1.HNL 2018./2019. Prva HNL zaključila je prvu četvrtinu sezone, apsolutni dobitnik uvodnog dijela natjecateljske godine je Dinamo, koji igra sjajno u domaćem prvenstvu i u Europi, ali apsoludni gubitnik je Rudeš.
Hit prošlogodišnje polovice sezone bio je sjajan u drugom dijelu prvenstva te je sa španjolskim trenerom i igračima Alavesa sjajno gurao u domaćem prvenstvu, mnogo ranije od planiranog osigurao ostanak u ligi, ali ove godine sasvim druga priča. Vrlo tužna priča...
Rudeš nakon odlaska španjolskih sponzora djeluje doista očajno, momčad je na razini ambicioznijeg trećeligaša i ne izgleda da će se u dogledno vrijeme išta promijeniti. Trenutačno je uvjerljiv kandidat za povratak u drugu ligu i njegov pad izgleda nezaustavljiv. U prvoj četvrtini HNL sezone nikog nije pobijedio, ima samo dva boda i nezaustavljivo grabi ka negativnim rekordima domaće prve lige.
Srećom po Rudešane, samo na osnovu bodovnog učinka neće biti najgori klub kojeg Prve lige, klub sa zagreba zapada ima nešto stabilnije financije i neće mu se dogoditi sudbina Varaždina iz sezone 2011./12.
Varteks je, na čelu s Anđelkom Herjavecom, bio jedna od najljepših priča poslijeratnog nogometa u Hrvatskoj. Klub koji u bivšoj Jugoslaviji nije igrao nikakvu ulogu u tamošnjem nogometu, osamostaljenjem Lijepe naše došao je do prve lige, a tamo nije imao namjeru plesati samo jedno ljeto. Dapače, vođem Herjavecom i sponzorskim novcem tada jakog Varteksa, klub je nominalno postao treći klub u državi, odmah iza Dinama i Hajduka. Trajalo je to dosta dugo, Varteks je izbacivao odlične igrače i trenere te ostvarivao sjajne rezultate, a onda se dogodio krah. Neki će reći da je sve počelo smrću Anđelka Herjavca 2001. godine, ali prava agonija uslijedila je tek 10 godina kasnije. Varaždinski klub je uoči sezone 2011./12. promijenio ime, odnosno odustao od sponzorskog i preuzeo gradsko, a i prije prvog kola se špekuliralo o mogućem krahu zbog nagomilanih financijskih obveza koje klub nije plaćao. No, krah se dogodio tek nakon 23. kola, u ožujku 2012. godine. Nakon poraza od Dinama, 24. ožujka 2012., klub nije više igrao, ali ni postojao. Do tad je sakupio jedva dvije pobjede i dva remija, suspenzije su ga koštale licenci, a posljednjih sedam kola igralo se bez Varaždina koji je administrativno te utakmice izgubio rezultatom 0:3.
"Do svega je u stvari došlo zbog financija. Već uoči sezone se znalo da će biti problema jer je većina igrača otišlo zbog dugovanja kluba prema njima te su preko arbitraže dobili raskid ugovora i slobodne ruke. Klub je bio blokiran i nije se moglo ništa isplatiti, čak da su se i našli novci. Samim time se u jesenski dio sezone ušlo s jednom skromnom momčadi sastavljenom od domaćih igrača koji su se ipak odlučili za ostanak u klubu te onih sa strane koji nisu imali drugi angažman. Takva momčad nije imala kvalitetu koju su imale ranije generacije Varaždina“, prisjeća se Branko Janžek, posljednji trener tog Varaždina. On je klub preuzeo od Tomislava Kocijana koji je, pak, naslijedio Samira Toplaka koji je Varaždin uveo u sezonu i to nakon prilično dobre ranije sezone.
Godinu dana ranije smo imali dobru ekipu. Samir Toplak ju je vodio, a da se ta momčad mogla zadržati, Varteks bi i dan danas imao jako stabilnog prvoligaša", smatra Janžek.
O toj zadnjij utakmici protiv Dinama Janžek nema puno toga reći, a prisjetio se kako su tekli ti posljednji tjedni kluba.
"Prvu utakmicu nismo igrali protiv Rijeke zbog suspenzije, pa je bilo problema s utakmicom u Puli, a onda je i Vugrinec napustio klub jer nije želio više sudjelovati u tome svemu. Što se same utakmice s Dinamom tiče, tu se nema puno toga reći jer je Dinamo bio puno bolji od nas i zasluženo nas je uvjerljivo pobijedio. Nakon te utakmice uslijedile su nove suspenzije zbog neisplaćenih obveza, nismo više mogli dobiti licencu za igranje i jednostavno se klub izgasio."
"Najveći problem je bio prije gostovanja u Pulu. Nismo imali novca da krenemo dan ranije pa smo trebali rano ujtro. Kasnili smo u polasku dva ili tri sata, nismo znali hoćemo li krenuti ili ne jer smo imali jednu suspenziju. To je baš jadna situacija, a baš taj dan je Vugrinec odlučio otići iz kluba."
Niti jedan trener nije sretan s porazima, ali gašenje kluba je najveći mogući poraz.
Teško je bilo. Ja sam jako teško to prihvatio jer sam praktično 41 godinu bio u tom klubu – od početka do kraja na svim mogućim funkcijama."
Janžek i dio igrača kao da nije htio prihvatiti sudbinu.
"Mi smo još mjesec dana nakon toga trenirali. Što ćeš, nismo znali što ćemo. Igrači nisu mogli otići u druge klubove tako da smo trenirali nekih mjesec dana dva puta tjedno."
Gašenje kluba nije bio samo problem za tamošnji nogomet.
"Šteta ne samo za grad, nego za cijelu regiju. Varteks, odnosno Varaždin je bio poznat kao klub koji ima dobru školu, mnogi su igrači gravitirali klubu pa su cijele generacije bile uistinu sjajne."
Varaždin se od svojih šokova uspio oporaviti i grabi prema povratku u prvu ligu, vodeći je nakon šest kola i mogao bi zamijeniti Rudeš u prvoligaškom društvu. Čak i onakav Varaždin uspio je u 23. utakmice osvojiti barem osam bodova, dvaput pobijediti i dvaput remizirati.
Dobro izgledaju. Ja se nadam da će ove godine nisu. Prošle nisu, ali se nadam da ćemo sljedeću godinu opet gledati prvu ligu u Varaždinu."
Rudešu bi trebalo čudo za ostanak u prvoj ligi, igraju u drugačijem formatu od onog u kojem je igrao ondašnji Varaždin, ali ne izgledaju dobro preračunato u postojeći sustav natjecanja u HNL-u. Onda se igralo 30 kola, a Varaždin je u 23 utakmice ugrabio osam, Rudeš nakon devet ima dva. Još nije najgori, ali mogao bi u to društvo, nastavi li ovako...