NOSTALGIJA - Povijest, Stare Slike, Snimke & Uspomene Ljut sam sam na sebe što sam obuzet obavezama zaboravio na taj 08.11.2018. Dan kad je Dinamo nakon 49 godina izborio europsko proljeće. Ali i dan kad je nekoliko sati nakon toga otišao veliki Zvonimir Magdić Amigo.
Još više bi valjda trebao biti ljut što se nitko od sportskih novinara, valjda obuzeti Svjetskim prvenstvom, nije sjetio njegovog odlaska.
Pa čak ni nitko iz njegovog Dinama.
A Amigo je zaslužio nogometnu vječnost.
Volio je Zagreb, Hrvatsku, Građanski i Dinamo.
Zbog njegovog pisanja tisuće su se zaljubljivale u nogomet. Amigo je bio među rijetkima koji nisu dali da se ime njegovog Građanskog zauvijek zaboravi.
I ne samo Građanskog nego i prijeratnog zagrebačkog nogometa i igrača općenito.
Koliko god se neki trudili interpretirati svoju povijest zagrebačkog nogometa, Građanskog i Dinama iz komunističkih pamfleta, Amigo je o svemu tome svjedočio iz vlastitih očiju.
Gledao je kako mu ubijaju Građanski i gledao je kako se iz pepela njegovog Građanskog rađa Dinamo.
Takav kao Amigo više neće doći u svijet sportskog novinarstva. Takvi se više ne rađaju, ali ni ne postaju.
Amigo je bio baš kao i njegov Građanski. Silan, neslomljiv.
