Plejića treba šta je više na televiziju. Kako bi rekao Sun Tzu u svojoj knjizi, ne ometaj protivnika dok radi greške. Tako da, Plejića konstantno na TV, neka se mršti, izgleda opasno, u rukavicama ili bez njih vrijeđa sugovornike, pa neka se i moja baba Anđa upozna s njegovim likom i djelom i kada sljedeći put čuje njegovo ime i prezime da zna s kakvom spodobom ima posla. Ili ne daj bože, vidi njegovo ime u nekom žiriju koji odlučuje šta s javnim novcem. A ne da, kao do sada, za većinu bude neki anonimni arhitekt, dok u isto vrijeme kreira lice naših gradova/države pritom se primarno vodeći svojim nekim osobnim pretencioznim kriterijima, a ne kriterijima onih za koje se stvari grade. Mrš. Rijetko antipatična njuška.

Zar nije rekao onaj tovar iz žirija danas odraditi neku presicu? Đe je zapelo? Klasično tovarsko ustajanje u pet popodne ili nema više riječi u rječniku s kojima bi nahajpao ono sranje od stadiona?

Nije dvosmisleno, upravo suprotno od toga. Boban ne kaže kako je on pogriješio jer po njemu, ovo je najbolje rješenje za Dinamo. Ali to šta on misli da je to najbolje rješenje za Dinamo, to ne znači da većina misli i on to poštuje, priznaje i uzima u obzir.

Ono što je neupitna istina jest da velika većina vas, Dinamovih navijača, smatra da to nije dobra odluka ni pravo rješenje za naš klub. To mislite s istim nadama i vjerom u najbolju budućnost Dinama, ništa manje ni više od mene.

Znači koliko god on vjeruje da je VG13 najbolje rješenje, tako i mi vjerujemo da je pogrešno. I to šta on duboko vjeruje u to rješenje, ne može ignorirati to da većina duboko misli da nije.

On upravo govori i radi šta pravi predsjednik i treba. Govori da je on čiste savjesti izabrao ovo rješenje, i dalje misli da je to najbolje rješenje, ali ne može ignorirati većinu koju predstavlja. Pa šta ti misliš da je Boban birao VG13, a da nije vjerovao da je najbolje rješenje? Iz nekog hira, iz neke zajebancije? Pa on stvarno vjeruje kako su ta dva lika predstavila najbolji rad i da je to najbolje za Dinamo. I kao čovjek i muškarac drži se svog mišljenja lišen populizma, ali u istom trenutku, kao predsjednik i predstavnik ne može ignorirati stav i mišljenje većine.

Zašto bi on mijenjao svoje mišljenje? Nebitno totalno. Čak štaviše, da ga promijeni, samo bi pokazao kako je to mišljenje doneseno iz tko zna kojih pobuda, a uvjeren sam da nije. Znam da nije. Ljudi, skoncetrirajte se.

Zašto bi se kontrirao? Znaš li ti čitati?

On iskreno vjeruje kako je ta ideja VG13 najbolja za Dinamo, mi vjerujemo kako nije. Ali iako on vjeruje da je to rješenje najbolje, ne može a ne uzeti u obzir mišljenje većine navijača.

Ljudi, čitajte s razumijevanjem.

To je sve šta sam htio i znao da ću čuti. Svaka čast predsjedniče.

Sada slušam intervju Barića koji je rekao kako je raspis natječaja bio izrazito detaljan u vidu onoga šta se traži. I da pobjednički rad prati možda 30 posto preporuka i šta se želi. Rekao je i kako je preporuka u natječaju zatvoren stadion radi komfora i akustike. I kako je moguće da onda pobijedi rad koji prati 30 posto zadanih parametara iz natječaja i još bude otvoren na četiri strane?

