Još je rano, iskreno, ali zabrinjava me jako on.
Ima sve predispozicije za sjajno moderno krilo, dobar u obrani, ubrzanje je dobro, primanje i kontrola lopte je na ok razini, atletičan je, ima dobar udarac s obje noge, ubačaj vrhunski, zna kombinirati sitni vez, sve to mu se može pripisati, ali ne može na jednoj utakmici imati sve to, da ga jebeš.
Čini mi se da mu je nogometni IQ na, zasad, jako niskoj razini. Bio je i prije, ali je bio toliko osvježenje da se mislilo da će nadoći, ali nije nadošao, čak je i regresiju napravio po tom pitanju. Uz to, nadodaj da mi se čini da mu je samopouzdanje u slobodnom padu i onda radi pizdarije kao ovo driblanje u gol aut jer se boji da ne sjebe i onda u tom strahu sam sebe blokira. To vidi svatko tko je bio u iole stresnoj sportskoj situaciji.
Već sam to prije pola godine valjda spomenuo, da bih volio da on i Topić imaju tu Bakrarovsku (pa čak i Hoxhinu) bolikurčinu, gdje Bakrar primi loptu na krilu, odluči valjda u milisekundi šta će napraviti (pokušaj probijanja beka pa ubačaj, udarac s 20 metara, vraćanje nazad Mišiću) i ne bi ga dragi Bog spriječio u tome što je on naumio, tako je i imao malih stotinu situacija gdje je kao bik nasilno probio bok i nabio loptu 10 metara iznad gola iako je imao Belju na povratnoj jer je jebiga, tako odlučio. Naživcira me, ali to isto tako rezultira i golovima na poljudu...
Taj dio fali Lisici, previše je u svojoj glavi, previše se boji da ne sjebe i od tog straha automatski sjebe. Jel to može riješiti psiholog je jako dobro pitanje, ali po nekom mom iskustvu igranja amaterskih kategorija sportova, s tim se rodiš ili ne rodiš, teško se to "korigira" u kasnijoj dobi.