I za kraj (ionako je predugo): koja je poanta dovođenja Kastratija i Milića tek na ljeto? Ovo razdoblje do ljeta bi upravo trebalo služiti da se sad dovedu novi igrači i da se uigraju do ljeta. Mi umjesto toga nastavljamo sa ovom starom ekipom bez ijednog novog igrača. Ovo je mlaćenje mrtvog magarca. Petković i još neki eksponiraniji igrači samo čekaju EURO pa da se prodaju, ovi otpisani ko Hajrović ionako samo čekaju ljeto i trenutak kad će im netko iz kluba pokazati vrata, jedini koji su smisleno tu i na koje se može računati i poslije ljeta su onakvi ko Stojanović i Theophile koji će/su produžili ugovore i ostat će u Dinamu. Znakovito, čini mi se da upravo oni i najviše izgaraju na terenu. — Ned Ryerson

ja recimo ovdje ne vidim problem kaj su milić i kastrati ostali u matičnim klubovima.

vjerojatno bi cijenu još više nabili prilikom odštete i dovođenja na zimu.

da su sad u dinamu ne znam koliko bi obojica bili blizu prvog sastava i da samo budu u ekipi da se "bondaju" s suigračima i dobivaju povremene ulaske - radije nek dođu s još utakmica do ljeta u nogama.

s druge strane, proljeće ostaje dobra varijanta guranja hajrovića i sličnih koji se mogu eventualno pokazati na tržištu i drugačije je ako se želiš riješiti igrača koji nema minuta zadnjih mjeseci ili onaj koji je nešto pokazao ili eventualno se vratio u formu.

...a ćaća roberta miškovića je pajdaš od nenada bjelice, još iz juniorskih dana u osijeku :cool:

agent mu je isti lik koji hendla roberta miškovića koji je bio na posudbi u dinamu pola godine, bio za drek i trebalo ga vratit natrag pa je otišao na pripreme u istru,a onda ga osijek pošalje u zrinjski

smrdi, smrdi, užasno smrdi

Samsindin Ouro - '00 godište, Togoanac doveden iz Reutlingena - jednom grijo klupu u B i to je to :strong:

Sensy Abdoul-Kader Kays Ranner-Sacko - '00 godište, stipendija do 1.2021, posudba u Maksimiru, jedini nastup u polusezoni za njihove juniore iako je - senior — Kwedi

evo primjer kako to izgleda u praksi s dovođenjem igračima

Moubandje nije igrao jer je morao Dilaver igrati.

Ima određeni kapital, trenerov miljenik, a s druge strane ovaj se nije usudio 3-5-2 staviti gdje bi beka igrao bek.

ovo je samo primjer lijevog bočnog gore.

dinamo ima preko šezdeset igrača pod nekim vrstom ugovora da su juniorsko godište.

gomilanje i gomilanje igrača zaista nepotrebno i što dovodi jednostavno do zaključka kako se s menadžerima preko klinaca drže čvrste spone za buduće potrebe.

dinamo ima klince pod ugovorom koji ne igraju na posudbama u trećoj ligi...

roko baturina u slovenskom bravu.

i zanimljivo da je trenerov sin u drugoj momčadi filip jovičević na posudbi iz lokomotive. :heart:

kad smo kod transfera...

lijevi bek dinama pokrivaju leovac i moubandje.

očito se ne vjeruje moubandjeu, odnosno silom prilika se forsira dilaver jer je miljenik trenera.

međutuoa, koje su unutarnje rezerve za tu poziciju?

u drugoj ekipi je gogić (23 godine) kojem je druga momčad dinama u drugoj ligi karijerni plafon. osim njega tu je makedonac antovski (19 godina) koji je godinu dana ovdje i nije nešto oduševio da bi se dugoročno moglo očekivati od njega.
sad je doveden srbin daničić iz voždovca. dvadeset godina.


realno niti jedan nema kvalitetu i kapacitet za prismirditi prvoj momčadi dinama,a u drugoj ekipi skupljaju prašinu.

u juniorskoj ekipi pak imaš tri lijeva beka (vukasović, jurišić, radonja) koji su izlazni juniori te su već trebali biti dio dinama 2 kako bi se ustanovilo jesu ili nisu za seniorski nogomet, odnosno kvaliteta za prvi sastav.

ovako šest lijevih bekova imaju ugovore u dinamu osim leovca i moubandjea, a u osijeku lijevog beka igra dilaver koji je u karijeri igrao svakojake pozicije, ali lijevog beka - ne.

vidi li itko smisao u besmislu?

