Od straha kako se nikada nećemo maknuti s nove Kranjče, došao sam do toga kako me sada strah da ćemo se morati seliti iz nje. Strašno.

Solidno razočaranje stadionom. Nisam mislio da će to biti moguće. Mislio sam si, pa šta god bude, biti će tribine uz teren, imati ćemo krov, normalne WC-e, popiti ćeš koje pivo i osjećati ćeš se kao da si došao na stadion. I sve to ćemo i imati i s ovim stadionom, ali gorčina u ustima ostaje. Nisam mislio kako ću biti ovako razočaran.

Ovo je praktički Maksimir s krovom i tribinama uz teren. Srušiti će Maksimir i sagraditi novi.

Da li netko vidi šta ja ne vidim? Da li je moguće kako svi ljudi s kojima pričam izražavaju nezadovoljstvo.. Da od 200 upisa ovdje imamo 198 izrazito negativna i dva u stilu "daj šta daš". I da smo svi mi ludi, a žiri izvan pameti od sreće i zadovoljstva?

Čim je onaj tovar krenuo pričati i koristiti riječi kao "apstrakna tribina", "bipolarna tema", "konceptualno nenadmašan" i tko zna kakve sve ne stilske figure, metafore, alegorije i usporedbe je iskoristio kao da je u epizodi Black Mirrora, intuicija mi je govorila kako nas čeka teško sranje. Kao da ti dijete dođe kući s jedinicom i naširoko i naokolo krene objašnjavat kako je ono dobro dijete, kupi smeće, ide u trgovinu, ode kod babe. Ej, reci mi da si pao polugodište, ne okolišaj i ne seri. Tako i ovaj blitvar. Ne seri. Ne pokušavaj apstraktnim pojmovima i riječima zamaskirati sranje jer će ono i dalje ostati sranje bez obzira na jezičnu salatu koju nam serviraš.

Ne znam. Možda sutra bude izgledalo bolje. Ne znam kako, ali možda. Ali sada sam baš duboko razočaran, a nisam mislio da će to biti moguće.

Bipolarna tema hahah

Ovaj će počet pričati o Ercegu i krađama. Samo je pitanje trenutka.

Ova privatizirala mikrofon kao Hoxha loptu.

Ako netko ima dvije za sjever dolje, šibnite poruku...

To ti je netko tko gleda uživo javio rezultat ili? Ima negdje se pratiti kada padne gol?

Da li postoji šansa da ga ponovno vidimo u majici uvijek kontra Splita?

Ma šta zna komisija, kaže Garcia da su teško pokradeni. I još izjavljuje kako on može u nedjelju pripremiti utakmicu najbolje šta zna, ali džaba kada na neke druge stvari ne može utjecati. Lagani pritisak na nedjeljne arbitre odmah 5 minuta nakon šta su teško pokrali Rijeku. Kakav ljigo i gad s opankom umjesto obraza.

Meni je nevjerojatno da si jedan trener, u ovom slučaju Garcia, može dopustiti onakvu izjavu poslije utakmice. I to utakmice u kojoj si u prvih 20ak minuta trebao biti na terenu s 9 igrača. Rebić čisti crveni ili dva žuta, svejedno. Raci posljednji igrač koji grčko-rimskim stilom zaustavlja onog brzonogog crnca koji bi se sam sjurio na Silića. I nakon toga, nakon šta si u prvih 20 minuta trebao biti s dva igrača manje, ti govoriš kako vas je netko pokrao. Da li to bila Rijeka, da li to bio Tovarić - nebitno. Kakav džon obraz, sramotno. Baš degutantno. Bljak.

Mi ipak moramo znati da su desetljeća sustavnog uništavanja Dinamovštine dovele do toga da su generacije djece šta rođena, šta odrasla bez ikakvog osjećaja pripadnosti klubu. Godine i godine u kojima je Dinamo imao po 2-3 tisuće gledatelja u prosjeku na tribinama. Generacije onih koji nisu osjetili kako je to doći prvi put na tribinu s tatom, starijim bratom, ujakom ili prijateljima i instantno se zaljubiti i dolaziti opet i opet. Tate, brata, ujaka ili prijatelja na tribini nije bilo iz znanih razloga. Trebati će nešto vremena da se to vrati, da nove generacije odrastu uz ovaj Dinamo, da se nove generacije zaljube u klub pod utjecajem roditelja, braće, ujaka, kumova, kvartovskih prijatelja. To je proces i kao i svakom procesu - treba vremena da da plodove.

