Da, ja insistiram da se nekog kazni. — The Undertaker

okej onda tu nema oprosta. tu više nema moralne razine. imaš samo ispisane zakone. nema udaranja, udaraš zatvor. nema krađe, kradeš zatvor. To nema oprosta, samo kazna.
Oprost ne znači opravdavanje postupaka osobe koja nas je povrijedila. Oprost znači biti svjestan učinjene boli koju više ne prati ljutnja i potreba za osvetom, s jasnom činjenicom da to što je učinjeno nije moralno i nije u redu.

Što se tiče vječnog ''suda'' i oprosta grijeha, ja sam ateist a ti vjernik. Hipotetski, ako kroz život radimo iste stvari i, nakon smrti, dođemo u čistilište, čiji je grijeh veći, tvoj ili moj? — The Undertaker

sad... moram te obavijestiti da ako ćeš inzistirati na ateizmu do posljednje sekunde nećemo se vidjeti nigdje nakon smrti. jedini preduvjet za dalje je da priznaješ Njega, zato je bitno da se prije smrti pokaješ i priznaš da On postoji. A što se tiče čiji je grijeh veći, recimo da se pokaješ zbog svog odbacivanja i negiranja Njega, i nađemo se zajedno gore, uputa je jasna. "Kome je više dano, od njega će se više tražiti." Ti ćeš dobiti manju kaznu, a ja ću fasovati jer sam ga priznao i znao njegove zakone i upute, a svjesno sam ga odbijao u odlukama.

Koja je kazna ako se iskreno pokaješ? — The Undertaker

okej prvo da ti skrenem pozornost na nešto... ti inzistiraš da se nekoga kazni ili? ako inzistiraš na kazni onda nema oprosta. Onda nisi nikome oprostio nego mu izrekao kaznu za njegove čini, to je oko za oko zub za zub. Nema tu oprosta onda. Ako pričamo o ljudskom shvaćanju kazni.
Druga stvar, ako zbilja i postoji grijeh koji može biti oprošten na svijetu, postoje jedna stvar koja se zove vremeniti grijesi i njih ćemo odraditi u čistilištu.
Sve ovisi o čemu pričamo. Kazna za nepokajani grijeh je pakao. Kazna za kajanje je čistilište. Ovo sam sad izrekao jako površno i plastično jer normalno da postoje razine i razine, i okolnosti. Zato i postoji "sud" jer smo grešni nećemo uspjeti doć potpuno čisti pred Njega. U raj se ulazi samo ako smo sveti. Tu svetost moramo negdje zaslužiti, bolje početi već na zemlji pa da manje odrađujemo u čistilištu.

Ako se radi o nečemu što je napravljeno jedanput vjerovatno da, ako se radi o nečemu što se opetovano ponavlja, onda vjerovatno ne — The Undertaker

hmmm. ali sa time ti odbacuješ ljude. tvoje djete će ti sto puta išćupati srce u toku svog odrastanja. što ako ti dođe sa 40 godina, svjesna svega što ti je nanjela stotinu puta, slomi se i moli da joj oprostiš, ti bi rekao: "a ne, taj vlak je prošao. čim je drugi put više ne praštam". nije tako jednostavno. ista stvar je sa Bogom. Prispodoba o milosrdnom ocu ti je to stari moj...

S tim da moj oprost nikoga ne oslobađa od krivnje i stava se za posljedice svog čina treba odgovarati. — The Undertaker

pa tako je u Katoličanstvu! zato se vraćamo na početak priče, gdje smo svjesni da postoji neka kazna za naša nedjela.

mogu razumjeti.. problem sa eutanazijom (što možemo vidjeti i širom svijeta) je da se više nezna granica. ja kad imam katastrofalnu bol zuba bi si iščupao glavu iz vrata, lupao glavom o zid, a ako to bude po noći dok nemogu ni zaspati onda mi oko 6:30 ujutro već dođe da me netko i skrati muka. Eutanazija je ubojstvo, bez ikakvih upitnika, to što ti netko daje dozvolu da ga ubiješ ne daje ti pravo da to učiniš. i opet idemo u ekstreme, o tome sam i ranije govorio. Ti kažeš stara i bolesna, a u nekim zemljama se već naručuju eutanazije u onim kapsulama ljudi koji se osjećaju odbačeno, ljudi koje su ostavili supružnici, klinici koje zezaju u školama.. uvijek je kontekst puno širi nego ga se predstavlja u ekstremima. gdje povuć granicu?

