujem da našpana ekipu na 200 % jer nas je dobio veliki broj puta (a on i Kovačević su stvarno bili veliko rivalstvo u nižim ligama). U napadu, u momentima kad se postave, kroz sredinu neće ići, tako da bi mogli zaboraviti veliki doprinos Vidovića koji je i u prvoj utakmici (unatoč golu) bio najslabiji jer ritmom ne može odgovoriti njihovoj pokretljivosti. A sad ga se ponovno zaziva. Osobno bih volio vidjeti Varelu s više minuta, ali i Bakrara/Kulea u špici, jer taj Beljin loš govor tijela i tanak doprinos u igri (to opet ide Kovačevića) su lagano krenuli ići na živce, pogotovo u kontekstu tog sramotnog žutog za kojeg ga treba propisno popičkarati.

Ukratko, očekujem te 3-4 rotacije koje nam trenutno zapravo ne trebaju za ovu utakmicu. Odnosno “krive rotacije” . Ako ova ekipa majstora bude preumorna i ne može odraditi takvu tekmu, onda smo uludo bacili novac na njih. A tu opet pričamo o planu i odgovornosti Zvone pa i Kove naposlijetku.

Vidjet ćemo što će biti. Ja bih izveo :

Filipović/Zagorac, Goda, Dominguez, Mckenna, Valinčić, Mišić, Bennacer, Ljubičić, Lisica, Hoxha, Bakrar/ Kule.

Ono što zabrinjava je pomalo i obrambeni narativ koji se sad stvara oko Kovačevića.

Naglašavam da sam mu bio velika brana od kritike, što se jasno vidi iz mojih komentara, ali ovo nije dobro već neko vrijeme. Posebno nije dobro kad se stvori kritična masa s opravdanjem da “nije bio spreman za bunker”. U redu, ali tko treba biti spreman za bilo kakve događaje na terenu? Tko je s ovom momčadi četiri mjeseca, svaki dan i kroz kontinuirani trenažni proces? Ako vidiš da smo prvo poluvrijeme jalovi, promjene radiš u 45-oj. Izvodiš Godu za Vinlofa, uvodiš Vidovića, ostavljaš Belju i u napadu mu pridružiš Bakrara ili Kulea. Čovjek valjda 15-u utakmicu nema muda isprobati zajedno dva napadača u jednom poluvremenu, a sinoć još i lovimo rezultat. Pa Malmo je energičnije od nas ušao u drugo poluvrijeme i imali su onog sjajnog zicera kojeg je Nevistić za divno čudo skinuo.

Ovo nije Kova iz Međimurja, Varaždina i Belupa, ali ni oni nisu ni po čemu rang kluba kakav smo mi i dugoročno ovaj obrazac neće ići. Nemojmo se praviti ludi da ovo klapa.


Kolike se rotacije očekuju protiv Vukovara? Vjerojatno si je prvu postavu rezervirao Bakrar, Varela će isto ući zbog skuhanog gola, Goda zbog ofenzivno slabih partija seli na klupu i sigurno još upada Bennacer. Koga još očekivati. Vidović u zamrzivaču 5-6 tekmi i sinoć s dva poteza odradi više posla od svih koji su bili u prvih 11.

Ono jučer izgledalo je kao besplatno taktičko školovanje koje Kovačević već četvrti ili peti put ove sezone uredno pohađa, a da pritom ništa ne nauči. Iskreno, bilo je jasno da će prijelaz u Dinamo biti izazov, ali očekivalo se da će se čovjek brzo prilagodit jer mu je to u prijašnjim klubovima bila jedna od glavnih vrlina. Ipak, gledano očima trenera laika, ovdje se ne vidi nikakav napredak ni pokušaj da se prilagodi trendovima i kontekstu novog kluba.

Ovo dosta podsjeća na onog Gattusovog Hajduka od lani. Dok rezultat još nekako ide, iako igre nema ni za lijek, uvijek ima taj dio navijača koji su klubu vjerni do bezrezervno i koji će Kovačevića i njegove odluke branit do zadnjeg daha, sve dok se ne pojavi onaj jakirov crno bijeli dim iz Maksimira koji znači smjenu.

Kova je već dobio par ozbiljnih packi u HNL-u, a sad i jučer od Malmöa, koji je realno ekipa slabija od ovogodišnje Rijeke. I dalje ne pokazuje da je išta naučio, dapače, izgleda to sve skupa još gore nego početkom osmog mjeseca.

Ne snalazi se u Dinamu, ne zna iskoristit igrački kadar koji ima, a atmosfera u svlačioni je očito načeta. Previše igrača je izvan ozbiljne rotacije bez ikakvog smisla. Pierre Gabriel je praktički nestao, a Valinčić je očito novi Mišić, igra sve minute, ne izlazi iz terena i vjerojatno će igrat dok ne padne s nogu.

Situacija s Nevistićem dodatno kvari stvar, pogotovo za ostatak ekipe, a najviše za preostala tri golmana koji su de facto otpisani i to se itekako osjeti!

Zapratite reakcije i face igrača s klupe jučer!

