Nama je za Pulu sutradan trebala šok terapija, bilo kakve vrste.

Mišljenja sam da je, nakon poželjnog otkaza Kovačeviću, momčad gore mogao povesti Ivan Kelava. Zadnja dva mjeseca on je radio sav pritisak na suce, animirao, podizao momčad, a iz informacija koje dolaze iz kruga momčadi, omiljen je lik i pravi karakter.

Trebalo nam je to da se barem rastresemo, razdrmamo. Da nam desnu stranu čine Noa i Varela, da razbijemo ovaj stoperski tandem koji je u paru, konačno vidimo i malog Vinlofa, Stojkovića, Bakrara u špici….sad kad odmaramo zbog suspenzije i Mišića. Ta nekakva postava željna dokazivanja koju ne zanima što se zajebalo posljednjih mjesec dana, nego će tražiti svoje mjesto pod suncem.

Ovako očekujem prokušani recept i ganjanje pobjede na mišiće. Impotentnog Godu, predvidljivu negativnu pass - igru veznjaka, impotentnog Belju….

Još kad znam da svaka takva pobjeda znači i produžetak agonije… Trebat će puno strpljenja sutra, to je jedino sigurno.

Ćorluka — Noel

Ovo je dio mašte jednog manjeg dijela forumaša. Ne kažem da nisu u pravu i da ne bi bio dobar, ali mislim da u tom imenu nema osnove. Niti su si on i Predsjednik neki prijatelji niti se kreću u istim krugovima da bi mu naš Predsjednik dao da se uči na Dinamu bez da ga je provjerio negdje, a ovo što sekundira Daliću i nije neki relevantan staž. Mislim da se dosta i zamjerio novim strukturama kada je odbio B ekipu na proljeće.

Navodno je održan sastanak na kojem je navodno bilo spomenuto ime Nikole Šafarića, ali čovjek ne posjeduje UEFA-inu licencu. — znajdatevolimja

Koliko sam ja upućen, Šafarić ima UEFA licencu. Bio je i prijavljen kao trener Varaždina sada kada su igrali Europu na ljeto. Tako da, taj dio o licenci je po meni netočan.

Pojačanja i novi igrači? Pa da još pola godine slušamo vađenja na “uigravanje”, procese, novu momčad.

Ispraviti ovo kako se zna i umije. S pravim trenerom,
eventualno novim jednim desnim krilnim i desnim bekom, ako su već Mikića škartirali. Dovoditi napadača u situaciji kada imamo trojicu a jednog smo platili gotovo 7 milijuna eura? Jel nas netko jebe?

Kaj se ima cekat Nedjelja...momcad moze pobjedit Istru taman da je vodi oružar! — Orc123

To smo tvrdili i za Belupo lani pa je momčad koja je 2 tjedna prije toga razmontirala Qarabag imala taktičko povlačenje u Koprivnici u 82. minuti kako bi spriječilo poraz veći od 4:1!

Bojim se da nije jedini krivac. Mora ići, naravno i neobranjivo. Ali otkriva se sve više limita u ovoj momčadi.

Igor Biščan je bio Predsjednikov izbor i prije Kove i biti će nakon Kove.
Da li će prihvatiti, vidjeti ćemo!

Doduše, očekujem napade i “Kova je pojeo Sancheza” ili optužbe za “skrivanje u mišje rupe” ako nam Hoxha opet izmisli gol s driblingom između trojice i bombom u rašlje, ili se Belji odbije od dvojice stopera pa od koljeno i u gol. — antecacic

Napisao sam ovo prije utakmice s Rijekom. Nažalost ili na sreću, to se i desilo. Ali ono što me veseli je da to nije zamaskiralo naše probleme i nedostatke kojih je puno. Vidim po upisima ovdje da je forumska zajednica uz par iznimaka koji predstavljaju dio moderatora i vojnika kluba, generalno svjesna svih problema u kojima se nalazimo.