Postavljam si onda pitanje, zar su onda oni koji su radili na svojim projektima i držali se preporuka ludi? Postaviš neke uvjete i preporuke, a onda ti pobijedi rad koji zadovolji možda 30 posto tih uvjeta? Ne znam. Ne razumijem. Stvarno.

edit: Evo intervjua https://www.youtube.com/watch?v=9Z59bBas0K8

S tim da meni nije jasno niti dio "ako se politika uplete" kao da sada politika nije upletena. Pa republika Hrvatska i Grad Zagreb financiraju stadion i u njihovom vlasništvu će biti stadion. To je njihova imovina i oni mogu raspisati još osamsto natječaja i ne odabrati niti jedno rješenje. I Boban može dubiti na glavi i nakon 801. natječaja i mi zajedno s njim. Politika ne da je upletena, nego ono.

Ne znam. Ne bih bio toliko ekstreman, barem ja. Ali ja nisam BBB, samo navijač Dinama, pa iako svaki atom mog tijela odbacuje stadion ovakav kakav su nam prikazali, ja osobno i dalje Bobanu dajem potpunu podršku u njegovoj ulozi predsjednika i sportskog djelatnika. Mislim da je najbolji čovjek za taj posao, ali se ne slažemo oko stadiona. Da, veliko neslaganje, ali isto tako je pitanje koliko on, a samim time klub čija je on ekstenzija, utjecaja na sve ovo? Pogotovo sada kada je natječaj gotov.

Ne vidim u niti jednom paralelnom svemiru da Boban neće staviti prst na bilo navijača tijekom javne tribine. Isto tako, shvaćam možda njegovu viziju i da on doista misli kako je ovo rješenje najbolje iz tog i tog razloga. Isto tako, rekao je da ovo nije finalno, biti će dorada. Treba i malo stati na loptu, možda nešto i naučiti nakon javne tribine s nadom kako se ovaj stadion, na ovako prezentiran način, neće graditi.

Nakon šta se grupa oglasila nekako sam mirniji. Ne zato jer to automatski znači kako će se natječaj poništiti ili da se ovaj stadion neće graditi, ali sada svi involvirani od "struke", financijera, pa i kluba znaju kako se skoro svi navijači osjećaju. A osjećaju se prevareno. Ne vidim koju drugu riječ upotrijebiti kada se mjesecima priča o stadionu spojenih tribina, a pobjednički rad bude maksimirski mauzolej kao nekakav relikt svega onoga šta većina navijača ne želi i od čega se želi pobjeći glavom bez obzira.

Nisam sumnjao kako će se grupa oglasiti i neće podržati ovaj prijedlog jer, baš kao šta su i napisali, pobjednički rad ne ispunjava neka primarna načela koja su jasno iskomunicirana i klubu, a onda valjda i od strane kluba prema finacijerima i tkz. struci. Gdje je tu nastao krivi spoj - ne znam, ali uz grupu kao oporbu ovom stadionu, ta ista oporba prestaje biti galamljenje frustriranih likova, te postaje koherentan i kompaktan glas dinamovog puka.

A ako oni i dalje nakon toga odluče biti gluhi na taj glas i ne odazvati mu se onda dobro, ali... To nikada nije bila pametna ideja nikome nikada.

Da se razumijemo. Glasao sam za Bobana, 99 posto ću glasati i na sljedećim izborima. Mislim da je kao sportski djelatnik najbolje rješenje zbog kombinacija stvari i sretan sam šta ga imamo.

Ali vezano sada za stadion, stari, koliko god Dinamo bio prosjak na cesti koji ispruženih ruku gleda hoće li mu Vlada i Grad kao prolaznici tutnuti nešto u ruke, opet i to šta se tutne u ruke je to šta će prosjak iskoristiti/koristiti i valjda ga se pita nešto. Tko će puniti taj stadion, tko će ga konzumirati, radi koga i čega će biti isplativ i održavati se, a ne biti rupa bez dna? Radi arhitekata koji se dive mirisima svojih prdeža ili nas?