2 milijuna eura za Kastratija odšteta

bez da ikog opravadam jer se zna šta mislim o upravi kluba, al napravili su jednostavno u najpristupačnijem terminu taj dan.

da nisu ništa napravili, debili su.

da su stavili za vrijeme radnog vremena, poludebili su.

jedina varijanta je bila ili 18 sati ili sat,dva kasnije. poslije bi bilo sve besmisleno.

osim nas na forumu, nitko mu ne sapuna dasku tako da ne znam čemu ova priča o kreditima.

da je nekakav problem, već bi olivari ili bevanda pustili dimne signale.

Već je imao takvu ozlijedu ak se ne varam. Valjda nije ista noga

Vijest da je Atiemwen osvanuo na posudbi u Lokomotivi zvuči kao da je Liverpool vratio Keitu u Leipzig ili da Atletico posudi Joaa Felixa u Levante

U nekim drukčijim okolnostima, da ne kažem normalnijim vremenima, vijest da je Iyayi Atiemwen osvanuo na posudbi u Lokomotivi odjeknula bi kao grom iz vedra neba, otprilike kao da Liverpool pošalje Keitu na rundu dodatnog kaljenja natrag u Leipzig ili da Joao Felix završi na tečaju stručnog usavršavanja u Levanteu.

Zagolicala bi vijest ne samo sportske novinare i nigerijske studente u domu na Savi, nego i Caritasove humanitarce, objektivno velikodušna je to gesta, a na kraju možda i MUP-ove financijske forenzičare. Jer, otkad to transferni rekorderi završavaju na posudbama? Kad je nastupilo vrijeme komocije da “kapitalce” teške 3 milijuna eura spuštate u svlačionice kvartovskih klubova, onako nonšalantno, kao da u noćnom izlasku novčanicama od 200 kuna kitite tamburaše? Jesmo li nešto prespavali pa se probudili u zemlji blagostanja ili smo i dalje u Hrvatskoj gdje se klubovi kronično bore s besparicom i žestoko agitiraju za Opatijsku inicijativu?

Vijest o Atiemwenu u Lokomotivi zadržala je pozornost novinara, nigerijskih studenata, humanitaraca i MUP-ovih forenzičara na kakvih pet minuta, kao što ih zadrže vijesti o glamuroznim toaletama oskarovaca na crvenom tepihu ili novoj turneji Grete Thunberg. Ili da se vratimo na nogometni teren, kao što ih zadrže vijesti o transferu Lirima Kastratija iz Lokomotive u Dinamo i o prodaji Frana Karačića s iste adrese u Dinamo, ali i njegova trenutačnog rikverca prema Kajzerici, gdje će još neko vrijeme stjecati iskustvo. Vijest o živahnom prometu između Dinama i Lokomotive godine 2020. nije ništa drugo do rutinska informacija da se gradski promet odvija normalno, bez zastoja i ograničenja.

Ako se tko uopće uzbuđuje nad takvim vijestima, onda to može biti jedino Goran Tomić. Dok uoči utakmice igračima objašnjava taktiku i dijeli instrukcije, trener “lokosa” na ploči kredom zaokruži prezime Kastrati. Cijeli tjedan mladi Kosovar na treninzima leti kao avion i sada ga samo treba ohrabriti da nastavi u istom stilu. Ali kad pogledom potraži poznato lice, u svlačionici nastupi neugodan muk.

“Treneru, Lirim je u Dinamu, zar vam nisu rekli?” prekine tišinu Sammir.

“Ali zato sam ja ovdje”, maše rukama nasmijani Atiemwen, “Iyayi, za prijatelje Beli. Posudba, Dinamo, nisu vas obavijestili?”

Da sam se u životu htio baviti posudbama, glumio bih u Zalagaonici s onim debelim Chumleejem i njegovim još debljim kompićem, pomisli tada u sebi Goran Tomić, ali kao dobro odgojen i pristojan čovjek umjesto da ispali misao u eter, priđe novom igraču, stisne mu desnicu i kaže “dobro došao u Lokomotivu”. Na kraju balade on je samo trener.

Već iks puta našao se Tomić na istom trusnom terenu. Dok u drugom poluvremenu utakmice trči za negativnim rezultatom, sjeti se da bi mu od koristi bio ofenzivni desni bek. “Moharrami, brzo se zagrij, ulaziš za pet minuta”, poviče ne gledajući prema klupi. “Kkhm, kkhm, Gorane”, nakašlje se značajno pomoćnik Edin Mujčin. “Jučer ga povuklo s posudbe, opet je u Dinamu”.

