Na današnji dan sjećamo se Belog.
Augusta Lešnika Belog su voljeli ili prezirali, ali jedno su mu svi morali priznati - bio je opak igrač.
Često se činilo kao da nije biće s ove planete ili još bolje, kad ste ga gledali na terenu mislili bi da je zalutao u svijet nogometa.
Trenirati nije volio. Dolazio je jednom tjedno na trening, a kad bi svi na terenu bili blatnjavih dresova on je bio, pa skroz Beli.
Bio je stomatolog školovana glasa, a obožavao je gemišt i - operu.
“Bilo je to točno 27. veljače 1938. godine. Pamtim datum jer je 15. ožujka Njemačka provalila u Austriju. U Stadstoperi je ‘Bohem’, Rodolfa pjeva Richard Tauber. Tauber je Židov i to mu je bila zadnja izvedba, jer je nakon toga morao zbrisati. Kazalište puno, nema karata, a ja naletio na dvojicu Zagrepčana koji su mi rekli da će mi dati jednu svoju kartu ako zabijem gol. Zabio sam ga već u prvom poluvremenu, javio se sucu i rekao mu da hitno moram na tribinu. Znao sam gdje će oni sjediti i odmah sam dojurio do njih - da se ne bi predomislili - uzeo kartu, spremio je pod štucnu i vratio se na teren. Dok su moji suigrači nakon utakmice išli na pijaču proslaviti veliku pobjedu, ja sam sjedio i gledao ‘Bohema’. Eto, ja koji sam slovio za pijanca sjedim u kazalištu, a oni trezvenjaci loču po Beču.”
U Građanskom je debitirao 1936. kao posudba iz zagrebačke Šparte protiv Rapida, ali prva njegova prava utakmica bila je ona protiv Liverpoola kad su Purgeri razbili Engleze s 5:1
“To je bila utakmica nad utakmicama! A mi odigrali fenomenalno, razbili ih 5:1, a ja zabio prvi, drugi i peti pogodak”
Mnogi su željeli da se s te engleske turneje Beli više ne vrati u Zagreb i u redove Građanskog već da pređe u njihove redove.
“Na putu za Englesku zastali smo u Švicarskoj i odigrali dvije utakmice. Tukli smo St. Gallen 4:0, a izgubili od Basela 3:2. Ja sam zabio svih šest golova! Basel je vodio bečki trener Körner te je žestoko navalio na mene nudeći mi brda i doline da ostanem. Odbio sam...”
Beli je bio majstor za hat-trick, a za njegov najbrži u karijeri trebalo mu je samo osam minuta.
Bila je to utakmica protiv BSK u Beogradu. Lešnik je zabio u prvoj, trećoj i sedmoj minuti utakmice, te je na to dodao i asistenciju Plešeu za konačnih 4:0 i naslov prvaka Građanskog 1937.
Nakon rata igra za Dinamo godinu dana kad prelazi u Dubravu, ali se ponovno vraća u plave redove 1948., te nakon jedne sezone završava svoju nogometnu karijeru.
S Građanskim je osvojio 2 prvenstva Jugoslavije (1937., 1940.), prvenstvo NDH (1943.), Hrvatski kup (1941.)
Bio je apsolutni rekorder s odigranih 168 utakmica i 196 zabijenih golova.
Umro je u Zagrebu na današnji dan, 24.02.1992.