Protiv Celte se Kova može vratiti samome sebi i svojim tvorničkim postavkama iz Slavena i Međimurja. Nadam se da će mu to biti zalet za promjenu paradigme u HNL-u jer se mi njega nećemo riješiti budući da je Zvone tvrdoglav i ide glavom kroz zid.

Mi smo, nažalost, trenutno jedna impotentna momčad bez ikakve jasnoće u igri, bez ideje kako probiti suparničku liniju ( nevezano jel u bloku jer to već postaje mit) i bez nekakvih mehanizama koji bi omogućili pravilnu kontrolu posjeda, ako ga već imamo.


Toliko hvaljeni vezni red djeluje potpuno inertno. Igrači nam carine loptu po minutu, primaju je bez orijentacije prema naprijed, rade sve u par svojih kvadrata. Kasne u otpuštanju i predaji i u potpunosti guše tu hvale vrijednu tranziciju. Kapetan nam sada već postaje problem. Najbolje od Mišića smo gledali kad su mu Čačić, Jakirović, a kasnije i Bjelica omogućavali box to box mašinu u vidu Sučića (ranije Ademija), pa bi on pokrio te koridore koje Miške ostavlja kada s loptom otvara igru, te radio sjajnu defanzivu. Sada su uz njega većinom Zajc, Villar i Bennacer, dakle igrači koji su mu identični po svemu, pa zbog toga nam lagano i on postoje problematičan, jer jednostavno ne radi ono što treba raditi. Ljubičićevu ulogu ne razumijem. Bezglavo trčanje koje mu se nameće tijekom svij 90 minuta bez posjeda u nogama, a itekako je jak na lopti, što dokazuju i njegove godine u Bundesligi gdje je igrao na nekoliko poziciji u Kolnu.


Umjesto stvaranja viška, popularnih trokuta ili vertikalnih dodavanja, sve se svodi na sterilni posjed koji završava povratnim pasovima prema stoperima ili bekovima koji ih vraćaju nazad. Ne postoji linijsko kretanje između veznog reda i napada (Stojković, Vidović ili Mudražija to mogu riješiti) ,a kad lopta i krene prema naprijed, napadači je čekaju u noge, umjesto da napadaju prostor. Tako se doslovno svaka akcija usporava i postaje predvidljiva.


Bekovi su pasivni, rijetko ulaze u visoke zone, a kad i krenu, nema sinkronizacije s krilima, pogotovo otkad tu poziciju prinudno popunjava Lisica. Pa i kod prvog gola, kod passa Bennacera, Lasickas nije pravilno držao liniju, katastrofično je previdio let lopte i ostavio Bakrara nečuvanog. Drugi neću ni komentirati. Dakle u HNL- u nismo poštenu akciju izrežirali već mjesecima i znamo u koga se treba uperiti prstom u tom slučaju.

Ne znam do kad ćemo ovako, ne znam što se planira uraditi, ali evidentno ne ide i reakcije valjda očekuju svi. Mislim na reakciju s katova.

Upravo sam u miru pogledao cijelu jučerašnju utakmicu Rijeke i Osijeka.

Iskreno, ovo je bio baš pravi taktički mastermind Sancheza. On je prepoznao da Rijeka nema profil klasičnih, brzih i prodornih krila koji bi mogli održavati širinu i vertikalnost u 4-3-3 ili 4-2-3-1 sustavu. Umjesto forsiranja tranzicijskog nogometa kojeg su do sad gajili i koji im je očito otkrivao manjkavosti u strukturi (tu nema više čvrstih strana niti trke u sredini kao nekad) odlučio se za racionalniji i pragmatičniji pristup, odnosno taj prelazak na sustav s trojicom otraga (3-4-1-2 ) čime je kompenzirao manjak igrača koji su sposobni raditi razliku na bokovima. Ukratko, prepoznao je strukturni problem kadra i sustava, prilagodio ga “materijalu”, a ne obrnuto. Klasičan primjer pragmatike i činjenice da treneri moraju biti kontekstualni.