Meni je nemoralno krasti, lagati i ubijati. — The Undertaker

ovo gore, kako znaš kako je nešto nemoralno?

ali znam da činim loše — The Undertaker

kako znaš da činiš loše?

svaki tvoj stav je u suštini ispravan i moralan. ako tako živiš, živiš ispravnije nego 70% onih koji se nazivaju katolicima i tu ti svaka čast. pa naravno da niti jedno biće netreba otpisati i da ga se prvo treba razumjeti, a onda razgovarati o ispravnosti ili moralnosti nekih čini. Nitko se ne rodi loš ili ovakav ili onakav. To je stvar koja se s vremenom u nama izgradi. Ovo za nepoštenost pokajanja i oprosta, reci mi da li bi oprosti svojoj ženi, svom djetetu, svojem ocu ili majci nešto apsolutno loše i nepravedno i bolno što su ti učinili, ako ti se iskreno pokaju i traže tvoj oprost? i traže da im daš priliku da izgrade odnos s tobom i pokažu da su vrijedni tvoje ljubavi? to ti je cijela mudrost oko oprosta. Nema stvari koju ti možeš Bogu napraviti a da ti on nemože oprostiti. sad tu filozofiju prenesi na svoje djete.

Tako što je loš osjećaj — dumitrumitu

Opet kažem, čitaj kompletno što sam napisao. Osjećaji nisu mjerilo. dao sam ti primjer gore ubojice, pedofila, ma bolesnika svih vrsta, kojima je dobar osjećaj što čine. Osjećaji nisu mjerilo morala. Pričamo sad o moralu, ne o vjeri niti ičemu drugome. Shvaćam ja načelno što ti želiš reć, ali to ti je razlog zašto ja smatram da i agnostici i ateisti zapravo često samo ne žele izgovoriti ono čemu sve usmjerava zbog svoje okoline. i nije zato nitko loš, pa i mi vjernici i obraćenici prolazimo tu fazu. sam kažeš da se moralno preklapa dosta sa kršćanstvom, zanima me s kojim stvarima se zapravo ne slažeš, jer bi lakše shvatio zašto si ateist. Ja osobno mislim da duboko moralna i pravedna osoba i je vjernik, bez obzira kako se deklarira, samo se ne želi opredjeliti da imenuje to što živi. Pa ateizam je brate isto kontradiktoran sam u sebi. Postoji da bi dokazao da nešto ne postoji. samim time dokazuje da nešto postoji inače nebi bilo potrebe dokazivati da ne postoji. Ja recimo nemam potrebu dokazivati da ne postoji leteće špageti čudovište. kužiš kaj hoću reć.

okej, to je u redu. onda ne pričamo o moralu nego o slijepom držanju stečenog znanja tj iskustva i zakona. i u redu je i tako živjeti. Al tu onda ne pričamo o osobnom shvaćanju moralnog..

razumijem, ne govorim ti ništa za to, baš zato što odgovaraš kako znaš, dajem ti jasnu smjernicu. sam kažeš da se nisi rodio sa tim moralnim kodeksom pa onda je jasno da moraš nekako sam donjeti odluke. dao sam ti primjer mog oca kako gleda na stvari pa to ne znači da je on moja sadašnje mjerilo dobrog i lošeg. samo sam pitao, temeljem čega odlučuješ ti osobno, ovaj tren, što je dobro, a što loše. Pa nije valjda, jer mi je mama rekla da nesmem il nije ljepo. Ti si odrasla osoba, stvorena sa svojom osobnošću, sa svojim razumom i mudrošću. sam donosiš odluke a ne drugi za tebe

