19.2.1967. Dinamo Pitesti - Dinamo 0-1 (Zambata)
Kup velesajmovskih gradova, osmina finala
Dinamo je u Pitesti doputovao vlakom (do Bukurešta) i autobusom. Domaćin je bio prilično naoštren.
Igrač broj jedan bio je svakako reprezentativac Dobrin, vrstan tehničar i dribler, dobar graditelj.
Osamnaesta minuta igre je u stvari donijela konačnih 1:0 za Zagrepčane. Rora je po svom običaju lakoćom prošetao lijevom stranom i centrirao neugodno, felšom, tako da je lopta prevarila domaćeg vratara Comana, prešla mu preko ispruženih prstiju, odbila se od vratnice. U punom trku naletio je Zambata, i premda praćen dvjema oštrim sjenkama, zabio loptu u mrežu. Bilo je još prilika, ali i ta je bila dostatna prednosti za uzvrat. Trebalo je izdržati tri silovite ofanzive domaćina, triput po petnaest minuta vihora, koji je ipak suzbila Dinamova obrana. Ramljak i Brnčić su prednjačili, a za njihovim leđima bio je i sigurni Škorić. Dinamo je nakon tih naleta uzvraćao mirnom igrom, a ponekad je domaćinu jednostavno sakrio loptu.
- To je već bilo razdoblje kad nas je trener Branko Zebec već ‘dotjerao’, vidio se njegov rukopis… Stvorio je čvrstu, sigurnu momčad koja ni slučajno nije mogla primiti gol. Piteşti je bio svojevrsna predigra za finiš natjecanja, za dvoboje protiv europskih velikana. Rekao bih da je to bilo zadnje brušenje naše momčadi, a Zebec je u taktičkom i fizičkom dijelu dotjerao ono što je htio i na čemu je inzistirao. Načinio je skok u kvaliteti igre, ali i na samopouzdanju, bio je ‘akumulator’ koji je na nas igrače prenosio svoj pobjednički mentalitet – prisjeća se Zambata, i nadodaje:
- Rumunji su bili solidna momčad, visoke kvalitete, s nekoliko reprezentativaca… U to su vrijeme doista bili vrlo jaki. U Rumunjskoj su, recimo, bili odmah do bukureštanskog Dinama, u Europi su svima predstavljali tvrd.