Sad ja vas pitam, mislite li da Kovačević ima uopće viziju i autoritet za promijeniti nešto što ne ide (tu dolazimo i do problema zvanog “mora 4-3/3”) ?Ima li snagu za prepoznati uopće nekakve manjkavosti, kojih u našoj igri ne nedostaje a nismo ni na pola sezone. Do sada mu je vrhunac ideje bio zamijeniti poziciju za poziciju, odnosno kad jednog ne ide, “uvaljuj” drugog. Ili rotiranje i totalno zanemarivanje protivnika u Vukovaru (najavio sam da očekujem to) i gubitak bilo kakve jače trke i intenziteta s kojom nas je protivnik pojeo.

Doduše, očekujem napade i “Kova je pojeo Sancheza” ili optužbe za “skrivanje u mišje rupe” ako nam Hoxha opet izmisli gol s driblingom između trojice i bombom u rašlje, ili se Belji odbije od dvojice stopera pa od koljeno i u gol.

Ono što želim reći je da Kovačević čovjek s (vjerojatno) posuđenim vremenom koji se opet mora osloniti na jednu nevjerojatnu konverziju kako bi dobio Rijeku koja se podigla. Da me ne bi krivo shvatili, nije ta Rijeka nikakav bauk, ali je čovjek na klupi očito dovoljno zreo da uvidi problem i promijeni tijek lošeg momentuma, a ne da umjesto Menala stavi nekakvog Rukavinu u identičan taktički nered i čudi se kako ne ide niti jednom niti drugom.

A dolaze od uvijek jedno te istih trolova koji su viđali i bijele miševe iz jedne političke sekte u klubu nakon pobjede Zajeca na izborima (pitam se zašto). I kojima je malo d na prošlosezonskom trećem dresu bio odraz antihrvatstva. Modus operandi je isti. Naštancaj što veću glupost možeš, ponavljaj ju toliko puta dok svi slični ne počnu to širit i dok se ne etablira kao činjenica. — Crusades

Sinko, ti da si član HDZ-a zvao bi se Jandroković!

Moram reći otvoreno, nadam se da klub neće postati talac našeg predsjednika u upravljačkom smislu. Ne treba bježati od činjenice da nema kompetentnije osobe za tu funkciju od njega i to mu nitko razuman ne osporava. Istina je i da nam je donio prijeko potrebnu snagu, autoritet i viziju, ali jednako tako ne smijemo zatvarati oči pred time da je riječ o vrlo teškom karakteru, čovjeku s kojim nije jednostavno surađivati i koji zna biti tvrdoglav do mjere tvrdog zida. Zbog takvih stvari je odlazio iz Fife, iz Uefe i iz Milana. Kompromis mu nije bio omiljena riječ, a nije uvijek bio u pravu, i to se treba moći reći bez straha ili uvijanja.

Samo se nadam da taj njegov inat neće sada biti ispoljen na nama i na klubu. I po pitanju trenera, i po pitanju igrača, i po pitanju upliva u svlačionicu koji se sve teže može sakriti. Iskreno, najviše me strah da cijela priča s Kovačevićem ne pukne samo zato da bi predsjednik dokazao svoju odluku i svoj izbor do kraja, pa makar klub platio cijenu. To bi bila najveća šteta od svih.

Brine me i nešto drugo. Kada se spominju neki ozbiljniji, samostalniji i karakterniji treneri, nije baš da čujem da su oduševljeni idejom suradnje s našim predsjednikom. A čini mi se da je njemu draže imati trenera poslušnika, preko kojeg će lakše provoditi svoju viziju, nego trenera koji će s njim raspravljati, suprotstaviti se ili ponuditi drugačiji put. A dugoročno, klubovi ne rastu na poslušnicima, nego na stručnjacima koji imaju kičmu, znanje i karakter da vode.

Zato se nadam da ćemo zadržati ravnotežu. Da će predsjednik ostati glavni, ali ne nepogrešiv. Da ćemo imati trenera koji vodi, a ne provodi tuđe naredbe, i da klub neće postati poligon za inat, nego prostor za pametan, zdrav i uspješan rad.

