Prirodni slijed je, opet, i kad ukližeš na loptu, pokupiš ju i prirodnim slijedom zakacis necije koljeno.

taman prije nego "napravi start da mu završi karijeru" pomakne nogu, pošalji. — don

Ne pomakne nogu, nego cijelo tijelo rotira da džon ne završi u koljenu, a nogu ostavi u zraku, odnosno ne zavrsi kretnju da ju spušta na pod.

Nemam fkt volje tražiti slične situacije, ali ima ih po utakmici, kad napadač i obrambeni idu na istu loptu, obrambeni ju izbije, ostavi nogu u zraku (ne zavrsi kretnju noge nego rotira tijelo) i napadač radi sile kretanja pokupi tu nogu i bude faul na obrambenom u 90 posto slučajeva.

Točno znam situaciju jer su me točno to učili još kao pionirčića u klubu.

ljudi moji dragi, kako da je pomakne? — don

Noga u tom slučaju, kada je igrač prostorno osvješten da dolazi do duela , ostane namještena, odnosno ne završava svoju putanju kretanja, odnosno ostaje u zraku.

Takvih duela se, ponavljam opet, dogodi 20 po utakmici i svaki obrambeni i vezni igrač jako dobro zna i osjeti kad dolazi do takvog duela i nogu povlači nazad da ne dođe do ovakvog starta.

Ista logika, igrač ukliže, pokupi loptu ali noga mu ostane visoko i zakači otvorenim džonom koljeno. To je čisti crveni, jel tako?

Livaković neiskusan, ne bih ga tu krivio uopće, ali da je faul - faul je.

Otvoreni džon na koljeno, pregrd je to faul da se ne sankcionira.

Kao i uvijek, kad gledam koliko sam objektivan, da je to kasap Lucic napravio na našem suncu Maksimira Petkoviću i prošao bez kartona što ovdje zazivamo svi, izgorio bi internet od našeg bijesa.

Opravdan crveni, događa se takvih startova između igrača 15-20 po utakmici, pa ne završe kramponima na koljenu, Livi je neiskusno to procijenio, ali Perišićeva tragična lopta je isto za proučavanje.

Malo stvari mi ide na kurac kao ova "izgradnja igre koja počinje od obrane", što je onaj ćelavac guardiola izmislio jer ima najbolje stopere svijeta i onda svi doktori treneri kao "hohhh pa da, kako je on to dobro smislio" i dobiješ igru gdje te stišću a ti ne želiš ispucati i smiriti nego "idemo mi izgraditi igru" i zakuvaš gol..

Daj mi Torrentea bilo koji dan tjedna

Jedva cekam da danas zabiju i Bati i Sucic i Petkovic, pa u subotu protiv Istre pobijedimo 1:0 kad Hoxhu pogodi slučajno u 73. minuti :groan:

Koji su kriteriji? — NitkoBitan

Pa ako je gledati ovu tvoju tvornicu u kvartu i poljud, imaju isti kriterij:

sluzi za skupljanje stakora i raznih zivina. — NitkoBitan

HEHE!!

Previše si ljudi dopuštaju i onda kukaju kako je do vlasti. — Majki2111

Tvoji doma su komunjare jel? Pitam samo nevezano za ovo...

Carević preuzeo Goricu.... Eh, tovarska posla

Može oboje, samo da nije tovar

"Čovječe ne ljuti se

...jer Dinamo uvijek pobjeđuje"

Dajte platite pivo tipu koji je bacio taj copy :lol:

Morat ćemo pokrenuti neki osvajački rat jer nam je demografija u banani. — deda

Vrijeme je i za Plave noći u Novom Sadu i Pečuhu. :cool:

Komentari nekih ljudi ovdje graniče sa nacizmom. "Nisam rasist; ALI..." - jesi, rasist si. — Jos-Optimus

Hjoj i ti sad to predstavljaš kao nešto loše... :confused:

Sta jedan vikend bez HNLa napravi ljudima na forumu...

Jesu li se tada pjevale "visoke peci" te se govorilo kako nema na more? Pjevalo se i da su Dinamo i Hajduk dva kluba bratska... proslo svrseno vrijeme. — NitkoBitan

Animozitet između Dinama i JNK-a seže još od vremena Građanskog, nije ovo novotarija modernih vremena. I tad smo se mrzili međusobno, mlatili na terenu, optuživali za krađe ovakve i onakve i vrijeđali u istim animozitetom kao što se vrijeđamo danas, samo što su to bile malo drugačije uvrede, tipa "republičke svinje zagrebačke"

Jedino kad smo bili u kako tako korektnim odnosim jest kad je bilo potrebe zbog zajedničkog neprijatelja, što je u oba slučaja bila vlast u Beogradu, prvo u dvadesetima i tridesetima, pa onda krajem 80ih.

Nisam živio u Jugoslaviji, ali po pričama mojih koji su tad živjeli, bio je animozitet, ali je prije svega bila mržnja prema zvezdi i manje partizanu, ali nije da su voljeli tovare, pogotovo s obzirom na favoritizam od strane Tita i partije, a pogotovo nakon 1979e.

Dva kluba bratska je bio mali period nasih stogodisnjih borbi, uvijek smo se mrzili, nekad vise, nekad manje, ali mrznja je uvijek postojala.