Dinamo Zagreb 2025./2026. - O svemu pomalo Nakon skoro sad već evo 2 pune kalendarske godine kalvarije, ako neki poučak možemo izvući to je da očito bez pič*aranja, urlikanja, opće mobilizacije, paljenja svih alarma i kolektivnog tilta nema onog Dinama kakav bi htjeli, bar ne u domaćem prvenstvu. Jer ako itko misli da je ovdje problem "samo" Mario Kovačević grdo se vara jer igrači su drugi pa i trener je drugi, pa i uprava je druga (ak ćemo skroz u krajnost), ali danas smo opet odigrali "onu" utakmicu protiv Gorice, Lokomotive, Slavena, Istre...
Proglašenje ratnog stanja u i oko kluba. Totalno nebitno u kojem narativu...hoće li to biti Sami protiv svih, borba za pošteni Nogomet, Mordor vs Gondor...Bogu dragom svejedno. Proglašenje ratnog stanja, drama na n-tu potenciju (otprilike kao ovaj post) i pjena u kutu usana svaki puta kada se izlazi na teren.
Igrač poput Nike Galešića očito ne kuži da ima jednu veeliku komparativnu prednost ispred protivnika, a to je da ako ga Robin Gonzalez potrga frajer će provesti 3 mjeseca je*avajući sponzoruše i zaje*avajući se u životu. S druge strane ako Galešić potrga Gonzaleza, isti će vrlo vjerojatno provesti iduća 3 mjeseca dostavljajući Glovo na relaciji Kvatrić-Radnička u vrijeme gableca jer inače neće imati kaj za jesti. I kad stvari postaviš tako u glavi i daš protivniku do znanja da je tomu tako vidjet ćemo hoće li te zaje*avati na terenu lik od metar i šumska jagoda i kako će ulaziti u duele.
Meni uz sav taj bezobrazluk i prljavštinu protivnika i sudaca sad iskreno već ozbiljno počinje smetati činjenica da naši to sve trpe kao mulci i samo leže, stišću zube ili mašu rukama tražeći pravdu.