Boban ako dođe na javnu tribinu i kaže – ljudi, Vlada i Grad su rekli kako mi ne možemo dobiti više od 205 milijuna eura, nije realistično, ovaj rad je bio u financijskim okvirima, ostali radovi su probijali budžet(pa neka su i za jedan euro probili), možemo dobiti ovo ili nešto slično ovome, ja prvi neću više ništa reći. Ali ako se krene s nekim apstraktnim vrijednostima, bestežinskim futurističkim, a u isto vrijeme arhaičnim tribinama, super intezivnoj blještavoj prštećoj arhitektonskoj ultra najboljoj kombinaciji toga šta Dinamu treba – e onda gonite se u kurac. Nemoguće, ali nemoguće da ne postoji barem 2-3 rada koji zadovoljavaju financijske gabarite, a imaju sve ono šta nam je obećano, a pod broj jedan spojene tribine. A ne da pobijedi valjda jedini rad koji nema spojene tribine.

Da li je bolje išta, nego ništa – jeste. Ali ovo nije najbolje, nije ono šta nam je obećano kroz riječi Naukovića i šta je bio san većine koja voli Dinamo. Nije. I nemojmo se praviti da je. Onako kako ja vidim, ovo nije iskključivo Bobanova krivica jer je 1/9, ali snažno, snažno se opirem ovoj jednoglasnoj odluci u koju upada i predsjednik mog kluba kojeg sam ja birao i šokiran sam da on koji zna koliko smo patili i htjeli novi stadion i željeli da bude sve suprotno od onoga šta imamo sada, on izabere isti takav samo s krovom. Da, jer on ga je isto izabrao. Jednoglasna odluka je donešena. Šokiran sam. I to ne mijenja da je i dalje moj predsjednik, da je i dalje moj izbor za predsjednika i u budućnosti. Ali da mi izaberemo ovakav stadion kao omaž 50tim i 60tim godinama dok vapimo za modernim zdanjem jer nešto šta se mora adresirati. Šta da radimo bogte mazo? Kataklizma. I onda kao, pa dobro, hoćete li ovo ili ništa. Daj ljudi, pa nije da ti EU iz svojih fondova gradi štalu, nego se praktično iz naših džepova gradi stadion koji ćemo mi koristiti i koji ćemo mi puniti i koji će biti profitabilan samo ako mi to tako napravimo i želimo. Ja imam osjećaj kao da sam u epizodi Zone Sumraka. Čekam da me netko probudi, ali izgleda kako ništa od toga.

I na kraju dana, i da se ovo izgradi, mi ćemo opet ići tamo. Išli smo i na Maksimir. Ali da smo ovdje propustili priliku izvući najbolje – jesmo. Nemojmo se služiti novojezikom kao onaj tovar u prezentaciji kako bi prezali o toga da ogolimo šta je ovo, a ovo je sranje zapakirano u najblještavije riječi kako bi bilo samo malo manje sranje. A svi imamo oči.

Nije, ali se isto tako govorilo kako će se opipati bilo kluba jer će ipak klub biti primarni korisnik stadiona. Znači ako gradiš nešto, onda gradiš makar u nekim smjernicama koje ti daju oni koji će to najviše koristiti. I ako je klub tražio mauzolej Maksimiru, a ne stadion, te se žiri fokusirao na to i između toga izabrao pobjednički rad, onda neka sve ide u PM. A ako je struka izabrala rad na svoju ruku, ignorirajući upute/smjernice glavnog korisnika toga šta se gradi, onda neka sve ide u šest PM jer onda su oni sami sebi dostatni i kao da sebi ugrađuju bazen u svoju prčiju, a ne grade ono šta ćemo mi koristiti i šta će se platiti našim novcima. Daj nemojte nas jebat.