“Treneru, mogu ja?” uskoči na tom mjestu Marko Lešković, umoran od glancanja klupe u Maksimiru, motiviran da se prije povratka u svoj financijski ušuškan nespokoj barem načas prisjeti kakav je to dobar osjećaj, biti nogometaš i imati ulogu na terenu.

Izvjesno razdoblje, tamo nakon Mamićeva bijega u BiH, popularna je bila interpretacija da nogometni braco i seka više nisu u dobrim odnosima, da je Božidar Šikić otkazao poslušnost gazdi i pronašao novog mecenu, ali bolje obaviješteni nikad nisu povjerovali u priču o kraju suradnje. U stvarnosti ljubav cvjeta jednako kao i ljeta 2007. godine kada su dva kluba ozakonila suradnju tako što je Dinamo na školovanje u Lokomotivu poslao Milana Badelja, Ivana Tomečaka, Tomislava Havojića, Sandija Hudorovića i Stjepana Babića. Godinu poslije utabanom stazom nastavili su Mate Maleš, Domagoj Antolić, Tomislav Barbarić, Josip Pivarić i još nekolicina manje poznatih igrača. Nakon toga bujica se nikad više nije zaustavila.

2013. godine odnosi dva kluba ušli su u novu fazu kada je Dinamo od Lokomotive kupio vlastitog igrača Marcela Brozovića i to dvaput. Nije riječ o vicu - premda vuče na onaj u kojem Mujo suočen s dilemom da zaskoči Fatu jednom ili Hasu dvaput, odgovara s: “Fata je Fata, al’ dvaput je dvaput” - nego o kreativnom računovodstvu. Troškovi pogona na Kajzerici, gdje Dinamo s velikim uspjehom obrazuje mlade talente, dotad su toliko narasli da je bez hitnih intervencija postalo neizvedivo održavati roster. Zato je Brozović kroz dva transfera iz Maksimira prema Kajzerici poslao 18 milijuna kuna.

Iste godine Lokomotiva prestaje figurirati samo kao kamenčić u cipelama Dinamovih najvećih suparnika, klub koji pogrdno nazivaju satelitskim, i završava na stolu šefova Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Na optužbe iz redova “Našeg Hajduka” da je posrijedi kartelsko udruživanje AZTN će odgovoriti da u ovom slučaju nije bilo narušavanja uvjeta tržišne utakmice “jer dva kluba nisu dva neovisna poduzetnika, nego Dinamo ima prevladavajući utjecaj nad Lokomotivom”.

Agencija je, drugim riječima, oprala ruke i vratila lopticu natrag u dvorište Hrvatskog nogometnog saveza, pod jurisdikciju njegovih pravilnika o natjecanju i licenciranju te općenito u nadležnost onih koji su zaduženi za provođenje Zakona o sportu. U vremenu Mamićeva svevlašća svaki onaj “razbojnik” koji bi to pitanje možda i gurnuo na dnevni red kao neodgodivu temu, predomislio se znajući da riskira let s vrha Hiltona na asfalt Vukovarske. Tako je otprilike slučaj kartelskog udruživanja stavljen ad acta nakon čega je “bilateralna suradnja” mogla prerasti u odnos kakav ne poznaje niti jedno regularno prvoligaško natjecanje na svijetu i okolici u kojem bratski klubovi ne samo što međusobno kreativno trguju i masovno posuđuju igrače, nego i slijede vrlo jasan manual kad red dođe na utakmice.

Ovaj tekst pišem jutro nakon objave breaking news priče o Uefinoj dvogodišnjoj suspenziji Manchester Cityja iz eurokupova, nakon čega bi mogle uslijediti sankcije FA-ja u obliku oduzimanja bodova, pa čak i osvojenih trofeja. Možda je zaista sve režirala moćna crvena alijansa (Liverpool, Man United, Arsenal), pišu engleski kroničari, ali Man City na kraju ipak biva kažnjen zbog financijskog muljanja, opetovanog muljanja i još malo knjigovodstvenog lažiranja. Sve i da zajedno izađu iz ormara, pa da klub iz Maksimira u imovinskoj kartici napokon prijavi klub s Kajzerice kao svoje stopostotno vlasništvo, nešto mi govori da Dinamo i Lokomotiva ne moraju strahovati od sličnog raspleta...


https://www.jutarnji.hr/nedjeljni/loksa-u-dinamovoj-imovinskoj-kartici/9980362/