Ovisi o čemu govorimo. Kao dijete naučiš da je bol loša jer ti izaziva patnju i onda zbog empatije zaključiš da je loše izazivati bol drugima — dumitrumitu

okej dve stvari, nema tu ovisi o čemu govorimo. govorimo o grijehu i kako odlučujemo što je grijeh. prvo kažeš da naučiš da je bol loša, bol nije grijeh, nemožeš je stavljati u tu kategoriju. Što kad me boli zub to je loše, ergo. to spada u kategoriju grijeha.. bedasto je to objašnjenje. bol nije grijeh i temeljem nje nemožeš određivati što je loše. ti puno pričaš o emocijama, što shvaćam, ali emocije nisu dobra smjernica što je dobro a što loše.

tako je, niti se treba streljati te osobe niti ih zatvoriti.. o tome ne pričamo, moj otac nije uopće vjernik pa ima jednako mišljenje o homosekualcima, crncima i vjerovao ili ne, o patuljcima.

sam si rekao: "osnova odgoja je da djecu naučiš razlikovati što je dobro a što loše". kako odlučuješ što je dobro, a što loše? Kužim, nemoramo dalje, agnostik si i nećeš odgovoriti nešto što nemožeš dokazati..

Ja sam ateist i držim se toga da ne radim drugima ono što ne želim sebi. Temeljem toga kalibriram svoj moralni kompas. — dumitrumitu

isto pitanje. kako znaš što je tebi dobro, a što loše da bi razaznao što činiti drugima a što ne činiti?

okej.. okolišamo.. temeljem čega znaš što je dobro a što loše? na tu kalibraciju kažem... pa odrasli si čovjek, što temeljem medija i putovanja si spoznao što je dobro a što loše? Jednostavno je pitanje. temeljem čega znaš što je dobro a što loše?

skroz se slažem, za sve kao i da traje do kraja života. Ali to nije odgovor temeljem čega ga ti kalibriraš. Mogu tebi doma biti i sotonisti a da ti nebudeš njihovog opredjeljenja. Pitam tebe striktno, a ne kako su te drugi odgajali. Kako znaš što je dobro, a što loše? Ovo temeljem iskustva ti je rizičan faktor jer narkomanu je lijepo iskustvo osjećaj kad se pukne, nekom ubojici je lijep osjećaj kad nekog ubije pa se osjeća nadmoćno, a o nekom pedofilu da ne pričam..

Nije kontradiktorno. Govorimo o stanju grešnika a ne onoga koji se trudi živjeti moralno. Ne radi se tu o strahu nego o ljubavi... Gledaj to ovako, ako ti nije teško odgovoriti. Temeljem čega kalibriraš svoj moralni kompas? Pa vidi do čega češ doć...

Jel to znači da bi se ti drugačije ponašao da nema te kasnije kazne koja te čeka? — The Undertaker

ne razumijem pitanje. Zakoni koji su nam dani nas usmjeravaju na dobro. zašto bi se ponašao drukčije? ne radi se o činu-posljedici. nego o načinu življenja. Kazna je posljedica koju smo sami odabrali. Pitanje mi je u rangu, da li bi išao okolo i ubijao da znaš da nema zatvora. Nebi! Jer se trudim živjet moralno.. Pitanje je previše površno, ali evo, moj odgovor kao vjernika je NEBI. Nebi se ponašao drugačije jer se vodim smjernicama koje ističu ljubav, poštovanje, radost i to je nagrada.. ne vidim što bi dobio s time da mrzim, da stalno gunđam i optužujem, da ne želim drugome dobro i da sam vječito nesretan zbog svog života pa to onda želim i drugima.. takav život sam po sebi je kazna...