“Bio sam tamo, tridesetih godina centarfor Građanskog. A Građanski je bil onda ovo kaj je danas Dinamo.” Rudolf Kralj, osoba koja je otkrila Maradonu i Kempesa, u razgovoru za Reviju NK Dinamo, broj 313. iz kolovoza 1985.
Na današnji dan, 21.11.1990 godine u Buenos Airesu umro je Rudolf Kralj.
Rođen je u Varaždinu 1908. godine gdje čini svoje prve nogometne korake.
Nakon preseljenja u Zagreb igra za Građanski i HAŠK.
Jednom prilikom nastupio je kao pojačanje Hajduka na turneji po Južnoj Americi 1931. godine.
Dvije godine nakon ove turneje vraća se te potpisuje ugovor s argentinskim klubom Ferro, a poslije je još igrao za Oeste F.C.
Godine 1936. postaje profesor nogometa.
Pred početak 2. Svjetskog rata vraća se iz Argentine u Hrvatsku. Zapošljava se kao urednik športa u dnevnom listu Hrvatski narod, ali i nadalje ostaje povezan s Argentinom.
Za vrijeme NDH bio je njezin počasni konzul.
Po završetku rata Kralj opet odlazi u Buenos Aires, gdje nastavlja trenersku karijeru.
Pod dojmom novih perspektiva koje su zavladale u Hrvatskoj poslije 2. Svjetskog rata, u Argentini je 1949. godine objavio knjigu „Verdades Rojas“ (Crvena istina).
Od 1974. je tehnički tajnik argentinske reprezentacije, s kojom 1978. osvaja naslov svjetskog prvaka kao najbliži suradnik svog nekadašnjeg učenika, sada argentinskog izbornika Menottija.
Novinaru Zvonimiru Magdiću jednom prilikom je rekao: “Imamo u Argentini jednog malog, 14 mu je godina, koji može biti novi Pele. Čuvamo ga i predstavit ćemo ga svijetu u pravi trenutak”.
Radilo se naravno o Diegu Armandu Maradoni.
“I ja sam, možda to dečki i ne znaju, igrao za Plave. Bio sam tamo, tridesetih godina centarfor Građanskog. A Građanski je bil onda ovo kaj je danas Dinamo. Volil sam zabiti gol. Igrao sam s onom slavnom gardom, s braćom Babić, Perškom, Gillerom, Hitrecom, ne Icom, njegovim bratom Rudolfom.” rekao je Rudolf Kralj u razgovoru za Reviju NK Dinamo, broj 313. iz kolovoza 1985.