Lijepo je ovo sve, ali trebat će ti još ovakvih postova da se iskupiš za Cordobu.
Nisam tad ni bio službeno na Zoni, ali sam čitao naravno temu transferi. Za nekog tko je toliko analitičan kao ti i dosta ulaže u sebe, nepojmljivo mi je da si nasjeo na tu priču s Cordobom i još ga hvalio na temelju neke kvazi analitike.
Zanima me samo od kuda si vukao podatke za njega i zašto ti je bio dobar fit za Dinamo?

Nešto o sljedećoj utakmici (jako važnoj) iz mog kutka.

Osijek je tipična tranzicijska ekipa koja živi od energije i voli otvoren teren. Vole te nekakve run and gun tekme (prva s nama egzaktan primjer), direktni su, pass je okomit prilično kod njih i lako mogu izići kad osvoje loptu. Znam da ćete se svi uhvatiti kako smo prvu utakmicu dobili, ali oni su nas uz Rijeku najviše ugrozili ove godine i po meni nije pametno da s njima uđemo u taj kaos ponovno, jer nam se vrlo lako može dogoditi da nećemo imati trenutak inspiracije kao Stojkovićev gore kad je ušao u igru u drugom poluvremenu. Nadam se da ćemo pokušati držati ritam a to radimo kroz posjed. U prijevodu, Zajc mora igrati ovu tekmu. Može brzo mijenjati strane, s Hoxhom i Lisicom ćemo imati širinu po liniji. Ovo je također idealna utakmica za Perez Vinlofa ispred Gode, jer će nam se bek trebati više pridodavati.

Što se tiče te reakcije po izgubljenoj lopti, nadam se da će Ljubičić odraditi bitnu rolu jer nam je to jedini veznjak koji s trkom bez lopte odrađuje veliki dio posla. Uz asistenciju Miškea i Mihe, naravno.

Oni također nemaju stopere koji su bajni u igri s nogom, tako da to može biti dobar trigger za stisnuti ih u njihovih 16 i natjerati na nekakvu dugu loptu na napadača, gdje smo opet mirni ako nam se Sergi vrati.



Ovo je i Kovi jako, jako važan ispit. Po meni je direktan krivac za taj poraz od Lokomotive i sad ćemo vidjeti kako će reagirati. Sve moje informacije i ljudi koji ga dobro poznaju, tvrde da je itekako rotirao i održavao dobru atmosferu u svakoj svlačionici, još od Međimurja pa dalje. Nema smisla da se boji nečega u Dinamu. Mislim da može iskoristiti ovu situaciju da mu RPG bude svojevrsni “Bišćan i Leko” kod Čačića, gdje je i on sam imao zaleđinu od znamo i koga (sada ju ima i Kova od Bobana).


Dobio si svoju priliku, ajde ju iskoristi majstore. Prošao si doslovno sve po nižim ligama gdje ti se prijeti hladnim oružjem, i izišao kao pobjednik da dođeš na ovaj nivo. Izišao si kao jebeni pobjednik u nizovima i nakon Gorice, možeš to i sada!

Što se tiče apologeta RPG i onih koji ga zazivaju, imam nekoliko riječi i o tome.

Moris mi je od prvog dana bio jedini i pravi izbor za desnog beka. Možda je neiskusan, nema europskih tekmi u nogama, ali ljudi zanemaruju nekoliko važnih stavki o njemu. Bratić mi je u isto vrijeme bio nogometaš Širokog kada i on i pričao mi je o kakvom se gladijatoru radi. Kad je došao tamo, imao je valjda 8-10 kg manje (mišićne mase) nego danas. Dečko je toliko radio na sebi, toliko se odricao, toliko uložio u cijelu tu priču, da danas izgleda kao Adama Traore i pruža ove prezentacije na terenu. Uskoro će biti na Dalićevom popisu (ako osiguramo u ovom ciklusu SP, idu i on a možda i Lija, pouzdano), za njega možemo na ljeto dobiti 8-10 milijuna eura jer već sada može igrati u Bundesligi.

Dakle, u tom periodu 2022-2023 toliko je radio pametno i kontinuirano, od progressive overload- a u teretani, compound vježbi za bazu snage, a uz to plyometric i sprint trening za eksplozivnost. Nije to samo nabijanje mase, iako je evidentno dobio na istoj i izgleda jebeno, nego ciljano povećanje relative strengtha i neuromuskularne efikasnosti (fokusirajte se na to kako sada eksplodira iz mjesta i ima elitnu stabilnost u duelima).

Prešao je s klasičnog “nogometnog trčkaranja” na intervalni trening visokog intenziteta, što se odmah vidi golim okom u njegovom acceleration outputu i kontroli tijela kod promjena smjera

I još kad se doda pravilna prehrana i periodizacija treninga, činjenica da dečko živi nogomet, za rezultat nam je dalo igrača za budućnost hrvatskog nogometa.