I samo da nadodam kako ćemo mi imati stadion koji će dočekati 22. stoljeće, a i dalje ćemo biti izloženi kiši i vjetru. U 22. stoljeću. Dobro, možda ne mi, ali naši potomci. Ljudi će valjda izmisliti onaj warp pogon iz Star Treka, ali će navijačima Dinama vjetar i dalje rasštimavat bubrege i kosti, a kiša šamarati obraze. A tamo neki će odlaziti na Jupiter, ali ne razumiju oni tradiciju.

Mislio sam kako ću nakon prospavane noći biti mirniji, staloženiji, možda i ravnodušniji... Ali još uvijek ne mogu doći sebi. Mi ćemo u 2030. graditi spomenik, a ne stadion. Zar su ti arhitekti i „struka” toliko pretenciozni, toliko samoljubivi i egoistični i žele sagraditi betonsku odu starom stadionu, istom onom kojeg želimo desetljećima srušiti i sagraditi stadion dostojan čovjeka i onda oni odluče srušiti ga i sagraditi isti samo s krovom? I u tom procesu nam šumom riječi, rečenica, epiteta i ostalih stilskih figura reći da je ovo vrh, dok u istom trenutku, pomalo između redova, ali i dalje niti malo latentno poručiti kako smo mi teški plebs koji ne razumije ništa?

Više mi je dosta arhitektonskih izdrkavanja. Dosta mi je „umjetničkih duša”. Ako gradiš neku turističku atrakciju koja će imati funkciju da je se samo gleda, a ne koristi, gradi brate šta hoćeš. Gradi zgradu koja izgleda kao Picassova slika, gradi teški betonski kubizam. Ali, ako gradiš nešto šta će ljudi koristiti na tjednoj bazi, onda gradi pri tome gledajući funkcionalnost i komfor na prvom, drugom i trećem mjestu. Nakon toga detalji mogu biti arhitektonska izdrkavanja, posljednji umjetnički i modni krik i ostale, kako bi oni rekli, apstraktne vratolomije.

Ja nemam pojma kako smo došli do ovoga? Od samog početka se priča o „stadionu sa spojenim tribinama”, o tome sanjali, pri toj mišlju nazdravljali, s tom mišlju se budili. I onda pobijedi valjda jedini rad koji ima stadion s odvojenim tribinama? Da li je ovo neka skrivena kamera? Da li je ovo ružan san? Hoće li me netko probuditi iz ove noćne more?

Shvaćam kako je Boban 1/9. Shvaćam kako Dinamo ovaj stadion dobija kao poklon. Ali isto tako shvaćam kako ćemo ovo mi platiti. Neće sigurno platiti polovica onih debila u žiriju koji niti žive u Hrvatskoj, niti plaćaju porez u ovoj državi. I oni odlučuju šta će se graditi i na šta ćemo mi dati svoje novce. Niti žive tu, niti će odgledati jednu utakmicu na tom stadionu, a da ne pričamo gdje će biti za 50 godina kada našoj djeci ostane ova ružna, arhaična betonska naslaga koja više izgleda kao stadionski mauzeolej nego funkcionalni moderni stadion vrijedan ljudi.

I kao šlag na kraju svega ovoga, upravo jedan od tih koji niti žive u Hrvatskoj, niti su nogometno relevantni, niti navijački relevantni, bude u žiriju, a u istom trenutku radi na istom sveučilištu kao jedan od prvonagrađenih arhitekata. Iako Dinamo kao klub ovdje nema toliku riječ jer je ovo financirano od strane Hrvatske i Zagreba i Dinamo je samo ispružio ruke kao prosjak i čeka milostinju, ja sam mislio da su ovakve stvari iza nas. Ovo je, svidjelo se to nama ili ne – skandalozno. Ovo je veliki, ogroman skandal. I ovo pričam kao čovjek koji ne želi Bobanovu smjenu. Da li je bahat u izjavama? Je. Da li je tvrodglav? Je. Da li mi opasno skače po nervima jer imam osjećaj da me pravi glupanom i seljačićem koji ništa ne razumije i ne vidi? Je. Ali i dalje ga želim za predsjednika kluba jer svi oni koji zazivaju njegovu glavu, pazite šta će se dogoditi kada on ode. I nakon svega ovoga šta sam rekao, ovo je skandalozno da član žirija i nagrađeni rad imaju urede jedan do drugoga na sveučilištu, a i jedan od onih koji su radili na prvonagrađenom projektu su povezani kroz istu obrazovnu ustanovu na kojoj rade/predavaju.