Od svih upisa koje ovdje čitam, mogu razumjeti različita mišljenja, nezadovoljstvo, pa i nervozu koja se nakupila, ali ono što mi nikako ne ide u glavu jest način na koji se pojedini forumaši sprdaju s Carevićem, Šafarićem ili Čabrajom, a istovremeno brane Kovačevića ili su ga još nedavno dizali u nebesa. Ne znam otkud nekima to samopouzdanje da procjenjuju kako je Kovačević toliko bolji trener od spomenute trojice da bi se njih omalovažavalo. Budimo realni, govorimo o četiri trenera s vrlo sličnim trenerskim referencama prije nego što je Kovačević dobio Dinamovu klupu. Netko je bio bolji igrač, netko jedva da je igrao, ali kao treneri svi imaju zajedničko da su ukupno samo nekoliko sezona radili u HNL-u i da su klubove koje su preuzimali uglavnom dizali, neki više, neki manje, ali dizali.

Naš predsjednik se odlučio kockati baš na Kovačevića. Mogao je jednako tako izabrati Šafarića ili Čabraju, pa da danas raspravljamo o nekom drugom. Izabrao je zbog svojih preferencija, koje se zasad ne pokazuju dobrima. I nema tu ništa sporno, pogriješiti u izboru trenera se događa i većim klubovima i iskusnijim ljudima. Ali onda treba biti pošten pa reći da Kovačević nema nikakvu jaču ili bolju referencu od Šafarića ili Carevića, dapače, mnogi bi rekli da su neki od njih ostavili bolji trag u svojim klubovima. Koliko čujem od ljudi iz Jablanice, on čak nije ni Dinamovac, navijao je za sarajevske klubove u mladosti, što opet nije presudno, ali još jednom pokazuje da ga neki idealiziraju bez osnove.

Na kraju dana, sve to je manje bitno. Mario Kovačević je naš trener i dok god je tako, dužnost navijača je da ga podrže jer inače sami sebi rušimo temelje. Ali nikako ne razumijem potrebu da se vrijeđaju treneri njegovog ranga, koji nisu ništa manje vrijedni, niti manje sposobni, a u nekim segmentima možda i iskusniji. Možemo ne biti zadovoljni Kovačevićevim radom, možemo tražiti promjene ako bude potrebno, ali omalovažavati druge trenere koji su na istoj ili sličnoj razini, to mi nikad neće biti jasno. Možda sam ja već u godinama pa mi takav cinizam nije ni simpatičan ni duhovit, ali volio bih da ostanemo ljudi, pa i kad pričamo o nogometu.

Gledajte, ne treba biti veliki stručnjak da se vidi kako nam se stvari zakompliciravaju i da ovim tempom možemo vrlo brzo prokockati sezonu, ali još nije kasno da se to ispravi ako se postupi odlučno i bez razvlačenja. Trener je predugo vodio onu politiku da pola igrača trenira pa ne igra, pa opet trenira bez minute, i onda ih odjednom ubaci u prvu postavu kao da su jučer nosili ekipu. Tako se gubi ritam, gubi se povjerenje, ljudi otupe, a kada je zbog pritiska javnosti i ozljeda sve okrenuo naglavačke, nastao je još veći nered. To se prelilo i u svlačionicu, gdje se sve jasnije osjeti nezadovoljstvo i ako se tu ne udari crta i ne povede red, uskoro će sve iscuriti van i otići u krivom smjeru.

Uz to se forsira sustav koji očito ne paše ovom kadru. Je li to trenerovo inzistiranje ili nalog odozgo, ne mogu tvrditi, ali gurati igru za koju nemaš odgovarajuće igrače je kao da tjeraš fiću da ide sto osamdeset na autoputu, jednostavno nije za to. I još jedno, a to je možda i najveći problem od svih, imam dojam da trener nema punu kontrolu nad svlačionicom. Ono što smo gledali zadnju utakmicu bilo je toliko mlitavo, bez glave i bez trunke profesionalne odgovornosti da bi čovjek rekao da bi i bez trenera izgledalo slično, ako ne i bolje.