E sad, pitanje je želite li i dalje gledati RPG na desnom bočnom? Igrača kojeg se možda i najbolji naš trener u novijoj povijesti odrekao jer nije slavio gol ili jer je nekome od dečkiju u svlačionici rekao da mu crnu kitu ili što je već rekao pa je odjednom ispao iz postave kod Bjelice, ako je opće rekao nije ni bitno. Bitno je da očito nije disao s ostatkom ekipe po Bjelici koji je tada do ozljeda suvereno vladao situacijom.

Razmislite još jednom kad iznosite gluposti na temelju sofascore statistika od prije 2 godine.

Lokomotiva je razočaravajući poraz i za mene ovo postaje kalup kako igramo HNL utakmice u kojima moramo napadati.

Ušli smo sa standardnom i očekivanom idejom posjeda i dominacije kroz centralni prostor, ali s potpuno promašenim veznim redom jer smo imali tri veznjaka koja igraju isključivo s loptom u nogama (ideja da se Ljubičić vertikalno kreće bez lopte može proći samo i samo u Europi kad smo u bloku). Otvaranje igre kriminalno, s dva stopera koja se s nogama jedino mogu penjati u autobus (vjerujem da pošalica s Beljom i stoperima više nije smiješna). Igrali smo toliko predvidljivo, nismo niti malo bili kompaktni kada gubimo posjed (tu je utjecao i energetski pad i idiotska ideja da se krene s deset istih igrača kao prije 3 dana), reagirali smo stihijski i već se neko vrijeme oslanjamo na individualna rješenja (ušlo nam je par eurogolova zadnjih par tekmi i to je nažalost moralo stati). Znači li to da nemamo uigrani mehanizam za ovakve utakmice? Vjerojatno da. Dalje, Mišić i Zajc su igrači koji najviše nose u kreaciji i ako je to znak da moramo igrati s obojicom ovakve utakmice, onda i moramo. Ne zanima me koliko je plaćen Bennacer, kad od tih finjak poteza još nismo dobili ništa konkretno, a kroz Zajca itekako jesmo.

Ono što brine je i taj grč koji osjetim kada gubimo 0-1. Kao da trener ne vjeruje i ne može uvjeriti ekipu u preokret. Opet se vraćamo na onu stihiju i ludilo od maloprije. Stojković i Perez Vinlof su skuhali naš jedini gol i to je bila jedina iole ozbiljna akcija i pokušaj da momčadski napravimo nešto. Obadvojica su morali startati. Brine me i fakt da Moris nema zamjenu a ovo su mu prva iskustva u nekakvom klubu s pritiskom. Rezultate toga vidimo i nažalost proživljavamo trenutno.

Ovaj poraz ide na dušu Kovi, a kažem, postaje i postoji i obrazac takvih utakmica. Ja se nadam da se trgne, frend i bivši radni kolega je u Međimurju igrao kod njega i tvrdi mi da on itekako zna rotirati, pogotovo ako ga rezultat opeče. Koliko vidim, rotirao je i u svim ostalim klubovima i držao dobru atmosferu. Samo da mu se ta tvrdoglavost ne obije o glavu i da ne izgubi povjerenje tih karakternih dečkiju koji ovakve tekme mogu savladati a nisu dobili niti minutu.

Stvarno smo odigrali izuzetno zrelo europsku utakmicu, protiv vjerojatno najkvalitetnijeg suparnika u ovih 8 utakmica (iza Lillea).

Primjetna je bila jasna struktura kad smo u posjedu, s jednim pravilnim rasporedom linija i odličnim balansom između napadačkog rizika i željene sigurnosti u igri. Stoperi su nam kvalitetno otvarali igru kroz pravovremenu progresiju (Domi se zaigrao koji put, Kova tu treba jezikovom juhom odradit svoje za dalje), dok je pivot često spuštanjem između dva stopera stvarao tu superiornost kako bi im razbili i odvojili prednju trojku koja je prilično brza.

Bekovi su držali pravu visinu i geometrijski bili stvarno dobri, bili su i prema naprijed prijetnja dubinom, ali i sužavali kad bi Turci prijetili tranzicijom (pogotovo Goda koji mi je MOTM). Moris se dobro pridodavao koji put isto, ali brine me ta defanzivna i sve veća slabost koju nam otkriva još od Gorice. Iza leđa mu doslovno može ući Boeing.

Ja bi se zadržao na Zajcu. Kakav smo balans s njim dobili u vezi, koja nam je bila najslabiji dio momčadi, nevjerojatno. Veznjak koji utjelovljuje profil modernog “all-round” centralnog igrača, a to smo prizivali valjda pet sezona. Tehnički sofisticiran, sposoban diktirati ritam, tako mekan prvi dodir ima uz to nekakvo permanentno skeniranje situacija koji mu omogućava prilično sigurno primanje lopte pod pritiskom.


Kova mora odraditi svoje za dalje (ne sumnjam jer prijatelji iz Varaždina kažu da zna biti prilično oštar i psovati ako je potrebno), kažem, jer ako se ovakav ritam održi i u nastavku sezona, sasvim je realno očekivati da će prednost u HNL biti kapitalizirana, a u Europi prolaz već nakon 5 kola.