S vremenskim odmakom, sve će to sjesti na mjesto. Mi zapravo niti ne znamo kako je to imati klub na kojeg si sto posto ponosan ili s kojim nisi u nekoj svađi, borbi, buntu i bojkotu. Ništa ne ide preko noći, a kada na sve to dočekamo novi stadion, uz svu ovu sinergiju navijača i kluba,eksponencionalno će sve rasti.

Upravo iz tog razloga su bitni i oni koji dođu samo na Milan jer će oni doći sa svojom djecom ili odvesti i od prijatelja djecu i ta će se djeca zaljubiti u huk s tribina, kao šta sm se i mi zaljubili i ti će puniti tribine, te nove generacije djece odrasle na Dinamu kakvog smo mi sanjali. I zato dajte šta više njih protiv Milana, Genka, šta više bilo koju utakmicu.

Prije bojkota, dok sam obilazio gostovanja, bila je popularna ona "tko nije s nama, kurva mu je mama". I dok sam bio tinejdžer i nešto malo stariji, bio sam ekstremnog stava. Kasnije sam shvatio da nije istina da je bolje 200 pravih nego 2000 indijanaca. Daj ti meni i 200 pravih i još 1000 indijanaca koji će postati na ovaj ili onaj način pravi, čija će djeca biti "pravi". I onda je došla ta borba protiv Mamića i umjesto da smo imali brojku, mi smo imali i dalje tih 200 "pravih" koji, realno gledano, nisu mogli ništa protiv aždaje.

Ljudi, demokratski Dinamo je u smislu gledateljstva tek posađeno stablo koje treba njegovati i zalijevati. Narasti će, plodovi će se s vremenom vidjeti. I taj novi stadion, i on će donijeti brdo "nepravih", ali i dio tih će ostati i postati "pravi", njihova djeca će ostati i postati pravi. Bitno je da buduće generacije nemaju unutarnja previranja, bojkote, buntove, nego da se to stablo zalijeva vodom sinergije kluba i navijača, da dodatna čvrstoća bude taj osjećaj pripadnosti da je to naše, šta će s vremenom biti još čvrpće i čvršće, pogotovo od ovih koji će dolaziti, a niti ne znaju kako je to sve prije bilo. Ne znaju za nešto drugo osim ovog novog demokratskog njihovog Dinama.

Broj gledatelja ne izgleda baš dobro, proosječno gledano sada, ali lani od 11500 je po meni bilo sasvim solidno. Ne bi se čudio niti kada dođe lijepo vrijeme na proljeće da i ovu sezonu završimo s tim prosječnim brojem, čak možda i nešto višim. Za osjetno više od toga će trebati i novi stadion, pa onda i nešto vremena. Ne sumnjam u to.

Postoji li šansa svako toliko ugostiti nekog od igrača Dinama u podcastu? Ili nekog od članova rukovodećeg kadra? Kada je Nauković bio gost, podcast je dobio jednu višu dimenziju zanimljivosti, a poslije njega nije bilo gosta njegovih gabarita. Razumijem kako takvih gostiju nema puno pa se ne mogu ugostiti svakih par mjeseci, ali mislim da tu još ima puno mjesta za edukaciju prosječnog navijača Dinama oko toga kako je klub struktuiran, kako funkcionira, tko je tko, koja su prava i obaveze članova i još mnoga pitanja vezana za budućnost, aktualna i tekuća pitanja itd.

Oprostite ako je ovo pitanje već postavljeno nekad ranije.

Ja ne mogu vjerovati kako sam mislio da je Marić idealan kandidat za SD-a. U tim trenucima mi je izgledao kao netko iz "našeg bazena", koji razumije podneblje, Dinamo i stvari oko kluba, Dinamovac i, ako ništa, optimalan prvi SD u tom demokratskom razdoblju. Stvarno sam mislio da smo "uboli" jebote, a na kraju ispalo da je čovjek elementarna nepogoda. I na jedan način sam ljut na sebe kako to nisam prije uvidio.

Čovjek se zapita da šta god mislio, uvijek mora biti na prstima i oprezan.

Jedino šta od njega pamtim su raširene ruke u stilu Di Capria na kormilu Titanica dok pogledom traži suca kako bi izmolio nepostojeći faul koji je pretrpio dok protivnici jure u kontru.

Niti izjave neke koje je dao nisu način na koji se izražava nezadovoljstvo iako sam dojma kako je riječ o odličnom igraču, samo nije svatko za svaki klub u određenom momentu. Čovjek je u jednom trenutku karijere vrijedio 15 milijuna eura, to nije zajebancija.

Solidno skup promašaj, ali nije niti prvi, neće biti niti zadnji. Važno je da ne postane baš pravilo, nego da bude izuzetak.

Na Transfermarktu je cijeli dan jučer i dobar dio danas pod "fee" bio upitnik. A sada stoji 400k