Još nešto, a o tome se premalo govori. Ako ti u svlačionici imaš sedam ili osam stranaca, kakvog smisla ima voditi prvu momčad trener koji ne govori nijedan strani jezik i koji bez prevoditelja ne može obaviti ni običan razgovor. Ponekad ima jednog, ponekad dva prevoditelja uz sebe, jer ni svi stranci ne govore engleski. Pa kako izgleda ta komunikacija kad trener nešto želi reći Dominguezu. Najprije to kaže Bloudeku, obično malo povišenim tonom, a onda Bloudek to prenosi Dominguezu, i dok poruka dođe do igrača, pola se smisla izgubi, a emocija nestane. To više liči na igru pokvarenog telefona nego na ozbiljan rad prve ekipe.

Isto tako, klub se mora jasno oglasiti i reći što je s igračima koji su praktički nestali s radara. Što je s Pierreom Gabrielom, Cordobom, Mudražijom, Soldom, Topićem i ostalima koji su zajedno skupili minuta koliko normalnom igraču treba za lagano istezanje. Jesu li kažnjeni od trenera, jesu li kažnjeni od predsjednika, jesu li ozlijeđeni, jesu li prekriženi. Ako je Valiničić ozlijeđen, zašto onda Mikić i dalje igra za juniore, a Soldo po treningu glumi beka. Previše je upitnika, a premalo odgovora, i to nikad nije dobro.

Mi se svi uzdamo u Bobana i njegovo iskustvo, čovjek je puno toga prošao i znamo da ima oko i osjećaj za nogomet, ali ako je ovaj put promašio i ako se ova vizija pokaže krivom, onda smo u pravoj gabuli, jer B plana nema. Zato je vrijeme da se povuče konkretan potez. Ili će treneru biti vraćen autoritet i alat da vodi ekipu kako treba, ili treba napraviti promjene sada, dok još imamo vremena za ispravak, jer čekanje nas može koštati daleko više nego odlučan rez u pravom trenutku.

Neki dan sam pisao da se pribojavam ove utakmice. Pokazalo se jučer i zašto.

Prvi razlog je Silvio Čabraja. Trener koji u svakom klubu, još od početaka i nižih liga (i tu ima bolji omjer od Kove), držao autoritet, gajio prepoznatljiv i lepršav stil nogometa, spremao momčadi na njihov maksimum i jasnom hijerarhijom unutar nje ostvarivao sve zadane ciljeve. Bez praznih floskula, držanja leđa i ljestvi od strane nekoga, bez PR članaka koji mu pumpaju kredibilitet, stvaraju narativ “simpatičnog čovjeka” (iako nikome nije jasno zašto bi to bilo relevantno u kontekstu trenerskog posla) i pričaju o tome kako je najidealnije rješenje za svaki posao u tom trenutku.

Kod nas se sinoć i pokazao sav Kovačevićev limit. Igrati protiv protivnika koji teži brzom i tranzicijskom nogometu, a u jednom trenutku u vezi imati Vidovića, Villara i Bennacera je živi horor. Pa makar i nekoliko minuta ih imati. Nažalost, Vidović je jučer ostvario sve moje sumnje i dokazao da će nakon Dinama, na kredibilitet iz Njemačke, moći igrati u Austriji sezonu ili dvije, a da mu je nakon toga realnost nekakav Varaždin.

Ako sve saberemo i oduzmemo, Kovačević je generalno dobro pripremio dvije utakmice, Fenerbahče i Hajduk. Tada sam ga hvalio, tvrdio da Zvone Boban stoji iza njega, a sada se toplo i od srca nadam da sam se istinski prevario. Sve to za dobrobit kluba, naravno.

Što se tiče nasljednika, mogli bi nas spasiti luđaci kao Štimac ili nekakav psiho koji je miran do te mjere da ga ne tangira što svekolika javnost misli. A tu vidim Krunu Jurčića. Nažalost, ipak očekujem nekoga iz sustava. Nekoga tko će sprovoditi famozne ideje o 4-3-3 i ostalo i dalje, odnosno Jerka Leku i slične…