Ako smo mi kao klub tražili omaž Maksimiru – skandal i lagali su nas
Ako je politika tražila omaž Maksimiru – skandal, ali „politika ga i gradi”
Ako je struka bila jedina involvirana u riješenja – skandal, tko su oni i kada će oni na taj stadion koji će ostati sljedećih 100 godina tu. Stadion mora biti stadion, a ne da mu je primarna svrha biti spomenik nečemu ili nekome.

Još uvijek ne mogu doći sebi da ćemo mi graditi ovu betonsku kocku u 2030. godini. Da ćemo i dalje biti izloženi prirodnim elementima. Da ćemo i dalje imati neakustičan stadion. Da ćemo i dalje biti na Maksimiru s krovom i bliže terenu. I da je to najbolje šta možemo dobiti? Neprihvatljiv. Okreni, obrni, stavi gore, stavi dolje, okreni kako god hoćeš – ovo je neprihvatljivo, a ono s pobjedničkim radom i članom žirija je pak skandalozno.

Kako me ovo iznimno ljuti, "ovakav stadion nema nitko", "dašak starog u futurističkoj verziji", "gotovo bestežinski tribine iz kojih pršti apstraktnost".

Zamisli ti sada gradiš vrtić ili školu ili vatrogasni dom i skupe se tako sedam-osam pretencioznih arhitekata i drkaju na nešto ne misleći uopće na funkcionalnost ili da im funkcionalnost nije prioritet. Joj, pusti sada ploču za učenike, daj dodaj ovdje na krovu ovaj brutalni dizajn kao omaž nekom kurcu iz 19 stoljeća. Nemoj ugraditi WC-e, ali daj ovdje stavi prstohvat brutalnog realizma jer to nema niti jedan vrtić na svijetu. Ne želimo da naša škola izgleda kao svaka druga škola. Želimo da udara propuh sa svih strana jer to nema nitko. Daj ovaj vatrogasni dom sagradi od čelika sve da bude monumentalno, ali makni krevete za vatrogasce, drvo se ne uklapa s čelikom.

Pa majku mu ljubim. Kako smo došli do ovoga?

Ja se samo nadam, duboko nadam da je ovo samo neka ideja. Kao prva ruka i da će se moći zatvoriti tribine, barem to.

