Dan je 8. ožujka 2026. Na samom vrhu tablice HNL-a imamo 10 bodova prednosti ispred sljedećeg. Još je 11 tekmi za odigrati. U kupu smo u polufinalu. U Europskoj ligi smo tijesno ispali na samom rubu osmine finala.
Prognozirale su nam gnjide - prije sezone, tijekom jeseni, pa još i pred Božić - raspad, gubitak svega, kolaps iznutra i izvana, neuspjeh. Glasni su bili na asocijalnim mrežama i po medijima. I ovamo se ušuljao poneki od njih. Pljuvali su i pljuju proljećarske zaokrete i Zvonin angažman, ismijavali su i ismijavaju klub, nisu svojom balegom štedjeli nit štede ni dva predsjednika, najveće legende modernog Dinama. Uspjeli su ti likovi zabrinuti dosta s pravom nesigurnih simpatizera kluba, a dali su i previše štofa dobronamjernim kritičarima s tribine.
Ipak, mislim da se najkasnije danas može i mora reći: Sa svojim prognozama niste pogodili, a uvrede ste bacali u vjetar.
Iako su nam momčad i trenerski stožer još prije nekih par mjeseci složeni doslovno iz epruvete, naučili smo od puzanja trčati, od hranjenja kašicom jesti tvrde kobase, od slovkanja slagati kompleksne rečenice - sve u hodu. U nekim smo stvarima preskočili koju stepenicu, u drugim nam stvarima još treba koja faza da to izgleda moćno i ujutro i navečer. Ali na putu smo i na tom svom putu napredujemo. I fućkamo na činjenice što nam trener ima smiješne poštapalice, a predsjednik ne zna obući prave hlače uz sako.
Možda se ponekad glasno izjadamo, iskenjamo, sami sebe popljujemo i u sebe posumnjamo. Ali ne posustajemo niti se predajemo.
I zato ću danas sretan patetično otipkati:
Bravo proljećari na izvršnim položajima!
Svaka čast, Zvone, hvala ti.
Samo tako dalje.
Živjeli Dinamo i majka Hrvatska!
