Koju poziciju je tad igrao? Često su ga bacali s jednog krila na drugo, iako mislim da mu je desna strana bolje ležala?

Na današnji dan, 1961. u Donjoj Lomnici kraj Velike Gorice rođen je Stjepan Štef Deverić.

Za Dinamo je igrao u periodu od 1980. do 1984. te od 1987. do 1991.
Ukupno je odigrao 345 utakmica i postigao 158 pogodaka, od čega 178 službenih s 42 pogotka.

Debitantska utakmica u plavom dresu bila mu je u ožujku 1980. godine protiv Partizana, a iste te godine s Dinamom osvaja i kup.
Bio je član legendarne generacije iz 1982. koja je osvojila prvenstvo, a u kojem je Štef postigao 14 pogodaka.
S Dinamom ponovno osvaja i kup 1983.

1984. godine prelazi u Hajduk za koji je odigrao 114 utakmica i postigao 42 pogotka.

Za reprezentaciju Jugoslavije igrao je 6 utakmica.
Na OI u Los Angelesu (1984.) bio je, uz Cvetkovića, s 5 pogodaka najbolji strijelac turnira.

Nakon Dinama, 1991. godine odlazi u Sturm, pa u Lebring gdje i završava karijeru.

Vjerojatno Šutalo :grin:

Pa očito Zagorac ako je prva zamjena Livakoviću

Na utakmici između ciparske Omonije i belgijskog Royal Antwerpena, Ciprani su slavili s 4:2, a Atiemwen je zabio je u 84. minuti zabio za konačnih 4:2.

Nije to ništa. Za 3 milijuna je doveo trećeg golmana s kojim ne zna što bi.

Krznar potvrdio odlazak Lovre Majera za 15 milja

Nema ga ni u uzvratu protiv Šerifa

U nekim slučajevima se čak i ne ide na otkup prava prijenosa nego na razmjenu signala.
Tipa HNTV pusti signal nekoj vanjskoj kući za domaću Dinamovu utakmicu, a ovi njima za uzvrat

Uzmimo u obzir i da evenutalnih 3:0 donosi tek produžetke i fizičko i psihičko trošenje i nadigravanje, a fizička priprema nam i nije baš nešto na što se možemo osloniti.
A onda za 4 dana Osijek.
U gostima.

Da bar Kovač u idućih tjedan dana sjebe sve s Monacom i postane slobodan trener :smile:

Kad bi me netko pitao što znači navijati za Dinamo, posebno zadnjih nekoliko godina, ja bi mu vjerojatno odgovorio da za mene to znači stalno se nečem nadati.

Drugi imaju neke bljeskove razočarenja nakon kojih se nastave dalje koprcati u nekoj svojoj komfor zoni s par euforičnih izleta, ali mi se stalno nečem nadamo.

A po nekom životnom zakonu ako se stalno nečem nadaš, moraš se kad tad i razočarati.

Nadaš se normalnoj upravi, stadionu, treneru, igračima, odnosu prema ljudima koji navijaju za taj klub, prodaji ulaznica, da se napokon prekine taj Štokholmski sindrom kojeg ova uprava gaji prema svojim otimačima iz Međugorja...

I misliš da s vremenom možeš naučiti gutati te pilule razočarenja, ali one uvijek dolaze s novim okusima, u različitim veličinama i u različitim vremenskim periodima.

Dolaze kao napadač doveden da bi netko pobrao još malo vrhnja na osnovu ugovora, dolaze kao neki Mamićev potrčko koji zauzima javni prostor, dolaze kao pravosudna vlast ove države, dolaze kao loša organizacija prodaje ulaznica, dolaze kao Šerif...

Jutros mi se opet nije dalo ustati iz kreveta i suočiti se sa svim onim prcanjima kolega i "prijatelja" na osnovu jučerašnjeg kiksa.

Ali me vjerojatno iz njega opet digla ta nada da ovaj klub čekaju neka bolja vremena.

Ne znam. Nemam riječi nikakve. Jutro će biti valjda pametnije. Ili neće.
Vjerojatno bi trebalo nekim igračima objasniti da nemaju garantirano mjesto u momčadi pa makar o njima Guardiola imao mokre snove.

Ivanušec jebeno gine na terenu

čini mi se da se uhvatio za zadnju ložu, ali budemo vidjeli

Već su pala u vodu sva moja predviđanja.
Opet ozljeda u ranom periodu.