Ovo je arhitektura, potpuno ogoljena, bez suvišne geste. Reducirana na esencijalno. Svojevrsno suprematističko gnijezdo. Prema nogometnom terenu, tribine se povezuju u jedinstvenu, kompaktnu, superintezivnu i akustičnu arenu. Prema Zagrebu, rascijepi pretvaraju stadion u propusnu arhitekturu koja pripada gradu. Iskustvo stadiona je dvojako. Iznutra, koncentrirana, pršteča energija, a izvana apstraktna arhitektonska pojava. Stadion će biti ikoničan, prepoznatljiv i jedinstven, a u isto vrijeme šta je ekstremno zanimljivo je i eho naše vlastite tradicije, vlastitog DNA, našeg vlastitog identiteta i referira se snažno na stadion Maksimir čije ideje transponira u budućnost.
Elementaran projekt, reduciran samo na bitne elemente. Maksimalno kompaktan, minimalnog otiska, maksimalnog spektakla. Jedan kontinuirani park-šuma s vrlo apstraktnim elementima koji su pozicionirano na strateškim pozicijima. S južne strane vidite novi veliki hub transferi koji povezuje autobusni promet, želježnički promet, veliku podzemnu garažu. I taj krov podzemne garaže postaje mjesto okupljanja, jedan ceremonijalan ulaz prema glavnom spektaklu, prema stadionu. S druge strane predlaže multifunkcionalni sklop dvoranskih sportova. Rukometnog centra, košarkaškog i futsal centra. Jako kompaktna zgrada kako bi ostvario maksimalan park.
U konačnici taj spektakularan stadion, koji je ekstremno jednostavan, potpuno apstraktan, enigmatičan koji ima tu dvojakost između... Ove kompaktne dvorane koja je super efikasna. I u konačnici taj stadion koji je kao neki svojevrsni transformer, enigmatična jedna struktura koja ima gotovo bestežinski karakter. Levitiraju plohe, potpuno apstraktne u prostoru, a stvorena je jedna usijana situacija na terenu. Svi su došli do rubova terena, gledatelji... Znači, potpuno, potpuno... Presjek je iskontroliran, nafriziran, kako bi garantirao jedan, taj, superintezivni očekivani spektakl.
S druge strane, pojavljuje se kao jedan potpuno logičan kontinuitet parka prirode, cvrkuta ptica. Znači, ima tu jednu bipolarnu temu koja je strašno interesentna, uzbudljiva i on garantira taj očekivani spektakl i tu dvojnost od riješava na jedan nevjerojatan način. Nevjerojatna otvorenost i senzibilitet prema našoj tradiciji, našim kultnim arhitektonskim ostvarenjima i da je jedan strani ured prepoznao najvažnije elemente, taj jedan naš beskompromisni arhitektonski jezik koji je strašno intezivnih poruka, intezivne snage, transponira u jednu futurističku, ambicioznu, potpuno novu ikoničnu, jedinstvenu, prepoznatljivu strukturu.

Šta je lik u Stone Island majici nadrobio. Tip kao da je onaj koji slaže manifeste i proglase u knjizi 1984 služeći se praktično „novogovorom” s kojim gladnom čovjeku želi objasniti kako nikad nije bio više sit. Ili kao kada ti poznanica želi namjestiti svoju ružnu frendicu i na pitanje o tome kako izgleda ona ti odgovara sljedeće:

Pa, lice joj je apstraktno, ali jedinstveno, donekle ikonično. U svakom slučaju, niti to nikada vidio. Tijelo joj je megalomanski, ali u isto vrijeme decentno, suprematističkih karakteristika. Osobnost joj je dvojaka, pomalo bipolarnih tema, ali beskompromisno u neskrivanju svog prštećeg karaktera koje garantira spektakl. Intezivnih je karakteristika, ali fitirističkih feminističkih pogleda koje transponira u jednu konzervativniju dušu. Noge su joj rustikalne, pune šarma, arhaičnih vena koje krase njene noge. Pomalo je otvorenog karaktera s drugim muškarcima, otvorenih pogleda, ali ujedno i zatvorenih kada je riječ o plaćanju režija i čišćenja stana koje smatra nekompaktnim odnosom u muško-ženskim vezama koje rado dijeli kroz intezivne poruke, intezivne snage kroz ambicioznu i suprematističku vokalnu snagu. Kada je s drugim, potpuno je ogoljena, bez suvišne geste, dok je s tobom kompaktna, ali esencijalna. U jednu ruku eho tvojih bivših cura, na jedan način ceremonijalno bi bilo vaše povezivanje u jednu cijelnu. Pa makar na trenutak.

Za ovo gore šta je nadrobio onaj tovar. To je jedan čaj od šamarelice jer je kroz tu šumu riječi pokušao učiniti da ne vidimo drvo. Pa zar ti stvarno misliš da ćeš kroz pojmove kao „apstraktno”, „super intezivno”, „ikonično” i ostalu salatu riječi moći sakriti da rušite Maksmiri i gradite novi samo s krovom? Pa u PM.